Mjesto: Ljubljana
Datum koncerta: 21.11.2008.
Broj posjetitelja: 500
Cijena karte: 35 €
22. studenoga – dan kada su se u Sloveniji zaustavili još jedni legendarni rockeri. Ovaj put riječ je o stoner sastavu Monster Magnet, koji je u devedesetima važio za jedno od najvećih rockerskih imena i hitovima poput Space Lord, Dopes to Infinity, Powertrip, Twin Earth, The Right Stuff, Zodiac Lung, Negasonic Teenage Warhead i Heads Explode osvajao vrhove ljestvica. Vrijeme njihove najveće slave je prošlo, ali Monster Magnet se ipak ne predaju pa su prošle godine izdali i odličan album 4-Way Diablo. Mogli bismo reći da je ovo 4-Way Diablo europska turneja. Uz Monster Magnet na turneji nastupaju još dva mlađa sastava – Pilgrim Fathers i Nebula.
Za početak su nas zagrijali odlični Englezi Pilgrim Fathers. Riječ je o mladom sastavu koji svira mješavinu hard rocka, post rocka i space rocka. Gitare su uglavnom glasne i brundaju punom parom, dok onaj jedinstveni čar daju mini klavijature i razni efekti, za koje je povremeno na maloj napravici pobrinuo pjevač. Njihov nastup bio je energičan, raznovrstan, a u glazbi ima puno dramatičnih preokreta – neki dijelovi su čista hard rock ludnica, no onda može uslijediti dio koji pokazuje da nasljeđe raznih space rockera tipa Hawkwind još uvijek živi. Ima dosta hipnotičnih post rockerskih dijelova koji te ne uspavljuju, nego te svojom energijom ponesu i podignu ti duh (kao dobra nedjeljna goveđa juha). Njihov nastup bio je stvarno dobar, odlični su glazbenici, a pjevač je pravi frontmen, s punom mjerom karizme i scenskog nastupa. Jedina negativna strana bila je to što je nastup bio prekratak. Na kraju večeri čak bih mogao tvrditi da su mi Pilgrim Fathers bili vrhunac večeri i da bih ih rado gledao kao headlinere. Imali su peh što su nastupali prvi, kad u dvorani praktički još uopće nije bilo publike. Pokazali su veliku dozu jedinstvenosti, dobrog nastupa i teških rifova.
Zatim su na red došli stoneri Nebula. Nebula su nam već prilično stari znanci i pred njihov nastup dvorana se lijepo napunila. Amerikanci su pokazali dinamičan nastup, pun melodičnih napjeva i zahtjevnih gitarskih melodija te solaža. Vidi se da si gitarist dosta posuđuje od Jimmyja Hendrixa. To je posebno primjetno tijekom solaža, ali i u nekim melodičnijim dijelovima. Mogli bismo reći da je njihova inačica stoner rocka obojena više bluesovski, upravo zbog gitarskog stila. Ovaj nastup mi nije bio toliko pisan na kožu kao Pilgrim Fathers, ali u dvorani je atmosfera bila osjetno bolja i nabijenija rockerskom energijom. Dobar izbor za predgrupu Monster Magnet.
Naravno, svi smo čekali Davea Wyndorfa i njegove drugare. Na nastup se trebalo pričekati priličan komad vremena, ali svatko je pronašao nešto čime će skratiti čekanje (ja sam sa sobom imao svoj Nintendo). Kad su Amerikanci malo prije deset konačno prokoračili na pozornicu, publika je već bila dobro zagrijana, i zbog prethodnih nastupa i zbog slatkog pivca i vinca.
Uglavnom, sve su oči bile uprte u Davea Wyndorfa, koji je još jedini izvorni član sastava. Uz njega je tu i dugogodišnji gitarist Ed Mundell, koji je također postao nezamjenjiv član grupe. Dave Wyndorf me osobno iznenadio svojim izgledom jer je posljednjih godina više nego očito dobio poprilično kilograma. Čak su i slike od prije nekoliko godina pokazivale da je tip bio u izvrsnoj formi, a sad odjednom takav šok. Čitao sam da je Wyndorf prije nekoliko godina predozirao nekim lijekovima i očito je sve skupa imalo velik učinak i na njegovu psihu i na tijelo. No nema veze, nismo ga došli gledati, došli smo uživati u (uglavnom) njegovoj glazbi.
Nastup je bio prilično očekivan. Monster Magnet odsvirali su sve svoje hitove i sve skladbe s najudarnijim ritmovima. Naravno, najviše su “zapalili” Space Lord i Negasonic Teenage Warhead, koji su odsvirani prilično slično kao na albumu, što se ne bi moglo reći za sve komade. Dečki su se nekoliko puta istaknuli malo izmijenjenim aranžmanima i pokazali da živi nastup može biti i više od puke prezentacije studijskog uratka. Očekivano je bilo i to da nisu svirali neke eksperimentalnije stvari iz vremena kad se Wyndorf zanimao za psihodeličnu glazbu, ali baš tu su dobro došli Pilgrim Fathers, koji su popunili tu prazninu. Taman kad smo se navikli na Monster Magnet, već su se htjeli pozdraviti. Kako je to moguće? Pa prošao je tek dobar sat. Nakon pet minuta nagovaranja ipak smo ih uspjeli namamiti natrag i dečki su na pozornici ostali još pola sata te tako odsvirali minimalnu pristojnu količinu glazbe – sat i pol.
Wyndorf je svojim bijesnim tekstovima i gestama pokazao da mu kapitalizam i politika još uvijek ne miluju dušu. Tip se nikad nije pretvarao da mu ne paše živjeti kao rock zvijezda, ali mu zato ide na živce licemjerje nekih koji se prave blesavi. Monster Magnet možda doista više nisu tako veliko ime kao što su nekad bili, ali Wyndorfove poruke su još uvijek aktualne. Ostali članovi grupe odlično su uigrani. U trenucima se čuju čak tri gitare (kad se uključi i Wyndorf), ritam sekcija je solidna, a Wyndorf povremeno doda i poneki efekt. Ni njegov vokal još uvijek nije ništa lošiji nego ikad prije.
Sva tri nastupa bila su dobra i sa zvučnog stajališta. Nijedan instrument nije bio u prvom planu, a i vokal se cijelo vrijeme dobro čuo. Jedina grupa koja je imala blagih problema bila je Pilgrim Fathers, kod kojih je vokal bio malo pretih. Još jedan veći problem bio je to što je zvuk cijelu večer bio osjetno preglasan i nekoliko puta sam se morao uhvatiti za uši, u kojima mi je još par dana nakon koncerta lijepo zujalo.
Grupa se nakon albuma 4-Way Diablo odlučila i za europsku turneju, unatoč tome što je Wyndorf rekao da neće više puno nastupati, nego da će se više koncentrirati na skladanje. Možda je ovo bila posljednja prilika da vidimo te legendarne stonere na djelu i mislim da su nam poslužili vrlo solidnu predstavu. I obje prateće grupe zaslužuju dijeliti pozornicu s Monster Magnet. Cijela večer bila je jako dobro izvedena i odsvirana i možemo se samo nadati još ovakvih susreta.
Tekst: Rok Podgrajšek
Fotografije: Mojca Perdih
Galerija slika
