Myles Kennedy u godini tigra na kišnom dvorcu u Vidmu (2018)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Videm (Udine) / Castello di Udine / Italija
Datum koncerta: 21.07.2018.
Broj posjetitelja: 800

Ljeto je vrijeme godišnjih odmora, a bujno se razvija i ponuda koncerata na otvorenim pozornicama. Nažalost, ovogodišnji srpanj u talijanskom Furlaniji prilično je vlažan i prćast. Iznenadni pljuskovi, dugotrajne kiše, pa i oluje. Eto, dođe takva godina. Godina kao što je 2018. Ako nas je u Udinama već oprala kiša desetog srpnja tijekom koncerta Simple Minds, priča se ponovila na grajskoj pozornici videmskog dvorca, gdje je jedanaest dana kasnije bio najavljen nastup Mylesa Kennedyja. Slavni vokal (i ritam gitarist) Alter Bridgea te vokal sastava Slash feat. Myles Kennedy & The Conspirators važi i za vrlo dobrog skladatelja, pjesnika, a nevjerojatno je dobar i kao gitarist. Čak devet godina skladao je svoj prvi studijski album »Year of the Tiger«, koji je ovog ožujka napokon ugledao svjetlo dana. Myles Kennedy veliki je perfekcionist. Izuzetno dugo je brusio svoj album, a u njega je upleo i priču koja istražuje razdoblje Kennedyjeva djetinjstva, kad mu je umro otac. On je naime preminuo 1974., kad mali Myles nije navršio ni pet godina, a po kineskom kalendaru tada je bila godina tigra (otud naslov albuma). Myles Kennedy veliki je perfekcionist. Samostalni studijski prvijenac brusio je više od devet godina, a odabrana priča odnosno koncept već je sama po sebi za glazbenika predstavljala ne samo svojevrstan izazov, nego donekle i teret (barem zbog poštovanja prema izgubljenom ocu). Dugo čekanje na album dakle se isplatilo. »Year of the Tiger« naime je izuzetno dovršeno kantautorsko ostvarenje. Idejno raznoliko i žanrovski slojevito ispovjedno djelo.

U 20.00 sati kao predgrupa trebao je nastupiti francuski gitarist Dorian Sorriaux, koji je ove godine, točnije krajem lipnja, objavio svoj EP »Hungry Ghost« i tako i sam zagazio u kantautorske vode. Sorriaux, inače prva gitara sve popularnijih Blues Pills, međutim nije izašao na pozornicu. Ljudi su se u to vrijeme još uporno okupljali na razmočenom prostoru, neki su tražili zaklon od kiše pod obližnjom strehom, drugi su sjedili na stolcima ispred pozornice. Nije kišilo ništa više nego prije i tijekom koncerta Simple Minds, ali sve je očito ovisilo o menadžmentu grupe. Kiša je prestala u 20.45, no tehničarima je trebalo čak pola sata da sve pripreme za koncert. Unatoč tome što je na pozornici već sve bilo postavljeno. Tako smo odahnuli. Koncertna večer nije otpala, a na pozornicu je petnaest minuta nakon devet navečer stigao upravo Myles Kennedy sa svojom pratećom grupom. Uz Mylesa u ekipi su tako još njegov dugogodišnji drug i bubnjar Zia Uddin te basist Tim Tournier. Obojica spomenutih sudjelovala su i na Kennedyjevu aktualnom solo ostvarenju, dok suradnja između Uddina i Kennedyja seže još u vrijeme srednjoškolskih dana i sastava The Mayfield Four.

Koncert oko kojeg smo dakle više od sat vremena drhtali hoće li otpasti ili ne, ipak je krenuo. Myles Kennedy je već na početku uvjerio svojom nevjerojatnom i širokom scenskom karizmom te izvanrednim osjećajnim vokalom, u kojem ne manjka ni nježnosti ni kipućih strasti. Koncert je otvorio najrokerskijom pjesmom sa solo ploče, naslovljenom Devil on the Wall. Kennedy je skoro za svaku pjesmu mijenjao gitare, a koncert je odzvanjao čas akustično, čas električno. Čovjek se među ostalim okušao i u upotrebi National Steel gitare te uz izniman vokalni karakter upozorio da je i izvrstan gitarist, koji se spretno snalazi i u ključnim dijelovima skladbi, gdje treba utisnuti pečatnu gitarsku solažu, kao i slikovit niz slijeda akorada.

Publika je tijekom četvrte pjesme Haunted by Design napustila sjedala i zajedno se uputila sve do pročelja pozornice, gdje ju je zaustavila ograda, pa je tako stojeći uživala i pratila koncert. Prvi put je i gromoglasno zaurlala kad se Kennedy prihvatio Slashove Starlight, sa Slashova istoimenog studijskog prvijenca, a taj je trenutak Kennedy odmah potom atmosferično digao na još višu razinu kad se prihvatio Alter Bridge hita Addicted to Pain.

»Year of the Tiger« izuzetno je slikovit i dovršen album, a Kennedy toga je svjestan, zato je repertoar bio obilno nafilan njime. Odsvirao je glavninu točaka s njega. No slaba polovica koncerta pripala je izvođenju djela drugih izvođača. Kojih nije potrebno posebno isticati, no ipak je među njima silno iznenadila preuređena i u cijelosti akustično izvedena klasika Iron Maiden, The Trooper, koju je Kennedy otpjevao u srednjoj do niže intoniranoj poziciji. Izvrsno mu je uspjela u novom, to jest akustičnom ruhu. Višeslojnu uglađenost ovaj je izvrsni glazbenik sa svojom ekipom okrunio i uključivanjem Travelling Riverside Blues Roberta Johnsona, dok su brojni obožavatelji sastava Alter Bridge došli na svoje kad se čovjek u drugoj polovici koncerta prihvatio točaka Watch Over You te All Ends Well.

Koncert dug sat i tri četvrt dakle je neprestano pucao od slikovitih emocija i strasti, izvanrednih vještina trojca, koji je koncert od početka do kraja vodio u zvučnom masivu kalibrirane ritmičke figure. Skladbe albuma »Year of the Tiger« personificiraju pečatnu mješavinu američkog folka, southern rocka, bluesa, pa i primjesa alternativnog rocka, koji uz izniman i teško uhvatljiv vokalni nastup Mylesa Kennedyja puno zasjaju i donose osjećaj karakterne ispovjedne jedinstvenosti. Myles Kennedy se te večeri publici nije predstavio samo kao izniman vokalni kameleon, nego i kao nevjerojatno pronicljiv kantautor i skladatelj, koji je ujedno i veliki majstor sviranja gitare. Nadajmo se da će ostati u sferama kantautorstva i ubuduće te tako nadograditi i dalje njegovati inače pronicljiv duh autorskog glazbenog izraza studijskog prvijenca. Predstava se dakle odvijala u nestabilnim vremenskim prilikama i neprestano prijetećem bljeskanju iz okolnih oblaka, a svojom prodornom doživljenošću ostavila je snažan dojam i izvukla iz publike osjećaje koji nisu prestali prožimati još dugo nakon koncerta. A to je ono što se računa. Na svakom koncertnom nastupu. A Kennedy je sa svojom ekipom dokazao da je riječ o ekspresivno snažnom, u vođenju predstave pak nevjerojatno iskusnom i sigurno uklesanom glazbenom umjetniku.