Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / SNG Drama / Slovenija
Datum koncerta: 15.12.2013
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: 12,00€
Elevators su ona rijetka skupina slovenske zabavne glazbene scene koja neumoljivo juri kroz pozornice i studijske vrpce s veselo optimističnim smijehom bezbrižnosti i iskričavo sočnim izričajem na krilima humora dječje razigranog sarkazma i genijalno zajedljivog duha. Takvih nam na sceni kronično nedostaje! A takva četvorka vrhunskih glazbenika čini neiscrpno glazbeno tijelo zvano Elevators! Robi Pikl (Manouche) na gitari i vokalu, veliki maestro Davor Klarič (ex-Šank rock) za tvrđavom brojnih klavijatura, zdepasti Sergej Ranđelović »RunJoe« (previše projekata da bih ih nabrajao) na bubnjevima i Siddhartin basist Jani Hace. Superlativa nikad ne ponestane kad se razgovor svede na bilo kojeg od ovih visokoprofiliranih glazbenika kvarteta, do zuba naoružanih kipućim talentom za unikatni individualni art izričaj.
Elevators su posebna skupina. Njezini članovi su cijelo vrijeme puni posla u raznim glazbenim varijetetima svoje umjetničke profesije i tek rijetko nađu pravo vrijeme da u studiju sastave nešto novo, bilo što s autorskim potpisom Elevators artizma. Zadnja skladba V aorto izašla je u proljeće 2011. i možemo se samo nadati da se rađa još nešto novo. No, set lista ovaj put to nije potvrdila, ali svejedno. Elevators moraju izdati novi album, moraju težiti tome. Umjetnička pronicljivost je naime prevelika da bi se uopće moglo pomisliti na bilo što drugo.
Tok energije koji te začas usisa u sebe i začas posve neprimjetno odvede u jedinstveni glazbeni svijet, svijet Elevators glazbe, nevjerojatan je. Teško ga je opisati. Drugačiji od svega. Duboko izazovan i upravo zato osvježavajući koliko god može biti. I te večeri smo i na prostoru SNG Drame osjetili taj komadić glazbene magije skupine Elevators. Sedam navečer, izvanredne akustične karakteristike prostora, parter doduše više od pola prazan, ali svejedno. Oni koji išta ulažu u sebe, ovaj događaj nis(m)o propustili. Pogotovo zbog smiješno niske cijene ulaznica! Za takvu šaku eura dobiješ naime ogromno, ogromno glazbene magije koja ti pozitivnim energetskim fluksom puni tijelo i duh. Čak oslobađa, ako ne i pročišćava.
Elevators su sastavili repertoar sa svoja dva studijska albuma. Izvanredna kulminacija fuzije figura jazza, funka, bluesa, swinga, kao i sočnijih, gotovo rockerskih zahvata, u svojoj iskonskoj naravi ne bi mogla bolje djelovati. Razumijevanje među glazbenicima na pozornici je izvanredno. Osvrneš se na svakog pojedinca kvarteta i na licu pročitaš punokrvnu predanost glazbenim užicima koje može ponuditi samo slobodarska filozofija punoćutne otvorenosti prema izazovu u glazbenom eksperimentu. A upravo je to i bit poente svakog stvaranja u glazbenoj umjetnosti. Među sva četiri lica velike karizme u Elevators definitivno je najzabavnije ono koje se riše RunJoeu! No ni Robi Pikl ne zaostaje daleko za njim! Pogotovo kad prebacuje između mikrofona i cijevi spojene na talk box, na pozornici izvlači debelu dozu satire. Njegov pajdaš RunJoe, rođeni pozornički glumac, pak ne impresionira samo iskrenim zračenjem emocija koje igraju u njemu dok plovi s drugovima kroz Elevators repertoar, nego impresionira ponajviše izvanrednim vještinama zgušnjavanja temeljnih ritmičkih tekstura nepredvidljivim otkinućima jazzovskih vragolija. Kad zabavni »morž« stupi na čelo pozornice u bijeloj reklamnoj majici za sardine Eva i prihvati se što autentičnije uživljenih vokalnih interpretacija uz uporabu ajdovskog dijalekta, kao u Skouči skuoči, ili kasnije u Žulejne je krompjir, Še je cejt, te u obaveznom dodatku skladbi Prva pomoč, susret s Elevators postiže dodatnu nadgradnju jedinstvenosti.
Prostora je mnogo za to da se genijalnost pojedinaca potpuno razmahne. A magnificiraju se kroz izvanredan suživot. Niti jedan od sva četiri gradivna elementa ne preuzima primat, svi se cijelo vrijeme ravnopravno izražavaju. Klarič je plasirao nekoliko space progrockerskih melodija u prostor, smislene su čak i paralele s nekim simfo prog rockerima poput Camel, a gdje na čelo izbije rockerska otežanost (Riff, V aorto), uz uporabu Hammond zvuka približi tonove sastavima poput Uriah Heep, Nektar, pa i Deep Purple.
Izvođenje solističkih akrobacija na relaciji cijelog kvarteta je izvanredno. U koncertno iskustvo taj čimbenik unosi jedinstveni element šok terapije koju zovemo nepredvidljivost, pa čak i spontanost razvoja događaja. Pikl i Hace si povremeno pomažu i »memoriranjem« fraza koje pomažu slojevito graditi zajednički zvučni krajolik skupine. Most do prijemčivosti glazbe za širu javnost pak su točke u kojima Elevators razvijaju i znaju jednako učinkovito održavati i smjesu kompaktne slušljivosti, koja se temelji na jasnoj ritmičkoj gravuri funk madraca te impulsa šire prihvatljivih latino ritmova (Brasilica, Hišni ljubimec). Tu pak stupa na scenu zafrkantski vokal Robija Pikla, koji može izazvati čak i grotesknu imitaciju Michaela Jacksona! Pronicljivosti čovjeku opasanom gitarom serije Gibson ES 335 B.B. Kingove Lucille ne ponestaje kad se nižu točke u kojima prebacuje vokal između uporabe talk box efekta na gitari i normalnog pjevanja u mikrofon (UFO Race).
Tu je mekana i nježno povedena »Pat Methenyjevska« I.E., malo dalje u repertoaru odjekne razvaljena eksperimentalna jazz bojanka Marvin. Iznenađenja slijede na svakom koraku koncerta i u posve unikatnoj priči u repertoaru skupine. Ukratko, šokantno djelotvornih terapija, koje se temelje na multifacetnoj glazbenoj harmonici izrazitog karaktera velike umjetničko-izražajne probojnosti, ovom kvartetu naprosto ne nestaje. Na svakom koraku koji slobodoljubivo poduzima u svom izražajnom rječniku velikih art posebnosti. Koncert, nabijen punom djelotvornom kemijom, odvrtio se u tren! Naprosto. Dobre stvari prokleto brzo prođu. Elevators tako ostaju mana glazbenih gurmana, koji pak profinjeno kucaju i na vrata šire mase, jer znaju majstorski prepakirati sočne improvizacijske figure u kompaktno izrađenu formu vodećih motiva. Komponenta art posebnosti kvarteta je izvanredna, a svako iskustvo sa skupinom nova je i drugačija priča, koja u koncertnom iskustvu nikako ne prestaje fascinirati! Uvijek iznova i iznova!
Še ovo. Elevators bi bili recimo idealno društvo nastupu Simona Phillipsa i njegovih Protocol II., dana 01.11.2013., u ljubljanskoj Cvetličarni!
Setlista
1. Mladi metri
2. Brasilica
3. Smiles
4. I.E.
5. Orao javi se
6. Bob Miller
7. Skuoči, skuoči
8. Hišni ljubimec
9. Polna luna
10. Marvin
11. Rowad
12. UFO Race
13. V aorto
14. Žulejne je Krmpjir
15. Še je cejt
—dodatek—
16. Prva pomoč
17. Riff
Galerija slika
