Autor: Primož Novak
Izvođač: Rivers of Nihil
Izdavač: Metal Blade Records
Izdanje: year_month
Trajanje: 49:26
Ocjena: 4.5/5
Zamislite da je naš planet doživio apokalipsu koja bi veći dio površine pretvorila u pustinju, a od čovječanstva bi ostao samo mali dio. Preživljavanje u takvim uvjetima bilo bi jako teško, a povrh toga uspostavio bi se još i diktatorski sustav koji bi se temeljio na vjerovanju u Sunce. No sama diktatura brzo izmakne kontroli i počinje kaos. Sličnih koncepata vjerojatno u znanstvenofantastičnoj literaturi vrvi. Puno je glazbe također napisano na tu temu. No ako se usredotočimo na death metal, vjerojatno bi bilo besmisleno napraviti samo jedan generički death metal album sa sličnim skladbama i reći da je time priča ispričana. Zadani koncept traži puno više. Traži brutalnost, tmurnost i atmosferu.
Rivers of Nihil bi albumom Monarchy trebali nastaviti priču debitanta The Conscious Seed of Light, koji je predstavljao proljeće, dok Monarchy predstavlja ljeto. Skupina tvrdi da će dugi koncept opisati kroz četiri albuma, koji će predstavljati četiri godišnja doba. Ako se vratimo na debi, valja priznati da među svim tehničkim death metal skupinama nije predstavljao ništa posebno. Činilo se da je tehnički death metal dosegnuo vrhunac kad su na scenu stigli Beyond Creation iz Kanade, a američke skupine željele su samo slijediti obrazac koji nisu bile sposobne ni svladati, a kamoli nadograditi. No postoje i drugačiji pristupi.
Rivers of Nihil su na drugom albumu jednostavno proširili svoj pristup, koji je povremeno djelovao generički. Ovaj put riječ generički jednostavno otpada. Pisanje skladbi postalo je dublje, skladbe su dovršenije i upečatljivije. U međuvremenu je došlo do zamjene bubnjara i gitarista, koji su očito u skupinu donijeli dodatnu svježinu. Pogotovo se kod bubnjara primjećuje lijepa razlika. Monarchy je ritmički razgibaniji, beskompromisno brutalan te ukrašen zanimljivim groovy dodacima.
Album počinje minimalističkim introm Heirless, kojim bi se mogla opisati morbidnost beskrajne pustoši, no nakon toga već nastupa kaos s idućom skladbom Perpetual Growth Machine, koja još ne pokazuje sve mogućnosti skupine. Nedvojbeno se već u prvoj polovici albuma pokazuje napredak skupine. Brutalne, prljave i tehničke gitare poduprte su dinamičnom ritam sekcijom te pristojno razumljivim vokalom koji se ne temelji samo na niskom growlu. Za konstrukciju atmosfere skupina je upotrijebila morbidne klavijature koje podsjećaju na neke post-rock skupine. Svakako lijep dodatak, koji u tehničkom death metalu nije baš svakodnevica. Kad prijeđemo dobru polovicu albuma, recept albuma počinje se okretati. Najprije skupina pokazuje svoju agresivnu stranu, punu brzine i povremene ritmike koja se oslanja na Meshuggah. Skladbom Monarchy album dobiva nadogradnju. Nakon introa skupina poslužuje kompleksne rifove, slijedi puno brutalnosti koja se smiruje u nedistorziranom dijelu, a sam sinkopirani završetak samoj strukturi skladbe dodaje točku na i.
Samonaslovljenom skladbom Rivers of Nihil ne postižu kulminaciju albuma. Ni izbliza. U instrumentalnoj skladbi Terrestria II: Thrive prisutan je snažan element post-rocka, koji se seli i na gitaru, a sama atmosfera tmurnom konceptu albuma daje bit. Predzadnjom skladbom Circles In The Sky skupina pokazuje da je najbolje ostavila za kraj. Još uvijek su prisutni brutalnost, tehničnost i atmosfera, no istodobno se kompleksnost i kaos povećavaju, što se očituje ponajviše u progresivno usmjerenoj strukturi. Tome pridonosi dio s akustičnom gitarom, koji prelazi u melodičnu solažu. Slično se događa sa završnom skladbom Suntold, koja zatvara krug s umirenim instrumentalnim završetkom.
U 50 minuta skupina pokazuje snažan napredak u odnosu na debi. Instrumentalno je sve skupa dotjeranije. Gitarista su sposobna napisati i brutalan i smiren rif, čime su ne samo albumu, nego i tehničkom death metalu dali jedan aspekt više. S pretjerivanjem u soliranju nema problema, no ipak se čuje poprilično virtuoznih solaža. Ritmička sekcija je razgibana, bubanj je primjereno žanru ekstreman. Blast beatova i brzih pedala ne manjka. I premda zvuk nije najpoliraniji, čuju se i bas linije, što je za tehnički death metal oduvijek bilo prilično ključno. Ono što najmanje oduševljava je vokal, koji se služi previše jednom bojom. Povremeno doduše dobije pomoć basista, što pridonosi ublažavanju pretjerane generičnosti.
Monarchy je dokaz da tehnički death metal još nije iscrpljen. S malo mašte pojavljuje se puno prostora za manevriranje, koji su Rivers Of Nihil dobro iskoristili. Album krase brutalnost, tehničnost, mračnost te puno zanimljivih obrata koji skupini daju velik potencijal za sljedeće albume.
Što će donijeti jesen ovog dugog koncepta, za sada ostaje nepoznanica.
Postava
Jake Dieffenbach – vokal
Brody Uttley – solo gitara
Jon Topore- gitara
Adam Biggs – bas/vokal
Alan Balamut – bubnjevi
Produkcija
Grant McFarland, Alan Douches (mastering)
Popis skladbi
01. Heirless
02. Perpetual Growth Machine
03. Reign Of Dreams
04. Sand Baptism
05. Ancestral, I
06. Dehydrate
07. Monarchy
08. Terrestria II: Thrive
09. Circles In The Sky
10. Suntold
