Mr. Fantasy
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Traffic
Izdavač: Island Records
Izdanje: 1967
Trajanje: 33:54
Ocjena: 4.5/5
Legendarni britanski praočevi progresivnog rocka Traffic snimili su u svojoj relativno kratkoj karijeri, tijekom koje su se čak dvaput raspali, puno zanimljivog materijala i time se zauvijek upisali među najcjenjenije rock sastave svih vremena. Od takvog skupa talentiranih glazbenika, među kojima je uz nažalost već preminulog bubnjara Jima Capaldija prednjačio prije svega izvrsni pjevač, klavijaturist i povremeni gitarist Steve Winwood, koji je skupinu osnovao nakon odlaska iz Spencer Davis Group, nije se ni moglo očekivati ništa drugo.
Između Winwooda i gitarista, basista i svirača sitara Davea Masona, koji je također bio svestran i samosvojan glazbenik, već se tijekom nastanka njihova prvijenca izrodilo rivalstvo u pisanju skladbi i njihovu izboru za album. Razlikovali su se i u pogledima na daljnji smjer skupine. Dok je Winwooda sve više privlačio blues rock, Mason je bio oduševljen folkom i psihodelijom te se priklanjao nastavku njihova izvornog art rock usmjerenja. To je rivalstvo uzrokovalo Masonov odlazak iz skupine još prije izlaska prvijenca, no kasnije se predomislio, na kratko se 1968. vratio i s njima izdao još dva albuma.
Traffic prvijenac “Mr. Fantasy” bio je iznimno zanimljiv i duhovit plod eksperimentiranja s psihodeličnim rockom, kojem su uz pomoć flaute i saksofona, u režiji puhača i orguljaša Chrisa Wooda, dodavali i elemente folka te tako stvorili jedan od najvažnijih albuma za rođenje progresivnog rocka. Na nekim je skladbama moguće primijetiti i Masonovu upotrebu sitara, što su u rocku, odnosno zapadnoj glazbi općenito, godinu prije toga uspješno popularizirali The Beatles. Winwoodov karizmatični vokal pojedinim kompozicijama dodaje i dašak bluesa i soula, dok njegov i Masonov gitaristički izričaj nudi iznenađujuće malo tada iznimno popularnih blues rock tendencija.
Album je sve vrijeme prožet tipičnim britanskim ugođajem, jer tekstovi sadrže obilje tipičnog anglosaksonskog crnog humora, koji snažno odiše engleskom pokrajinom/grofovijom Berkshire u kojoj je skupina 1967. imala svoje sjedište. Treba reći i da se kod Traffic, za razliku od većine psihodelično rock sastava onog vremena na čelu s Pink Floyd, nije mogao primijetiti nikakav utjecaj svakojakih opojnih supstanci.
“Mr. Fantasy” je bogat brojnim kompozicijama koje su ubrzo postale poznate kao Traffic klasici, iako se na originalnom britanskom izdanju ne nalaze njihova iznimno omiljena prva tri singla “Paper Sun”, “Hole in My Shoe” i “Here We Go Round the Mulberry Bush”. Jedan od takvih klasika je i uvodni “Heaven Is in Your Mind”, što je bio i naslov američke verzije albuma, a oduševljava učinkovitom mješavinom jednostavnosti, duhovitosti i maksimalne angažiranosti svih glazbenika. Elegantan motiv na klaviru nadograđuju duhovitom melodijom na gitari i ukusnim vokalnim harmonijama, dok Mason već odmah zablista prvorazrednim gitarskim solom. Da su Traffic bili neizlječivi šaljivdžije zorno pokazuju sljedeće dvije stvari, “Berkshire Poppies” i “House For Everyone”.
Oda berkshirskom maku zajedljiva je satira na englesko malograđanstvo, koja asocira na batrganje kraljičinih dvorskih psića. Podrugljivo pjevanje i cirkuska melodija na klaviru, koja s vremenom dobiva na ritmičkoj brzini te se na kraju pretvori u otvorenu burlesku s obiljem grotesknih zvukova u pozadini, ključni su da će uz slušanje još i danas uživati svi oni koji u rocku često propuštaju humor. “House For Everyone” je također nestašna i razigrana skladbica, koja zvuči kao mješavina komedije i horora, kao da je Monty Python susreo grofa Drakulu. Ovaj put u prvom su planu šeprtljava melodija na saksofonu i improvizacije na flauti, dok se Winwood još jednom nadasve uspješno pretvara u pripovjedača engleskih folklornih priča.
S izvrsnom baladom “No Face”, No Name, No Number”, koja je ponesena melankoličnom melodijom na melotronu i klaviru uz sjajnu Winwoodovu pjevačku izvedbu, skupina se odjednom odluči uozbiljiti. “Dear Mr. Fantasy”, na kojem prednjači lukava fuzija folka i blues rocka, najprepoznatljiviji je Traffic klasik na albumu, koji su članovi skupine četrdeset godina kasnije posvetili preminulom Jimu Capaldiju. Preplašna upotreba usnih harmonika i melankolični gitarski solo presudni su da je ovaj evergreen daleko najviše blues rock zvučeći trenutak cijelog albuma. Folk rockom začinjeni “Dealer” sadrži poskočnu melodiju na akustičnoj gitari i flauti te energične vokalne harmonije. Na njemu je moguće primijetiti brojne elemente koji su pridonijeli rođenju folk prog rocka.
“Utterly Simple” daleko je najpsihodeličnije ostvarenje na albumu, koje je pod više nego očitim utjecajem “tihog Beatlea” Georgea Harrisona te je prožeto Masonovim eteričnim sitarom i spokojnim pjevanjem. “Coloured Rain” je tipično Winwoodovo ostvarenje s vrhunskom pjevačkom izvedbom i temperamentnom melodijom na Woodovim orguljama uz brojne zanimljive improvizacije na saksofonu i gitari. Na sljedećem folk rockeru “Hope I Never Find Me There” stvaraju razigranu pastoralnu melodiju i obnavljaju svoj izoštreni smisao za humor. Završni instrumental “Giving to You” najeksperimentalnije je ostvarenje na albumu s razgranatom ritmikom i duhovitim improvizacijama, na kojem na kratko čak demonstriraju elemente jazza, koji će postati znatno važniji dio njihova glazbenog izričaja na budućim Traffic albumima.
“Mr. Fantasy” je jedan od najimenitijih debija u povijesti rock glazbe, koji je bitno pridonio tome da Steve Winwood postane svjetsko ime i još uvijek spada među najbolja dostignuća te legendarne skupine. Album je odlično prošao test vremena i još danas oduševljava barem jednako kao i pri izlasku, ako ne i više. Osim iznimne tehničke potkovanosti i unikatnih talenata svih članova skupine, to se može pripisati i njihovu smislu za stvaranje lakih i brzo zaraznih melodija te dječačkom humoru uz pomoć kojeg nije bilo teško očarati širu publiku, dok su još uvijek bili dovoljno eksperimentalni da i danas mogu zadovoljiti i zahtjevnije prog rock sladokusce. Za razliku od većine svojih glazbenih vršnjaka, to jest preostalih manje ili više legendarnih psihodelično rock i budućih prog rock pionira, Traffic slušatelje nikada nisu htjeli pretjerano opterećivati prenaprezanjem moždanih vijuga ili traženjem “šestog osjetila” te im umjesto toga radije nudili čistu zabavu.
Postava
Steve Winwood – vokal, gitara, klavir, usna harmonika, orgulje, bas gitara, udaraljke
Dave Mason – gitara, sitar, tambura, shakkai, melotron, bas gitara, vokal
Chris Wood – flauta, saksofon, orgulje, vokal
Jim Capaldi – bubnjevi, udaraljke, vokal
Produkcija
Jimmy Miller
Popis skladbi
1. Heaven Is in Your Mind (4:16)
2. Berkshire Poppies (2:55)
3. House for Everyone (2:05)
4. No Face, No Name, No Number (3:35)
5. Dear Mr. Fantasy (5:44)
6. Dealer (3:34)
7. Utterly Simple (3:16)
8. Coloured Rain (2:43)
9. Hope I Never Find Me There (2:12)
10. Giving to You (4:20)