Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Milje (Muggia) / Teatro Verdi / Italija
Datum koncerta: 13.11.2014
Broj posjetitelja: 250
Treba li Stef Burns uvodnu najavu? Oni koji redovito i kroz desetljeća pratite jedinstveni rock ‘n’ roll univerzum uvod zasigurno ne propuštate. Od 1993. godine Burns radi u pratećem sastavu talijanskog rock zvijezde Vasca Rossija i taj podatak zapravo govori sve. Tamo, naime, dolaze samo najbolji. Pa ipak, dodajem još sljedeći sažetak za laganije osvježenje. Prije priključenja ekipi Vasca Rossija Stef Burns ostavio je svoj pečat u postavama izvođača kao što su Y&T (albumi “Ten”, “Musically Incorrect”, “Endangered Species”), njegova visost Alice Cooper (albumi “Hey Stoopid”, “The Last Temptation”), nadalje je Burns svirao za sastav Berlin te Huey Lewis & The News. Uz četiri objavljena samostalna studijska albuma, Stefa Burnsa često nalazimo i kao gostujućeg gitarista na albumima mnogih drugih međunarodno priznatih izvođača.
Stef Burns je ovog siječnja objavio svoj novi studijski album »Roots & Wings«, koji je već početkom veljače, kao sastav Stef Burns League, predstavio na koncertu u Trstu. Naslov albuma slikovito opisuje Stefa Burnsa kao glazbenika i njegov evolucijski stadij za 2014. godinu. Odan staroj školi, a u fazi izrazito ljetne i kreativne potencije.
Stef Burns je za jesenski dio turneje posvećene predstavljanju albuma »Roots And Wings« opet skupio hrpu koncerata po Italiji. No za tu je istu turneju malo promijenio prateći sastav. U ekipi mu je još uvijek bubnjar Juan Van Emmerloot, na bas-gitari je odsad simpatična, ali silno okretna basistica niže građe Paola Zandra, a Burns je u ekipu pozvao i drugog gitarista sastava Vasca Rossija, s kojim se jako dobro poznaju, znatno mlađeg, ali izvrsnog gitarista Vincea Pastanu. Ovaj je put Stef malo produljio repertoar i pripremio i nekoliko iznenađenja iz samostalne karijere, što znači da nije izvodio samo skladbe s novog studijskog albuma. Nova ekipa ima nešto više nabrijanih rockerskih bodlji u usporedbi s nešto bluesovskijom i sofisticiranijom postavom koju su u veljači gradili izvrsni basist i vokalist Roberto Tiranti te gitarist i klavijaturist Fabio Valdemarin.
Teatro Verdi je prostor koji smo posjetili prije nastupa Stefa Burnsa samo jednom. To je bilo davnog 19.11.2006., kad su ovdje nastupili White Lion. Cijela rockerska Slovenija tog je dana hrlila u ljubljansku Biljardno hišo na koncert sastava San Di Ego, a samo troje zanesenjaka procijenilo je da kalkulacije ne dolaze u obzir i da Stef Burns ima apsolutni prioritet pred svima. Simpatična pozornica, udobna sjedala i ono što je najvažnije? Odlične akustične karakteristike. Naši zapadni susjedi već gotovo poslovično daju sve od sebe u ovakvim prilikama kako bi omogućili i izuzetno korektnu promociju svojim domaćim sastavima. Tako je između devet i deset sati zagrijavao, do tog sata još malobrojnu publiku, domaći hard rock sastav. Lokalni matadori čija imena nisam uspio uhvatiti pružili su smjelu scensku predstavu, a među članovima grupe isticao se osobito gitarist, koji je uz prelijepo sviranje imao i vrlo dobar osnovni zvuk, a bend je uz svoj autorski materijal odsvirao i podosta prepoznatljivih klasika hard rocka. Dečki ne otkrivaju glazbenu revoluciju, ali su pristupili srčano i krajnje zauzeto. Imali su odličan zvuk i kao predgrupa fenomenalnu scensku rasvjetu na razini kakvu bi dobili u ulozi glavnih nositelja večeri.
Daljnja dva sata večeri bez malo pripala su fascinantnom Stefu Burnsu. Nakon turbulentnog uvodnog dijela, koji je pružio težak uvid u novi studijski materijal, Stef je malo smirio nastavak i prihvatio se samostalne bluesovske točke, gdje se naravno i solistički primjereno »razmahao«.
Sastavni dio Burnsovih set lista naravno su obrade, koje čovjek okrene na svoj način. Prvi put je gitarski čarobnjak opasao Gibson SG, kad je zatražio nešto masniji i deblji zvuk. Ekipa upada u gitarsku frazu hita The Who Pinball Wizzard koji Burns odsvira s razvikanom potencijom mladog razigranog klinca željnog dokazivanja, koji nema više od svojih tek navršenih dvadeset. U Burnsovu je sviranju toliko svježine, krepke potencije, šaljivosti i lucidnosti da je njegovo sviranje izniman magnet i zapravo vrsta uroka kojem se ne možeš oduprijeti. Čovjek je višeslojno uvježban i izgrađen glazbenik, što ga svrstava u ligu najvećih svjetskih gitarista. Jedno od najvećih iznenađenja upriličio je kad je obradio Hendrixov Power of Soul, kojem je u završnom dijelu dodao dio Franka Zappe. Čak i gluh bi odmah shvatio da je Burns u završnici posve spontano, ali kontrastno prešao na stil soliranja koji nimalo ne sliči Hendrixovu. Ovaj je naravno jedinstven i odmah prepoznatljiv! Frank Zappa s glavom i bradom. Tako je točka dobila prepoznatljiv obris jazz rock blues fuzije. Sredinom koncerta Burns je iznenadio kad je, nakon izvedbe naslovne skladbe novog albuma, uključio i skladbu Echo Lake s svog studijskog prvijenca »Swamp Tea« (1999), kojoj se pridružila još Wayfunner tik pred kraj te skladba s drugog studijskog albuma »World, Universe, Infinity« (2008) zvana Begin.
Stef Burns je te večeri još jednom oduševio svojom vrhunskom tehničkom i izvedbenom potkovanošću. Ne samo kao gitarist koji je fascinirao nevjerojatnim glazbenim arsenalom, gdje mu je baš svaka žanrovska voda pisana na kožu, nego i kao vokalist izuzetno ugodne boje glasa, koja se odlično uklapa u njegov autorski materijal! Burns posjeduje i izuzetnu kontrolu tona koji oblikuje. Bilo kojeg tona. Čovjek uz to ima razvijen izniman osjećaj za muzikalnost. Burns neprestano prati melodiju, pa i kad njegovo sviranje tijekom koncerta zapadne u zabavno eksperimentiranje, uvijek majstorski izmigoljí i vrati se kompaktnim motivima u naručje. Čovjek posjeduje profinjenu budnost, izniman »tajming«. To je dokazivala, među ostalim, i podosta teatralnih stanki unutar solaža, u kojima je Burns na veliku probu stavljao i uigranost prateće trojke, koja je svoj posao obavila briljantno.
Stef je te večeri izveo koncert na znatno višoj razini nego u veljači ove godine u Trstu. Jednostavno. Prostrana pozornica izvrsno je djelovala na raspoloženje glazbenika, koji se doista raspalio i pokazao u punom sjaju kroz razrađenu teatralnu šou, koju inače iskorištava na golemim stadionskim pozornicama kod svog poslodavca Vasca Rossija (usput – Vasco je upravo objavio novi studijski album »Sono Innocente«). Ekipa prateće trojke pružila je Burnsu izniman oslonac, a Burns je pokazao izniman gest kad je pustio gitaristu Vinceu i basistici Paoli da se iskažu i kao vodeći solisti. Bend je koncertni nastup završio serijom obrada predvođenom T. Rex klasikom Get it On, pa u završnici Cheap Trick superhitom I Want You To Want Me te nešto izlizanom, ali uvijek provjereno zapaljivom You Really Got Me legendarnih The Kinks.
Nastup Stefa Burnsa je savršena gitarska poezija! Sve leži na svom mjestu. Zvuk, sviranje, prezencija. Čista izrađena perfekcija! Savršen zvuk s izuzetnim riffovskim »žmohtom« i sočnošću, potentan odjek i nevjerojatna angažiranost. Burns je doista davao dojam da pristupa s izrazitim žarom i da je zaista željan sviranja i nastupanja. Čovjek je svoj nastup fenomenalno ispunio i šaljivim smislom za humor. Izvrsno govori i talijanski jer već niz godina živi u talijanskoj Bologni. Ukratko. Bili smo dionici još jedne prelijepe koncertne rock’n’roll atrakcije, za koju se nadajmo da će se vrlo brzo vratiti na pozornice tršćanskog kraja!
Setlista
1. Cover You
2. What Doesn’t Kill U
3. Something Beautiful
4. Burns Blues
5. Hav Luv Wil Trvl
6. Pinball Wizzard
7. Miracle Days
8. Home Again
9. Power of Soul
10. Glass Onion
11. Roots & Wings
12. Echo Lake
13. Good Riddance
14. Get it On
15. Begin
16. Wayfunner
17. I Want You to Want Me
18. You Really Got Me
Galerija slika
