Lokacija: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum: četvrtak, 01.06.2017
Ego u bendu predstavlja veliki problem, što se pokazalo već bezbroj puta. Ako se ograničim samo na metal, u posljednje je vrijeme poznato poprilično primjera tužakanja među bivšim članovima ovog ili onog benda. Napamet mogu nabrojati barem Entombed/Entombed A.D. i Abbath/Immortal, a čini se i Morbid Angel/I Am Morbid. Jedan od najvećih death metal bendova svih vremena ima, barem što se tiče pjevača Davida Vincenta, šaroliku povijest. Vincent je skupinu prvi put napustio 1997. i u bend se vratio 2005., a 2011. izdao je i neslavni Illud Divinum Insanus. Ljubav između Vincenta i Treya Azagthotha ponovno je završila prije dvije godine i Morbid Angel kola raspala su se na dvoje. Prvi pod originalnim imenom ide dalje s povratnikom Steveom Tuckerom, a Vincent s projektom I Am Morbid, s kojim je blasfemiju prošlog četvrtka donio i u Ljubljanu.
Kao prvi na pozornicu su se, vjerojatno po sistemu pay-to-play, popeli kalifornijski folk/thrash metalci Helsott, što na staronorveškom znači smrtna bolest. Na malobrojnu publiku nisu se baš prenijeli, ali su momci na pozornici djelovali posve u skladu sa svojim imenom. Statično, jednolično, umorno i dosadno. Pod pozornicom su uvjerili točno jednog čovjeka, dok je ostalih desetak ljudi koji su pratili Helsott zijevalo uz generički, izviksani folk metal koji je prije nego Kaliforniji blizu Njemačkoj. Povremeno bi neka melodija ugodno zazvučala uhu, ali do potpune folk slatkoće bendu je nedostajala još samo frula, ako parafraziram Dihurjev opis prve predgrupe.
Količina energije koju su emitirali sljedeći nastupajući, kultni američki death metal packi Necrophagia, bila je doduše na sličnoj razini kao kod prethodnika, ali glazbeno je to bila posve druga priča. Necrophagia, koju vodi danas jedini preostali osnivač, vokalist Killjoy, smatra se jednim od utemeljitelja death metal žanra, a svakako i utemeljiteljem »horror metala«. Zahvaljujući kultnom imenu, skupinu je pod pozornicom dočekala poprilično brojna publika, zajedno s trojkom Dickless Tracy u prvom redu, a Necrophagia su Orto na tri četvrt sata zavili u crijeva, krv i iznutrice. Killjoy i njegovi momci poslužili su primitivnu mesaru s većine svojih albuma, a manjak energije nadoknadili su odličnim zvukom i dobrom izvedbom. Za potonje su zaslužni ponajprije gitarist, koji se po žicama šetao jednako spretno kao zombiji po ljudskim trupelima u Fulcijevim packarijama, i bubnjar, koji je po opnama mlatio bez trunke milosti. Necrophagia su se od Ljubljane oprostili kultnom Cannibal Holocaust i nadam se da će naše pozornice još kad počastiti svojim dolaskom.
Bez obzira na sve nedavne peripetije, zapravo je činjenica da je David Vincent bio, jest i ostaje prvi glas Morbid Angel. Ni postava koju je okupio u I Am Morbid nije loša – za bubnjeve je ponovno sjeo izvanredni Tim Yeung, a sjekire su si o vratove objesili Ira Black (ex-Vicious Rumors, ex-Heathen, ex-Lizzy Borden) i Bill Hudson (Circle II Circle, Jon Oliva’s Pain, U.D.O.). Pa, ovaj put samo prvi, jer se četvrtkov koncert pomalo zaglavio u grlu upravo zbog izostanka potonjeg. Manjak jedne gitare doista se osjetio, a potez benda da ni organizatoru ni publici nije ponudio objašnjenje i ispriku nije bio sasvim na mjestu. No, ako to previdimo, Vincentu i njegovim morbidnjacima nema se što zamjeriti, jer je izvedba klasičnog materijala s legendarnog četverca Altars of Madness, Blessed are the Sick, Covenant i Domination, zapravo bila besprijekorna. Vincentov je vokal još uvijek odlično očuvan, između komada publici dubokim glasom još uvijek namjenjuje svoj karakteristični crni humor, Yeung je po bubnjevima mlatio kao zvijer (iako s bitno manje feelinga od Sandovala), a Black je svoj zadatak obavio suvereno, samouvjereno i energično. Unatoč tome, tijekom solaža se jako osjetio nedostatak ritam gitarskih linija, koje Vincentovo basiranje nije uspjelo nadoknaditi, a s obzirom na najavljenu minutažu, trojka je svoj nastup i poprilično skratila. Ovaj put Vincent za pokazano zaslužuje ocjenu 3+, a ako se idući put vrati s kompletnom postavom, ocjena bi mogla biti i znatno viša.
autor: Rok Klemše
fotografije: Nina Grad
