Datum koncerta: 22.06.2008
Broj posjetitelja: 2106
Cijena karte: 300
Stigao je treći dan festivala Morarock. Kao glavno ime ovog dana najavljeni su njemački Judas Priest, ili po domaći rečeno Primal Fear. Daleko najzvučnije ime od sva četiri dana festivala. Organizator je pritom slijedio tradiciju i domaćim bendovima dao priliku da se pokažu i razmahnu na pozornicama, prije nastupa čeličnih orlova iz Njemačke.
OVERTURES: 18.40-19.05
Treći dan festivala otvorili su Overtures, zapravo pravi domaćini iz Gorice. Riječ je o mješovitoj talijansko-slovenskoj vezi koja se snažno oslanja na naslijeđe stare škole Iron Maiden. Tome lijepo upleću otrovne ritmove vođene dvostrukim bas-bubnjem i tipičan talijanski melodični pomp. No, riječ je o bitno izravnijem bendu u usporedbi sa svim nastupajućima dan prije, o puno razgoljenijoj “in your face” metal figuri. Momci su, među ostalim, odsvirali Beyond The Waterfall s vrlo posrećenim vodećim motivom, zatim Silent Observer, rockerski podloženu Faded Dream i Here We Fall. Glazbenici su izrazito tehnički dotjerani, vokal je snažan i zavidno izgrađen. Naravno, riječ je o novom bendu koji se tek mora dokazati. Ima potencijal, ali još mora pošteno pljunuti u šake. Na pozornici su, osim pjevača, dečki djelovali vrlo statično, nespretno i sramežljivo. Bubnjevi su probijali zvučnu sliku.
STEEL CROWN: 19.15-19.45
Steel Crown legendarni su talijanski bend koji se u prosincu 2007. okupio za svoj prvi nastup nakon tako duge stanke. Upravo je taj nastup ROckLine zabilježio u mjestašcu Rocnhi dei Legionari, 9.12.2008. (RockLine reportaža OVDJE). Bend je tako ponovno rođen. Na pozornici su djelovali znatno privlačnije od Overtures, jer se vidi da je pjevač “stari mačak”. Ima izrazit karizmu i zna je unovčiti na pozornici. Bend ima i više općeg kinetizma, pa su na pozornici djelovali i puno dinamičnije od prethodnika. Dečki sviraju opskurnu staroškolsku metal inačicu, a skladbe su građene pod snažnim utjecajem New Wave Of British Heavy Metala. Solaže se ističu jer su građene posve školski i uvježbano, a za odlične teške i dotjerane rifove, previše su lijepe, predobre, pa gube na drskosti i aroganciji. Bend je u pola sata, koliko mu je pripalo, odsvirao među ostalim skladbe I Can Drream, Stay Poor, No Man Land For A Gypsy, Sunset Warriors… Publika je tijekom nastupa benda djelovala prilično indiferentno. Steel Crown poslužili su vrlo dobrim ugođajem na pozornici.
SKANNERS: 20.00-20.40
Uz Primal Fear najjača metal postava trećeg dijela festivala. Dolaze iz južnotirolskog Bolzana, a iznenadili su s nekoliko krepkih skladbi koje su opravdale atribut dotjeranog rifa, poduprtog odlučnim pjevanjem, izgrađenog vokala koji je bez problema dosezao vrtoglave visine.
Bend njeguje rifovske šablone koji se oslanjaju na kasne Judas Priest iz Painkiller ere, a dodaju harmoničnost dvostrukih tercnih harmonija. Budući da je stvar često podložena dvostrukim bas-bubnjem, a vokal je visok i vrištav, mogu povući na nekakvu poprilično uljepšanu i ublaženu inačicu Primal Fear, ali kako kažem, samo povremeno. Bend je pod okriljem izdavača My Grave Yard Records, a tijekom koncerta budno ga je pratio i šef izdavačke kuće Giuliano, koji je sa sobom doveo plejadu zanimljivih CD-ova, koje je prodavao na festivalu i koje se moglo kupiti “cjenkanjem” po, za prosječni slovenski džep, posve podnošljivim cijenama. No vratimo se Skanners. Skladbu Rock City bend je posvetio rock gradu Brescii, a posebno su zapalile posve nove skladbe s ploče “Serial Healer” (2008, RockLine recenzija OVDJE), jer imaju poseban uvjerljiv metalski domet u izvedbi uživo, zaslužuje ga naslovna skladba i The Soul Finder, koja je posrećeno “sfigurirana” za intenzivno zaključivanje koncertnih nastupa benda. Skladan, dotjeran nastup, s dinamičnom scenskom igrom i kvalitetnim ugođajem.
Skanners set lista:
1. TV Shock
2. Iron Horse
3. Time Of War
4. Welcome To Hell
5. Metal Party
6. Serial Healer
7. Starlight
8. Rock City
9. The Soul Finder
EXTREMA: 21.30-22.30
Ružno pače trećeg dana festivala, Extrema, hard core metal je bend. Bend pak nije od jučer, nego postoji još od 1986. Budući da su informacije oskudne, pretpostavljam da su isprva svirali thrash, a onda se pretvorili u metalcore. Diskografija je naime također vrlo oskudna u godinama između 1986. – 1997. Bend ni danas naravno ne skriva thrash elemente u svojoj glazbi, a vokal se posrećeno odupire višestrukim problemima talijanskih pjevača s vođenjem engleskih stihova. U dobroj su se satu preznojili bezgraničnu litražu kojom su pokušavali bičevati narod u opuštanju gnjeva i agresije. Vokal je vrištav, ali kad se smiri, djeluje zanimljivo grungeovski obojeno, iznenađujuće me sve skupa podsjetilo na Chrisa Cornella iz Soundgarden. Bend je u karijeri nastupao prije koncerata velikih bendova kao što su Slayer, Metallica i Korn… Zanimljivo. Pa jesu li uvjerili? No, to je thrashcore za djecu, koji potvrđuje da naši talijanski susjedi baš nisu neki strašni umjetnici u izražavanju krajnosti metalskog zanata. Pomalo promašeno smještanje ovog benda na festival pokvarilo je klasično metalski obojeno raspoloženje i otjeralo prije svega one koji traže melodiju, dok je mladež ludovala i rušila ogradu ispod pozornice.
PRIMAL FEAR: 23.10 – 00.30
Napokon se ponovno susrećem s ovim bendom. Prošlo je pet godina otkako smo ih gledali na slovenskom Rock Otočcu u srpnju 2003. Bend je nedavno ponovno protresao svoje redove. U bend se vratio Henny Wolter (gitara, Sinner), umjesto Toma Naumanna, koji je zbog ispada nezrelosti dobio nogu i prvi pogodak u Casinu Grosuplje – san svakog benda, švedskog gitarskog gurua, multiinstrumentalista, glazbenog aranžera i pisca, Magnusa Karlssona, kao zamjenu za Stefana Leibinga, koji se benda odrekao zbog obveza prema obitelji.
Dakle, veza Ralf Scheppers, koji i danas ostaje vjerojatno najbolji njemački metal pjevač, i Mat Sinner (bas gitara, Sinner) ostaje neokaljana, zato Primal Fear ostaju to što Primal Fear jesu. Ravni metal krše u čelo ludo. Bend je napao pozornicu sa Sign Of Fear, skladbom aktualnog studijskog albuma “New Religion”. Prijelomni album karijere benda nekako daje novu viziju i širi bendu nova obzorja za daljnji razvoj. Na njemu se kao gost okušao i već Magnus Karlsson, koji je ostavio očite tragove osobito u aranžmanima nove ploče, posebno za skladbu Fighting The Darkness. Taj “super” ep s nove ploče uživo je odlično djelovao. Na početku je preusmjerio svu pozornost na sebe uvijek nadstandardni Ralf Scheppers, koji još uvijek pjeva poput zvučne sirene, a u drugom dijelu tercne harmonije u pasažama obaju gitarista. Bilo je to odlično stupnjevanje dramskog elementa, a skladba je na pozornici dobila posve novu kvalitetu. No vratimo se malo prema početku. Primal Fear digli su ljude na noge osobito u početnom dijelu preko klasika Silver And Gold, Running In The Dust i Nuclear Fire, dok su Angel In Black i Under Your Spell već postali dio željeznog repertoara benda. Klasik prvijenca “Pirmal Fear” (1998) Ralf je u ime benda posvetio jednom od slovenskih fanova, koji je u prvom redu pratio nastup benda, što mora biti zasigurno posebna i nedvojbeno velika čast.
Primal Fear slave 10 godina i ova ljetna, kraća festivalska turneja bila je tome posvećena. Karlsson je izniman gitarist, no unatoč tome moglo se zamijetiti nedostatak Stefana Leibinga. Malo se to poznalo na samom performansu benda, jer Magnus još nije uvježbao sve postave benda na pozornici tijekom koncerata. Svira pak kao lud. No u odnosu na vražje zagrijanog Woltera, na pozornici tijekom izvedbe solaža znatno je pasivniji gitarist, što je bio i Leibing.
Unatoč tome nije bilo veljaka koji bi osporio vrhunsku egzekuciju i profesionalan odnos benda te večeri. U jednoj od stanki Ralf je ponovno nazdravio publici s bocom vina, što postaje jedna od značajki nastupa Primal Fear. Inače je te večeri nedostajao glavni element da bi se moglo govoriti o posve odličnom koncertu. Publika. Nje je kronično nedostajalo, a nedostajao je i bučniji odaziv. Primal Fear ponudili su vrlo kvalitetan zvuk, koji je najuvjerljivije djelovao kojih 15 m od pozornice.
Kad su se momci prihvatili Final Embrace, to je naslućivalo da se koncert bliži svom kraju. Bend je još jednom eksplodirao himničnim razbijačem Metal Is Forever, u kojem je Ralfov vokal, ekstremno visok i snažan, ponovno oduzimao dah. Slijedio je kraj redovnog dijela. U bisu se bend vratio na pozornicu da odsvira samo jednu skladbu. Chainbreaker, kod koje su se ljudi još jednom zamijesili, a onda su se konačno oprostili.
Primal Fear su malo skratili svoj set. Iz bisa su izbacili inače odličnu Iron Fist In A Velvet Glove (“Nuclear Fire”, 2001), što je osobito velika šteta, te Blood On Your Hands s albuma “New Religion” (2007). Isto tako iz repertoara je izbačen bubnjarski solo. Razlog zbog kojeg su dečki skratili repertoar vjerojatno leži u činjenici da su cijene ulaznica bile samo 12,00€ (pitanje je doduše koliko su novca za koncert priložili sponzori) i možda u pasivnosti ionako malobrojne publike ispod pozornice. Kako god okrenem, Primal Fear pojeli su svu konkurenciju tog dana na festivalu. I dalje je riječ o nevjerojatno kvalitetnom bendu koji potvrđuje sve svoje kvalitete upravo nastupima uživo. Oni mogu biti samo sat pouke za mlade, još neafirmirane metal bendove. Bez kolebanja i okolišanja. Samo iskreno i u egzekuciji punom parom i iz prve, s nevjerojatno dotjeranom scenskom igrom! Čelično u cijelom svom biću!
Primal Fear set lista:
1. Intro
2. Sign Of Fear
3. Silver And Gold
4. Running In The Dust
5. Nuclear Fire
6. Face The Emptiness
7. Seven Seals
8. Angel In Black
9. Under Your Spell
10. Battalions Of Hate
11. Demons And Angels
12. Fighting The Darkness
13. Final Embrace
14. Metal Is Forever
—dodatek—
15. Chainbreaker
Setlista
PRIMAL FEAR EXTREMA SKANNERS STEEL CROWN OVERTURES
Galerija slika
