Autor: Rok Klemše
Mjesto: Rock Cafe, Postojna
Datum intervjua: 04.02.2010
Panikk je mlada thrash metal postava koja je nedavno izdala svoj prvi demo s četiri komada. Sviraju prilično samosvojnu mješavinu Bay Area thrasha pomiješanog s utjecajima njemačkog i britanskog thrash metala. Unatoč poprilično velikim tehničkim problemima koje su doživjeli tijekom svog nastupa na 5. večeri Epic RockLine Contesta, svoj su nastup suvereno odradili do kraja i nakon odsviranog koncerta porazgovarali s nama.
RockLine: Za početak, predstavite se – tko je i što je Panikk?
Gapa: Vokal i gitara
Žiga: Solo gitara
Jani: Mi smo Panikk, ja sviram bas.
Simon: Sviram bubnjeve
RockLine: Nedavno ste izdali demo na kojem su četiri komada, pa recite kako je nastao demo i kako komadi koji su na njemu.
Žiga: Snimali smo u studiju Zalokar.
Gapa: Da, snimali smo kod Zalokara, s kojim smo se dogovorili da nam snimi četiri komada za demo.
Simon: Na kraju se malo prešacao s cijenom… I produkcija malo šepa, a prostor u kojem smo snimali bio je taman dovoljno velik da se u njega nekako ugurraju bubnjevi.
Gapa: Pa, unatoč lošijim uvjetima demo smo snimili i sa snimkom smo prilično zadovoljni.
Simon: Snimili smo u četiri dana, još smo se malo posvađali oko miksa…
RockLine: Komadi koji su na demu predstavljaju vas kao neku mješavinu “old school” thrash metala u stilu stare Metallice, s povremenim primjesama njemačkog, pa čak i britanskog thrasha a la Xentrix, Onslaught.
Žiga: Da, svatko može za sebe reći svoje utjecaje.
Gapa: Ja sam više orijentiran na ranu Metallicu, Exodus, i Forbidden, i nekako su u tom stilu nastajali komadi. Ali nisam se ograničavao time da sad komad mora zvučati “old school”. Ja sam počeo raditi na komadu, a onda je Žiga, koji sluša drukčiju glazbu, dodao svoje ideje i komadima dao drukčiju energiju.
Žiga: U bend sam došao kad je jedan komad već bio gotov, a onda smo nas dvojica napravili i ostala tri komada. Gapa sluša uglavnom thrash, ja uglavnom tehnički death i thrash, a Jani sluša new age metal…
Jani: Što opet pričaš o meni?
Žiga: Prestani, nećemo opet počinjati!
Jani: Ja sam u bend došao jer im je trebao još i dašak Robbieja Williamsa, dakle nastupaštva i energije. Mislim da sam bendu dodao točku na i, odnosno podebeli plus.
Gapa: Jani je stvarno dodao ogromnu količinu energije, da.
Jani: Komadima na kraju dodam svoje linije, koje su zapravo gitarske.
RockLine: Dakle, više si namijenjen ženskoj publici?
Jani: Naravno!
Simon: Ja pak slušam praktički sve.
Žiga: Osim power metala.
Simon: Osim power metala. Inače od jazza do svih žanrova u kojima nađem dobre stvari.
RockLine: Dakle, komad Tribal nastao je ponajprije zbog tvojih utjecaja? Ponajprije zbog tribal bubnjanja na kraju komada.
Simon: Ma ne, zapravo smo ga napisali svi. Tribal je već imao takav tekst i etno prizvuk, pa smo rekli zašto ne bismo dodali još i drum ‘n bass dio, iako to zapravo i nije.
Gapa: Ali Simon je prilično podigao razinu naše glazbe, jer ima originalne ideje što se bubnjanja tiče.
RockLine: Prvi koncert ste imali u Rogu, zar ne?
Simon: Da, pred 200 ljudi. Organizator je rekao da je to do tada bilo najviše ljudi na koncertu u Rogu.
Žiga: Jer je bio petak i bila je vodka party. A iza nas je trebala svirati Neisha… Samo nije došla.
RockLine: S obzirom na to da svirate thrash i da je u zadnje vrijeme u Sloveniji (i drugdje) poplava bendova tog žanra, jeste li se bojali da biste mogli ispasti kao samo još jedan thrash bend?
Gapa: Ne, ja se time zapravo nisam opterećivao. Oduvijek sam želio imati thrash bend, našao sam prave ljude i u bendu vlada prava energija. Svatko od nas nadopunjuje komade i mislim da se s ostalim bendovima ni ne možemo uspoređivati, mislim da imamo nešto po čemu se izdvajamo.
Simon: Da, svatko doda nešto iz vrste glazbe koju sluša. Ako ja slušam jazz, blues i thrash, to ćemo izmiješati i napraviti ono što hoćemo.
RockLine: Gotovo svaki bend koji se prijavio na ovaj natječaj pitam što je bio razlog za prijavu. Koji je bio vaš?
Žiga: Oni uopće nisu znali, ja sam nas prijavio, hehe.
Simon: Ja sam iz Postojne, a nisam imao pojma o tome.
Gapa: Na MySpaceu smo naletjeli.
Žiga: To je super prilika za svirku.
RockLine: I još tipično pitanje za kraj – kakvi su planovi za budućnost?
Gapa: Imamo želju da ljeti još nešto snimimo.
Žiga: Inače, što bolje kombinirati progressive, thrash, death i jazz s dašak Avril Lavigne.
RockLine: Dakle, takav malo “pussy” Atheist.
Žiga: Da, nekako tako (smijeh). Bit ćemo kao Atheist, samo što ćemo imati ženski vokal, a pjevat će naše cure.
Jani: Feeling i duša moraju biti u svakom bendu. Počelo je s thrashom, a nastavilo se s različitim utjecajima. Treba još vježbati, imati želju i može se dogoditi još nešto dobro.
RockLine: Danas vam se na pozornici dogodilo nekoliko tehničkih problema. Što se točno događalo?
Gapa: Mislim da mi je crknuo kabel. Još uvijek nisam posve siguran što je pošlo po zlu.
Žiga: Prošli put smo autom pregazili Gapinu gitaru, taman ju je platio, pa će morati još i za novi kabel (smijeh).
Simon: Trebalo bi nam više love za bolju opremu, ja nemam ni jedan cijeli činel (smijeh).
RockLine: Ok, hvala na intervjuu.
Panikk: Hvala tebi, a dodali bismo još da dođete poslušati nas na koncertima.
Fotografije: Martin Prezelj
Galerija slika
