Izdavač: Blomljud Records
Datum izlaska: 1. 7. 2008.
Produkcija: Moon Safari
Trajanje albuma: 103:52 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 9.0/10
Švedski simfoprogrockerski revitalisti Moon Safari nastali su 2003. godine. Ubrzo nakon osnivanja snimili su demo album koji je čuo bivši klavijaturist The Flower Kings, Tomas Bodin, a on je potom postao producent njihova prvijenca »A Doorway to Summer« (2005). Od samog početka pratile su ih brojne usporedbe s The Flower Kings zbog epskih vokalnih harmonija, neobičnih taktova, suptilnih prijelaza između akustičnih i električnih instrumenata, uglavnom veselih aranžmana i pozitivističkih tekstova kojima su se kasnije pridružili i oni znanstvenofantastične tematike.
Moon Safari su u odnosu na The Flower Kings još više izbrusili vesele vokalne harmonije, jer svih pet članova ovog benda zna kako se to radi. Neformalni šefovi benda su oba glavna pjevača, klavijaturistički virtuoz Simon Åkesson i gitaristički majstor Petter Sandstrom, koji kao svoje glavne utjecaje navode Beatlese te progrockerske šampione poput Genesis, Yes, Marillion i IQ, tako da im je simfoprogrockerski revitalizam ‘u krvi’.
Drugi album Moon Safari, naslovljen »Blomljud«, što na švedskom znači ‘zvuk cvijeća’, bio je dvostruki album koji je opet sadržavao pretežno ekološki osviještene tekstove, a manjim dijelom i znanstvenofantastične. Na albumu su se našla i dva epa te jedan superep dulji od pola sata, što znači da se radilo o izrazito ambicioznom projektu. Genesis utjecaj osjeti se već na naslovnici »Blomljud«, koja stilom i sadržajem pomalo podsjeća na »Foxtrot« (1972).
Nakon »Constant Bloom«, kratkog ‘a capella’ uvoda koji stvara dojam veselog pjevačkog kvarteta iz razdoblja oko 1912., nastupa epska simfoprog tvorevina naslovljena »Methuselah’s Children«, koja svojim veseljačkim aranžmanima, poskočnim ritmovima i zborskim harmonijama najavljuje kakva će atmosfera prožimati lavovski dio skladbi na albumu. Zborske vokalne harmonije redom su ugodne i nisu previsoko intonirane, tako da nikad ne djeluju naporno ni komično. Unutar tog epa ne manjka kompleksnih ritmičkih nijansi, okrunjenih epskim gitarskim solom. Unatoč tome, cijela stvar po atmosferi više nego na ‘kozmičko putovanje do nirvane’ po uputama Jona Andersona (Yes) podsjeća na Djeda Mraza i njegovu svečanu povorku.
Meditativni »In The Countryside«, sa svojim psihodeličnim pulsom, zvukovima mini mooga i akustičnom usmjerenošću, zvuči kao bliski susret kasnih Beatlesa i Yes. Ambiciozni instrumental »Moonwalk«, jedan od boljih trenutaka »Blomljud«, s melankoličnim uvodnim dijelom napokon predstavlja malo ozbiljniju i za dlaku mračniju stranu ovog sastava te razbija monotoniju prevladavajuće ‘ringe raja’ atmosfere. Ipak, to je i dalje općenito vesela tvorevina, a Moon Safari ne mogu odoljeti da usput ne iskoriste arhivsku audio snimku čovjekova slijetanja na Mjesec 1969., što ispadne pomalo jeftino.
»Bluebells« je još jedno veseljačko putovanje po cvjetnim livadama koje ne skriva brojne utjecaje legendarnih Yes, dok su radosne vokalne harmonije, koje su Moon Safari doista izbrusili do savršenstva, ponovno u prvom planu. One su ujedno i najprepoznatljiviji element glazbe Moon Safari, a bez njih bi sve skupa bilo daleko manje zanimljivo. Na epu »The Ghost of Flowers Past«, koji na svečano-pompozan način zaključuje prvi disk »Blomljud«, Moon Safari priušte si niz kompleksnih, ali istodobno melodičnih instrumentalnih dionica i naglih promjena ritma kojima potvrđuju svoju hvalevrijednu tehničku potkovanost i smisao za gradnju eklektičnih, razigranih simfoprog pustolovina. Glavna zanimljivost i ovaj su put sjajne zborske vokalne harmonije, koje ne zasjenjuje ni kratki, ali zabavni solo na mini moogu.
Drugi disk otvara se pjesmom »Yasgur’s Farm«, pravim prototipom poskočne i radosne ‘happy prog’ skladbe, koja se istodobno doslovno razmeće pompoznim aranžmanima i razuzdanim zborskim harmonijama. Na »Lady of the Woodlands«, koja je po veseljačkom i optimističnom pulsu bliža nekim Starcastle nego Yes, Moon Safari na prilično stidljiv se način poigravaju elementima folk rocka, što postižu uz pomoć gostujuće violine i svirale. »A Tale of Three and Tree« melankolična je i mistično obojena balada koja atmosferom pomalo podsjeća na Genesis standard »Harlequin«. I ovaj put fenomenalno otpjevane zborske harmonije pobrinu se za ambijentalni klimaks.
»Other Half of the Sky« već spomenuti je superep dulji od pola sata, ujedno najambicioznija kompozicija na »Blomljud« i vrhunac ovog albuma. Uvodni dio nježna je, eterična balada s hipnotičkim vokalnim harmonijama te suptilnim harmonijama na klaviru i akustičnoj gitari, dok se u nastavku, očekivano, stvari pošteno ‘zakompliciraju’, nakon čega se u intervalima izmjenjuju kompleksne, ali melodične instrumentalne dionice te povremeni trenuci s eteričnim zborskim harmonijama. Posebno dobro i zabavno ispada instrumentalna dionica s galopirajućim ritmovima i duhovitim pasažama na mini moogu, koja nastupa otprilike na polovici ovog superepa. Provalom udarnih gitarskih pasaža i masivnih bubnjarskih krošea Moon Safari dokazuju da im omiljena hrana nije mliječna kaša sa sokom od cvijeća, dok se epsko putovanje zaključuje ‘Yesovskim’ vokalnim harmonijama i to na što je moguće veseljačkiji način. »Blomljud« završava skladbom »To Sail Beyond the Sunset«, eteričnom baladom s lijepim klavirskim aranžmanima i hipnotičkim vokalnim harmonijama, koja na trenutke zvuči kao dječja uspavanka.
»Blomljud« je epsko putovanje nabijeno pozitivističkom, ‘happy prog’ atmosferom, koje će razveseliti sve ljubitelje veseljačkog simfonijskog prog rocka, a razdražiti sve ogorčene duše kojima je draža tradicionalna sumornost lavovskog dijela skandinavskih rock i metal sastava. Što se tiče pozitivističkog pogleda na svijet i ‘sađenja cvjetića’, Moon Safari su u tome još i zagriženiji od The Flower Kings, što znači da njihova glazba zasigurno nije po ukusu svakog ljubitelja progresivnog rocka. Po aranžerskoj i izvedbenoj strani Moon Safari, koji se uopće ne trude skrivati svoje brojne utjecaje, »Blomljud« se ne može zamjeriti puno posrnuća.
S druge strane, njihovu glazbu more iste boljke koje se mogu naći kod mnogih srodnih, suvremenih (ne nužno skandinavskih) prog revitalista – kronični nedostatak originalnosti, inovativnosti, vokalnog karizma i povremenih prstohvata humora. Koga takvi nedostaci ne smetaju, neizmjerno će uživati slušajući »Blomljud«, koji je nedvojbeno jedan od vrhunaca suvremenog skandinavskog simfoprogrockerskog revitalizma i jedan od najboljih progrockerskih albuma u 2008. godini.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
CD 1: Ka-on I (51:36)
1. Constant Bloom (1:26)
2. Methuselah’s Children (15:42)
3. In the Countryside (5:42)
4. Moonwalk (8:48)
5. Bluebells (10:11)
6. The Ghost of Flowers Past (9:47)
CD 2: Ka-on II (52:09)
7. Yasgur’s Farm (8:05)
8. Lady of the Woodlands (3:36)
9. A Tale of Three and Tree (3:28)
10. Other Half of the Sky (31:42) :
– i. Written in the Stars (6:28)
– ii. The Meaning of Success (7:51)
– iii. Child Inside the Man (10:13)
– iv. After All (7:12)
11. To Sail Beyond the Sunset (5:18)
Postava:
Petter Sandström – vokal, prateći vokal, dvanaesterožična i električna gitara, zvučni efekti
Pontus Åkesson – akustične gitare (dvanaesterožična gitara, klasična gitara, folk gitara), mandolina, prateći vokal
Simon Åkesson – klavir, Moog, Mellotron, Hammond orgulje, klavirska harmonika, zvučni efekti, glavni vokal, prateći vokal, zborski aranžmani
Johan Westerlund – bas gitara, prateći vokal
Tobias Lundgren – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Gostujući glazbenici:
Anthon Johansson – električna gitara na skladbi br. 7
Anders Pettersson – ‘pedal steel’
Måns Axelsson-Ljung – violina, svirala
Mona Falk – čelo na skladbi br. 9
Andreas Persson – udaraljke
