Mit odnijeli pobjedu u Postojni i ušli u veliko finale Škisove tržnice 09 (2009)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: klub glasbe Jazzy / Postojna / Slovenija
Datum koncerta: 20.03.2009
Broj posjetitelja: 150
Cijena ulaznice: 0,00€

Predizbori za finalni nastup na ovogodišnjem festivalu Škisove tržnice u punom su jeku, a red je došao i na postojnski klub Jazzy, koji je ugostio jedno od takvih druženja. Tako se te večeri u Postojni okupio trojac slovenskih nadobudnih bendova, redom Mit, The Slims i Barely Modern, da se izravno odmjere u zveckanju instrumentima.

Klub je oko pola deset navečer bio krasno popunjen. Mit su sa sobom doveli cijeli autobus svojih zagrijanih navijača. Treba napomenuti da na ovakvim natjecanjima, naravno, spada i glasovanje koje se sastoji od “glasa naroda” i odluke žirija. Potonji je, dakako, u punoj budnosti cijelo vrijeme zadubljeno pratio scensku igru rock gladijatora.

MIT:

Mit, koji će u svibnju ove godine izdati svoj studijski prvijenac, prvi su zauzeli pozornicu. U polusatnom repertoaru predstavili su se kao ekipa koja nevjerojatno brzo napreduje (i) na pozornici. Osjeti se da kvintet u sastavu Uroš Petrovski – Urko (vokal), Matevž Pavčnik (gitara), Miha Oman – Buco (gitara), Aaron Cernatič (bas gitara) i Miha Plesničar – Flešo (bubnjevi), diše kao jedno. Bend je zanimljiv po tome što iskorištava (ne otkriva!) prazninu slovenskog glazbenog prostora ponudom melodično udarnog “groove” zvuka, koji je modno razmazano hrapav, ali ono što je bitno: izravan i posljedično silno privlačan. Urošev vokal, koji zvuči muževno, srednje intonirano, ali pobjednički posebno, posjeduje onaj alternativni akcent “depresije” koji je (osobito dijelu publike nježnijeg spola) sretno uzbudljiv. Odlična ritam sekcija, koja je stigla iz iskusne tršćanske postave Lady’s First, daje izravnim volumenoznim riffovima čvrst oslonac, a u Bucu, trećem Lady’s First liku u Mitu, Matevž je za naglasak riffovske zavjese pronašao prvoklasnog suradnika.

Bend je od studenog 2008., kad sam ih promatrao u ljubljanskom Roxlyju, još malo popustio kočnicu i djeluje mnogo samouvjerenije i još življe. To se osobito osjetilo u izrazito uvjerljivoj i karizmatičnoj Uroševoj izvedbi tijekom koncerta, koja je dobila na elementu spontanosti. Mit su poslužili odličnim zvukom, koji im je pripremio njihov bliski suradnik Tomaž Frelih – Youda (Lady’s First), koji karakteristike malog klupskog prostora u Jazzyju u svojoj dobro poznatoj (i traženoj) profesiji “ton-majstora” majstorski svladava. Bend je prema očekivanju započeo svoj nastup skladbom Pošasti, kojom obično otvaraju koncerte, pa se briljantno zaljuljao preko prvog singla Neskončen dan, zatim Ramones obrade Pet Sematary, uz koju je cijeli klub poludio s njima, do odličnog novog singla Mit, koji nosi (barem koliko su moji osobni uhšni “skeneri” to zabilježili) još veći potencijal od Neskončen dan. Uz Mit bih htio dodati još nešto. S obzirom na (trenutno) postojeće snimke koje možete poslušati na njihovoj službenoj MySpace stranici, ove stvari uživo zvuče doista još intenzivnije i sočnije, a nužnu točku na “i” svojom izražajnom scenskom uvjerljivošću daje Urošev odličan performans. Pola sata nastupa, ali dovoljno za osjećaj da su Mit bend velikih ambicija koji raste i razvija se.

THE SLIMS:

Slovenski bend The Slims nije napunio ni godinu i pol postojanja. Kvartet je iz Cerknice. Postavu “Bambijevih” čine Domen Malc (vokal, ritam gitara), Jernej Semič (solo gitara, prateći vokal), Miha Jernejčič (bas gitara, prateći vokal) i Leon Tomšič (bubnjevi). Za sada se ime benda sasvim sretno uklapa u koncept, no možemo računati da će za kojih 30 godina doživjeti radikalnu promjenu u The Fats. Tako nam pač otkucavaju naši biološki satovi. No pustimo se iznenaditi. Dečki njeguju neku vrstu “buntovničkog” rocka lagana koraka, koji zbog šablonski generične melodičnosti jednostavnih gitarskih fraza, često posve čistih akorada (Skočimo v noč), uopće ne djeluje buntovnički, već slatkasto simpatično i s velikom željom da se svidi, što je rak-rana novodobnih bendova koji zapravo pravi razlog za izražavanje kroz glazbu putem “buntovništva” danas ni ne znaju pronaći. Indie rock, klasičnog zvuka, traženja retro (sixties) zvukova, što je danas (preciznije od eksplozije Oasisa naovamo) gotovo postalo “sanjsko” pravilo.

Bendu je nužno što više nastupa, a ponajprije razvoj vlastite prepoznatljivosti, kao i oblikovanje samouvjerenosti, hrabrosti, karizme te penetrativne izvedbene sažetosti. Danas u moru ovakvih bendova nije dovoljno reći da želiš zvučati “prirodno” i pritom se opravdavati upotrebom zvuka i kopija staroškolskih Gibson i Fender gitara, služiti se pjevanjem s posve golim neutreniranim vokalom koji će možda pronaći (ili i ne) pečat vlastite karizme. Svakako zaželimo The Slims lijepu budućnost i sve najbolje na putu samotraženja i razvoja kroz prizmu (vlastitog) glazbenog izričaja. Šteta što The Slims nije čula naša prava RockLine “Big Foot Mama izvedenka”.

BARELY MODERN:

Žiga Petkovšek (vokal, gitara), Miha Kononenko (bas gitara) i Jan Vihar (bubnjevi) predstavili su se kao posljednji na popisu nastupajućih. Dok sam gledao bend na pozornici, prizvao mi se sjećanje na koncert sastava Dandelion Children ispred Amerikanaca Moscow Radio na Metelkovi prošlog veljače. Zamislite riffove koji su banalno jednostavni, puno duguju “spoznajama” udarnog blues rocka, preko kojih je položen punkoidno promukao, mjestimice čak i naporan vokal. “Naporan” je u punku još kako poželjan, iako Barely Modern nisu punkeri. Momci, koji po mladenački neokaljanu izgledu ne kriju talente za reklamiranje nove Colodont zubne paste, posjeduju lijepu mjeru samouvjerenosti, što vrijedi osobito za pjevača Žigu, koji je isprva doduše suzdržano pogledavao mikrofon, a onda se sretno uklopio u situaciju.

Bez obzira jesu li momci u životu slušali samo Wolfmother, Eagles Of Death Metal ili možda Grand Funk Railroad, MC5, Frijid Pink, Black Oak Arkansas, činjenica ostaje da nemaju ni mrvicu originalnosti, kao ni karizmatične privlačnosti. Prva primjedba o originalnosti uopće nije problematična, ako postoje povoljni uvjeti da je vlastita karizma uspješno prekrije. Vrijedi slično kao i za The Slims. Puno rada, rada i samo rada u budućnosti. Osobito na traženju vlastite prepoznatljivosti i karizme. Svakako je odlično da bendovi poput Barely Modern i ostali koji su tek prohodali iskorištavaju svaku priliku, pojavljuju se na pozornicama i tako skupljaju prijeko potrebno iskustvo. No pitanje je kamo će se Barely Modern uspeti, jer njeguju žanrovski danas posve nezanimljiv garažni rock, s primjetnom blues konotacijom na gitarskim obrascima, ali to nije ni važno ako postoji temelj u čvrstoj vjeri u stvar. Zaželimo im uspjeh!

Za kraj bih dodao da su na natjecanju svim trima bendovima bili osigurani jednaki uvjeti nastupanja. Svaki je imao svog “tonca” i sva su tri benda ponudila vrlo dobar zvuk tijekom nastupa. Neka spomenem i to da je “bodrilna” publika ispod pozornice na nastupima sva tri benda pošteno cirkulirala. Sva tri benda mogla su se pohvaliti lijepim brojem navijača. Glas naroda i žiri izabrali su za pobjednika Mit, koji će se tako boriti u velikom finalu, 4.4.2009., u ljubljanskom KMŠ-u, za nastup na Škisovoj tržnici u svibnju ove godine. Pobjeda je zaslužena, jer su Mit nadmašili ostala dva benda osobito time što posjeduju prepoznatljiv zvuk i energiju te što su od tri nastupajuća ponudili daleko najsamouvjereniji, kompaktniji i najuvjerljiviji scenski performans.

fotografije: Aleš Podbrežnik