Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Gromka / Ljubljana
Datum koncerta: 08.06.2018
Sunce daje život. Zahvaljujući njemu uopće možemo gaziti po našem planetu, a u Platonovoj filozofskoj prispodobi o špilji predstavlja svjetlo spoznaje i prosvjetljenja čovjeka. Sunce međutim može i oduzimati život pa je kao antipod tame prikladan antagonist svemu što odiše sumrakom i kreće se u sjenama. Tako se i jedini predstavnici doom metala kod nas, ljubljanski Mist, na svom prvijencu žele osloboditi sunčevih okova. Free Me of the Sun, dugo očekivani dugometražni debi, tako je svoje rođenje u tami i sumraku doživio prošle subote na ljubljanskoj Metelkovi.
Mist su na release party svog prvijenca pozvale žanrovske kolege, riječke doom majstore Old Night, koji su prošle godine izdali svoj dugometražni debi Pale Cold Irrelevance. Žanrovski primjerena predgrupa doduše ne pliva u pretjerano okultnim vodama kao Mist, nego se drži tradicionalnijih doom zahvata bendova a la My Dying Bride i Solitude Aeternus. Old Night tako grade ponajprije atmosferu očaja, tuge i gubitka, što im odlično uspijeva, u prvom redu zahvaljujući masivnoj rifovskoj slici čak triju gitara te snažnom i uvjerljivom vokalu Mateja Hanžka, kojem mjestimice pomaže brutalni growl brata Ivana. Unatoč nepodnošljivoj vrućini Old Night su Gromku uspješno omotali u hladnoću doom metala i u lijepom svjetlu predstavili svoj prvijenac.
Posve svježi studijski prvijenac Free Me of the Sun, koji je prije dva tjedna izašao za izdavačku kuću Soulseller, zatim je predstavio i glavni bend večeri, četiri vještice i jedan čarobnjak, koji slušaju na ime Mist. Grupa je nakon početaka koji sežu u 2012. godinu svoj put nastavila po pravim tračnicama, koje su nakon dema i EP-a Inan’ naposljetku dovele do dugometražnog prvijenca. U međuvremenu se dogodio i prilično uspješan koncertni proboj u inozemstvo, koji ih je odveo i na renomirane festivalske pozornice poput talijanskog Doom Festa, Malta Doom Festivala i slavnog Hammer of Doom. Free Me of the Sun ipak je svoj službeni porinuće ugledao na domaćem terenu, gdje su četiri cure i jedna brada prošle subote lijepo napunile užarenu Gromku. Mist su nakon klasičnih doom početaka, koji su na demu snažno podsjećali na Pentagram i Black Sabbath, u nastavku svom doomu dodali snažnu notu okultnog, što je vrhunac doseglo na debiju. To je bilo očito i pri pogledu na pozornicu – zastava sa simbolima sličnim luciferijanskim, tamjan, crveno svjetlo, magla. Atmosfera je bila primjerena glazbi, a izvedba također na visokoj razini. Rifovi dvojca Babošek/Tanšek bili su teški, spori i monolitni, a moguću jednoličnost mjestimice su uspješno razbili Tanškovi soloi, koji su zvučali od tipično doomerskih pa sve do hipijevski psihodeličnih. Ritam sekcija uspješno je tresla drobove, glavni akter okultne atmosfere pak je sirenski zlokoban vokal Nine Spruk, koja je svoj posao odradila odlično. Mist su se, sudeći po onome što se čulo, odlijepili od pretjerane sličnosti s Pentagram i posegnuli za utjecajima u kojima su slični čak i The Devil’s Blood te psihodeličnosti nekih Jefferson Airplane. Jedini promašeni potez bio je tek plesni nastup članice kolektiva Tribal Bizarre (ako se ne varam), jer je djelovao posve izvan konteksta i nije postigao željeno, a inače su Mist u izuzetno lijepom svjetlu predstavili dugo očekivani prvijenac.
Galerija slika
