Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Mostovna / Solkan (Nova Gorica)
Datum koncerta: 05.10.2016
Broj posjetitelja: 350
Cijena karte: 25,00€ (na dan koncerta) / 22,00€ (u pretprodaji)
Pa smo zakoračili duboko u koncertnu, već gotovo pretjerano šarenu jesen. Listopadski koncertni pakao započeo je baš na mjestu ovogodišnjeg doom zločina, jer su dva dana prije Mostovnu posjetili portugalski majstori mraka Moonspell. Do kraja mjeseca čekaju nas još najmanje John Garcia, Venom Inc./Vital Remains, Enslaved, Inquisition/Rotting Christ i Obscura, da manje koncerte ni ne nabrajam. No prije njih je prošle srijede bilo vrijeme za doom spektakl s starcima žanra, Pentagram, i njihovom maskotom Bobbyjem Lieblingom, koji je sa svojim nimalo ljupkim izgledom sve sličniji Yogurtu iz Spaceballs. Kako god, jedni od utemeljitelja žanra vratili su se k nama nakon tri godine, nakon odličnog koncerta na Metaldays 2013 (što nam je tada rekao Bobby možeš pročitati OVDJE), a ovaj povratak bio je još željnije iščekivan jer se nakon dvogodišnje odsutnosti u bend vratio legendarni gitarist Victor Griffin. Pentagram su u Mostovni ovaj put pratili Tytus i Mother’s Cake, koji su na veselje svih dokazali da se i kod naših zapadnih i sjevernih susjeda može naći dobra muzika.
Točno u devet na pozornicu Mostovne iz susjedne Italije popeli su se Tytus. Zbog njihova podrijetla bio sam prilično skeptičan oko toga što će ponuditi, jer se većine talijanskih sastava (opravdano) drži loš glas kao što se Bobby Liebling drži svega što ima par nogu i sisa. No pravilo još ne znači da izuzetaka nema, a srećom su Tytus, koji su ime vjerojatno uzeli po divu iz He-Manova svemira, jedan od njih. Tršćanska četvorka baš ovih je dana izdala svoj dugometražni prvijenac Rises na kojem pale vraški dobar NWOBHM/heavy metal s obveznim Thin Lizzy/Iron Maiden gitarskim harmonijama, i upravo su to poslužili i uživo. Iako glazbeno ne nude baš ništa novo ni originalno, Tytus svoj posao obavljaju vrhunski. Tako su razarajuća ritam sekcija sa životinjskim bubnjarom, gitarski dvojac koji je čisti »worship« Maidenovih tercnih harmonija te odličan i snažan vokal učinili da Tytus budu jedno od najljepših i ni približno očekivanih koncertnih iznenađenja ove godine.
Još veća nepoznanica bio je drugi bend večeri, austrijski trio Mother’s Cake, koji se baš kao i Tytus pokazao kao neočekivano iznenađenje. Dečki u svojoj glazbi miješaju utjecaje funka, stonera i progresivnog rocka, a sve to mjestimice obilato začine psihodeličnim umetcima. Nije bilo ništa neobično čuti utjecaje od bendova poput The Mars Volta na jednoj strani do bendova poput Red Hot Chilli Peppers i Jamiroquai na drugoj, samo što je sve skupa zvučalo izdašno heavyje. Ali i dalje s obveznim masnim funky basom i instrumentalnim izletima koji su se otegnuli čak do improviziranih jam sessiona. Glazbi primjereno, i na pozornici je vladala odgovarajuće opuštena i pozitivna energija, a mamina tortica malo je ogorčila samo zbog prilično dosadnog vokala Yvesa Krismera.
Bobby Liebling najvjerojatnije može zahvaliti svom prijatelju Seanu »Pellet« Pelletieru i Donu Argottu, redatelju odličnog dokumentarca Last Days Here, što je uopće još među živima. Taj je film prikazao Lieblinga kako živi u podrumu svojih roditelja, zbog neprestane zlouporabe droga gotovo kao živog mrtvaca. Takav je Liebling, iako je oduvijek bio idejni vođa Pentagram, ujedno bio i glavni krivac za potpuni neuspjeh benda, koji je zapravo bio gotovo suvremenik Black Sabbath. No film je srećom imao katarzičan učinak pa se Bobby s Pentagram prije nekoliko godina vratio na pozornice i snimio već drugu vrlo dobru »come back« ploču Curious Volume. Pentagram su u Mostovni ponovno pokazali kako mora zvučati pravi doom metal s potpuno spaljenim frontmenom na čelu. Bobby je doduše ovaj put svoj posao odradio prilično više mrmljajući nego na Metaldays, ali je sa svojom pojavom i dalje nezamjenjiva ikona, a nešto slabija vokalna izvedba brzo je utonula u zaborav uz vrhunsku instrumentalnu sliku benda, koja je zahvaljujući vrhunskoj ritam sekciji bila razarajuća, a zahvaljujući izvanrednom Griffinu, pravoj definiciji doom riffa, dijabolična i zlokobna. Pentagram su u sat i pol upozorili da je Curious Volume jedan od boljih uradaka njihove dugogodišnje karijere i ponovno začarali besmrtnim klasicima poput Sign of the Wolf, Forever My Queen, When the Screams Come, Relentless i završnog 20 Buck Spin. Kod Bobbyja je nažalost tako da se može samo nagađati koliko će se još, koliko-toliko »zdrav«, potucati po pozornicama, zato je Pentagram nešto što svaki ljubitelj žanra mora vidjeti uživo barem jednom u životu.
Setlista
PENTAGRAM:
1. Too Late
2. All Your Sins
3. Close the Casket
4. Sign of the Wolf
5. Sinister
6. Forever My Queen
7. The Tempter Push
8. When the Screams Come
9. Dead Bury Dead
10. Curious Volume
11. Dying World
12. Devil’s Playground
13. Relentless
14. Broken Vows
—dodatak—
15. Last Days Here
16. Be Forewarned
17. 20 Buck Spin
Galerija slika
