MetalSteel – bez dlake na jeziku!
Datum intervjua: 19.11.2008.
MetalSteel, slovenski heavy metal glazbeni fenomen iz Medvoda, za naše je prilike pravo čudo. Nema benda koji je karijeru započeo u ranoj mladosti i do dvadesetih godina izdao tri albuma. A ne govorimo o bilo kakvim albumima. MetalSteel donose glazbu koju krasi prijeko potreban dašak prepoznatljivosti vlastitog glazbenog karizmatskog pečata i koja potvrđuje da duhovitost, žeđ za eksperimentiranjem i čisti glazbeni entuzijazam uvijek uspješno prkose šabloni, predvidljivosti, neproživljenosti i klišejima. S trećim studijskim albumom “Bad In Bed” (2007) MetalSteel su već jasno učvrstili svoj položaj na heavy metal sceni u Sloveniji. Njihovi koncerti postaju sve posjećeniji, podržavaju ih čete metal zanesenjaka, a bend je unatoč mladosti razvio rijetku i posebnu kvalitetu koju možemo nazvati “čvrsta radna kemija” izuzetno povezanih članova, kojom na koncertima svaki put iznova oduševljava svoje fanove.
RockLine: Zadnji špil odsvirali ste početkom ovogodišnjeg listopada u Kranju. Kako sam čuo iz drugih usta, tamo je navodno bilo fantastično?
Matej: Bilo je ludo. To je bio jedan od naših najboljih špilova što se tiče atmosfere. Imali smo gomilu dobrih špilova, ali ovaj je među njima onaj koji će meni osobno, a mislim i ostalima u bendu, ostati u nekom posebnom, baš ugodnom sjećanju.
RockLine: Što je bilo to što je taj nastup u kranjskom Izbruhovom bazenu odvojilo od ostalih MetalSteel špilova?
Rok: Bila je prava energija. Energija je uvijek dobra, ali ovaj put je sve skupa bilo još pojačano i intenzivnije. Dvorana je bila maksimalno krcata i kad to vidiš s pozornice, to ti da dodatni zalet.
Matej: Imali smo i vrlo dobro ozvučenje. Organizator se stvarno potrudio oko organizacije. Nastupanje u toj dvorani nam je oduvijek bilo drago, naši špilovi u njoj uvijek su bili jako dobri. A ovaj zadnji je po intenzitetu i samim osjećajima nadmašio prethodne. Osjetiš razliku. Publika može biti ista, sve može biti potpuno identično, uvjeti ozvučenja i slično, ali tog dana je u zraku bila neka posebna energija. Nije štos u broju ljudi u dvorani, i sl…
RockLine: Jednostavno se sve zbrojilo u optimum.
Matej: Da. Bila je prisutna neka viša sila.
Rok: Na kraju nam se na pozornici pridružio i Sergej (nekoć pjevač Requiem, danas u “tribute to Iron Maiden” bendu Iron Median, op.p.) i odpjevao s nama komad Stare Device, a to je bila dodatna točka na “i”, baš na samom kraju našeg nastupa.
Matej: Imali smo i malo kraći repertoar nego inače. Budući da smo bili vremenski ograničeni, repertoar smo složili po našem ukusu, da sviramo stvarno komade koji su nam najdraži i pred nama se odvrtjelo 50 bombastičnih minuta.
RockLine: Na ovogodišnjem festivalu Metal Mania Open Air pak ste tijekom nastupa dozvali pravu oluju nad Komenom.
Rok: I to je bilo posebno iskustvo. Svaka čast ljudima što su u toj oluji ostali s nama.
RockLine: Osobno sam bio šokiran, ali u pozitivnom smislu. Ambijent koji se niotkuda stvorio tijekom vašeg koncerta na tom festivalu djelovao je baš “srhovito”, apokaliptično. Munje, pljusak, vjetar, lepršanje šatorskog platna iznad vaših glava, a opet jedinstvena atmosfera. Kao stvoreno za heavy metal vaše branše.
Matej: Nakon tog koncerta prvi sam put doživio da je poslije koncerta došlo jako puno ljudi do mene i hvalilo naš koncert. Nikad mi se nije dogodilo da nas toliko ljudi hvali nakon koncerta. Doista su i sami ljudi govorili da je naš nastup bio poseban.
Rok: Jesi nas tamo prvi put gledao uživo?
RockLine: Ne, drugi put. Prvi put sam vas gledao davne 01.01.2005. u Medvodama, pod šatorom.
Rok Ohoho! To je daleko.
Matej: A nije li to bio zadnji Alexov špil za MetalSteel?
Rok: Aha.
RockLine: U ovih dobrih sedam godina, otkako konkretnije krojite i sukreirate slovensku metal scenu kao MetalSteel, izdali ste već tri albuma, što nije mala stvar, pogotovo za slovenski metal bend i vašu mladost. Svaki album je novi korak naprijed. Između “Taste The Sin” (2005) i “Bad In Bed” (2007) postoji osjetna razlika. I u glazbi, i u pristupu oblikovanju naslovnice, i u pristupu oblikovanju vašeg izgleda i još čemu…
Rok: Ništa nismo planirali. Zapravo su se sve stvari poklopile, sjele na svoje mjesto, kako to već ide. Posve prirodno. Novi album djeluje možda malo progresivnije. Odabrali smo i sirovniju produkciju. Kod “photo shootinga” bilo je dosta improvizacije, ali je na kraju sve dobro ispalo.
Matej: Cijeli izgled ploče prepustili smo Emi Djukić, dizajnerici i fotografkinji, koja je onda došla s cjelokupnim konceptom. Njoj smo sve povjerili. Koncept knjižice, odnosno njezina dizajna, trebao se izvorno poklapati s našom glazbom na novom albumu pa smo joj unaprijed dali da posluša našu glazbu. Zapravo još sirovi materijal. Kad je slušala glazbu, pokušala je našu glazbu što više transformirati u taj svoj koncept, svoje ideje.
RockLine: Pročitao sam nekoliko recenzija vašeg novog albuma “Bad In Bed”, da ne lažem, sve dvije, i primijetio da novi komadi djeluju metalski razgolićeno, da zvuče više na sleaze/glam rock galop, u usporedbi s pravovjernijom metal zasnovanošću albuma “Taste The Sin”. Sâm album još nisam čuo. Koliko je u tome istine?
Rok: Sad je jako ovisno koju skladbu s albuma slušaš. U njemu ćeš isto tako naći tipične elemente thrash metala. U nekim drugim skladbama možeš naći Motley Crue ili glam rock. Riječ je o raznolikom albumu sa skladbama koje idu na šus, na puno, kao i s malo mekšim stvarima.
Matej: Time kako skladbe zvuče u stilskom smislu previše se ne opterećujemo. Ideja koju dobiš kao glazbenik previše je važna. Kad bi je pokušao žanrovski mijenjati, uništio bi je i izgubio. U MetalSteel smo svi članovi glazbeno vrlo široki i ideje me bombardiraju sa svih strana. Sad, kad bih to sve pokušao za svaku cijenu strpati u kalup heavy metala, uništio bih te ideje.
Rok: U našoj glazbi moraju biti uključeni i drugi utjecaji.
RockLine: Bez obzira na to što ste u relativno kratkom roku slovenskoj, ne samo metal nego i široj glazbenoj sceni, dali lijep paket glazbe i prešli korjenite korake svoje evolucije, još uvijek vas možemo tretirati kao vrlo mlad bend. Ipak bih pitao imate li slučajno već kakvih ideja da napravite neki poseban album. Primjerice, Judas Priest su tek nakon 40 godina postojanja izdali svoj prvi konceptualni album.
Rok: Ne, ništa. Ne razmišljamo ni o čemu posebnom. Trenutno radimo na novim komadima ovdje u studiju, kod Mateja i Benija. Heavy Metal će i dalje ostati bit svega, ali će sadržavati i druge utjecaje. Kao i uvijek. Svih nas četvero u bendu slušamo prilično različitu glazbu, imamo različite ukuse, ali u konačnom zbroju sve skupa i dalje zvuči kao heavy metal.
RockLine: Već sama činjenica da sretneš Mateja na bas klinici Stuarta Hamma u Ljubljani, ili tebe, Rok, na Laibachu u Kopru, odgovara na mnoga pitanja o tome. Idemo na šablonskije pitanje. Kako se dogodilo da ste se vas četvorica u MetalSteel tako odlično složili? Da djelujete zajedno od samog početka i u svom djelovanju ste tako konzistentni, pouzdani i time ste ujedno napravili nešto konkretno u Sloveniji kad je riječ o metal glazbi.
Matej: Ljudi nas često pitaju pripremamo li unaprijed vlastitu koreografiju. To je zanimljivo jer ne znamo kako izgledamo i djelujemo izvana, ljudi nam drže ogledalo. Često čujemo od ljudi da djelujemo kao da smo se svi dogovorili, u smislu usklađenosti našeg funkcioniranja u MetalSteel. Činjenica je da smo doista od malih nogu odrastali zajedno, da se stvarno jako dobro poznajemo.
Rok: I uvijek smo vjerovali u to što radimo. Oduvijek smo sanjali da bismo jednom svirali s nekim velikim bendom, mislim, nastupali zajedno na koncertu. To nam se do sada dvaput ostvarilo, a to nam je dalo i pravi zalet za dalje. Oduvijek se jako dobro razumijemo. Istina, ponekad se posvađaš, ali nikad se nije dogodilo da bi to utjecalo na bend.
Matej: Poznajemo se međusobno kao ljudi i kao glazbenici. Točno znamo kad će tko što napraviti, kako tko funkcionira, što koga može naljutiti i slično. Zato smo i mentalitet benda razvijali svi zajedno. Sve među nama je jako isprepleteno.
RockLine: Okej. A gdje ste se onda našli?
Rok: Nas dvojica s Benijem našli smo se na ulici. Totalni mulci. Beni je imao električnu gitaru, ja akustičnu, onda je tu bio još Alex, naš bivši pjevač, koji je najprije htio biti bubnjar.
Matej: Sve je nastalo vrlo spontano.
RockLine: Uz sve to, MetalSteel ste posebni i po tome što u svojim redovima imate bubnjaricu, a ne bubnjara. Daša mi je pravi fenomen.
Rok: Daša je s te strane definitivno obilježila bend. Isprva nam se činilo posve samorazumljivo da je Daša bubnjarka, zapravo ništa posebno. Kasnije smo počeli shvaćati tu posebnost, pogotovo kad su nas na to upozoravali ljudi. Ipak, danas je sve više žena u metalu za bubnjevima. Pjevačica je ionako oduvijek bilo.
RockLine: Mami li vas već želja za proboj u inozemstvo?
Rok: Distribuciju imamo u Njemačkoj, Japanu i Italiji. Za špilove se dogovaramo s hrvatskim bendovima. Riječ je o nekakvoj razmjeni usluga. Mi njima kod nas dogovorimo neke nastupe, a oni nama u Hrvatskoj. Na taj način si za početak pomažemo. Za ostalo ćemo vidjeti što će donijeti vrijeme. Do sada u inozemstvu još nismo nastupali. Ali svakako to želimo.
Matej: Na MySpaceu imamo “flag counter”, gdje se vidi odakle nas posjećuju. Također smo prodali naše albume u mnoge zemlje diljem svijeta. Barem jedan ili dva primjerka. Metal je takva subkultura da se uvijek možeš osloniti na prave glazbene zaljubljenike i kolekcionare. Oni te pronađu sami i sami uspostave kontakt s tobom. Tim ljudima u inozemstvo šalješ CD-e na povjerenje. I do sada nas još nitko nije prevario. Pošteni su. To su ljudi koji stvarno podržavaju glazbenike.
RockLine: Kad je Alex otišao, niste se morali puno ogledavati za novim pjevačem. To je postao kar vaš gitarist Beni.
Rok: Kad razmislim unatrag, ni meni nije uvijek sasvim jasno kako je to bilo, ha, ha, ha… Isprobali smo ogromno ljudi, ali nije bilo ništa. Onda je Beni došao na ideju da bi on pokušao pjevati. Isprva sam bio vrlo skeptičan. Otišao je na instrukcije pjevanja. Kako se zvao čovjek kod kojeg je išao na instrukcije?
Matej: Oliver Antauer.
Rok: Točno. Vratio se s tih instrukcija i odjednom je znao pjevati. I to vrlo dobro.
Matej: Time što je Beni postao pjevač, uštedjeli smo ogromno energije. Obično, kad u ekipu primiš novog člana, nikad nisi posve siguran što će se dogoditi. Može djelovati kao strano tijelo i teško bi se integrirao. Zbog brojnih audicija i otezanja oko traženja novog pjevača postajali smo sve skeptičniji. To nas je iscrpilo, a onda se stvar riješila upravo s Benijem. U Sloveniji je stvarno teško naći pravog glazbenika, bez obzira na instrument koji svira, a da ne govorimo o pjevačima.
RockLine: MetalSteel ste si jedinstvenost i prepoznatljivost u slovenskom glazbenom prostoru izborili upravo tim principom koji živite, u koji vjerujete.
Matej: Ako si školovan glazbenik, to još ne znači da si dobar. Ili bolje rečeno, možeš biti školovan i dobar glazbenik, ali to još ne znači da ćeš biti upotrebljiv. Možeš svirati Bacha na klavijaturama i još štošta, ali teško ćeš naći nekoga tko će ti stvar stvarno konkretno odsvirati. Bez nota, bez drugih pomagala, a uz to dodati pravi dašak improvizacije. Još je manje onih koji znaju napraviti nešto svoje. To je jedna od kvaliteta koja se u zadnje vrijeme najviše cijeni kod glazbenika. Danas se puno stvari može zamaskirati na računalima, ali u osnovi te od mašine još uvijek razlikuje tvoja ideja i to što znaš napraviti dobar komad.
Rok: U današnje vrijeme javlja se i to da novi bendovi tvrde kako su izmislili nešto novo, a sviraju točno ono što su bendovi svirali prije dvadeset i više godina.
RockLine: Moguće je da su mladi bendovi jednostavno izgubili dodir s korijenima rocka i metala, s bendovima koji su u tome napisali prvu bibliju.
Rok: Posve moguće. Ili sami sebi lažu. Čini mi se da je to danas vrlo aktualno. Da naokolo pričaš kako si smislio nešto novo, a zapravo sviraš staru glazbu.
RockLine: Kako je biti dio slovenske heavy metal ekipe? Kako se slažete s našim ostalim bendovima?
Matej: Time se uopće ne opterećujemo. Neki ljudi metal scenu uzimaju odlučno previše ozbiljno. Činjenica je da je Slovenija takva vrsta tržišta, govorim za heavy metal glazbu, od kojeg se ne može živjeti. Ne možeš očekivati da ćeš živjeti od turneja po Sloveniji. Onda neki bendovi stvaraju neku politiku i pokušavaju provoditi tu politiku, a to šteti glazbi. Glazbe u slovenskom prostoru zbog toga je manje. Ponekad ispadne još gore nego natjecanje za tržište među pojedinim tvrtkama.
Rok: Zaista, sve to vrijeme mogli bismo uložiti u pisanje glazbe ili nastupanje na koncertima, a ovako dobiješ dojam da je nekima sve drugo važnije od glazbe.
RockLine: Okej, ovo još nikad nisam pitao, ali ipak. Vas dvojica kao glazbenici, kako primate ocjene i kritike medija? I glazbeni novinari imamo svojih glazbenih frustracija i ponekad znamo biti nekolegijalni prema bendovima svojim odnosom. Je li vas ikad zapekla kakva “novinarska”?
Rok: Ne. Nikad. Nije važno ni je li novinar glazbenik, može biti i samo novinar, samo da zna o čemu piše članke, da glazbu poznaje.
Matej: Nekad sam se još znao sekirati, sad se stvarno više ne. U MetalSteel znamo što radimo, imamo postavljene ciljeve koji su nam vodilja. Svaka kritika je dobrodošla.
RockLine: A kako nastaje glazba MetalSteel? Tko donosi ideje?
Rok: Glazbu radimo zajedno Beni i ja. Tekstove pišem samo ja. Komade radimo tako da netko donese ideje ili ideju, a onda komad svi četvero oblikujemo zajedno.
RockLine: Kakvi su planovi za MetalSteel u budućnosti?
Rok: 25. prosinca imamo nastup na Božićnom Rock festivalu u Postojni. Nadalje, u Medvodama se otvara novi klub zvan MKC, tamo ćemo nastupati na otvorenju. Nastaje i novi materijal za novu ploču, za koju se nadam da će izaći negdje pred kraj iduće godine. S pločom nikako ne mislimo žuriti. Ali tiho računamo na njezin izlazak iduće godine. Osim toga, pokušat ćemo s nastupima u inozemstvu i tamo si organizirati koji nastup.
Galerija slika

