Izvođač: Mislej – Mef, Drago
Izdavač: Samozaložba
Izlazak: 2013
Trajanje: 42:56
Ocjena: 4/5
Trebalo je sedam dugih godina da nakon Svobode dođe vrijeme za Nova leta, ali kako kaže duhoviti čovjek iz pozadine tekstova većine slovenskih hitova s Primorske Drago Mislej Mef (kao tekstopisac je poboljšao pjevnost sastava Prizma, Bazar, Halo, Kameleoni, Boomerang, Kalamari, Faraoni, Avtomobili, Ana Pupedan, Victory, Anike, Tinkare Kovač, Lare Baruca, Slavka Ivančiča, Tulja Furlaniča, a kao autor tekstova potpisan je ispod više od 400 tekstova) usprkos sporom tempu stvaranja ipak je brži od Toma Waitsa, ali se trebalo strpjeti. Neke stvari, neke skladbe, zažive tek nakon višegodišnjeg zrenja, a kod uspješne oplodnje i teškog porođaja čovjek lako odloži vrijeme i satove sa strane te se jednostavno prepusti slušanju ploče Najlepša leta. Nekadašnji koparski općinski vijećnik, aktivni radijski novinar, organizator i prije svega potentni glazbenik, koji već posljednjih trideset godina piše priču o manje poznatom, ali ipak bogatom opusu (kao glazbenik je u osamdesetima nastupao u novovalnom bendu Deseti brat, a kasnije je nakon nekoliko projekata s Hišnim bendom (Vlado Kreslin, Drago Mlinarec i pokojni Ivo Volarič Feo) i suradnje s Predinom, Kreslinom, Lovšinom i Kovačičem osnovao glazbenu grupu Mef in NOB, kažu zapisi), ovaj si put daje priliku otvoriti vrata u vremena pomalo zaboravljene, a ipak aktualne polupovijesti, a umjesto naslaga nostalgije u ovoj je ponudi više novoga i svježeg nego prežvakanog i već otpjevanog.
Mef je kroničar vremena u kojem živi i u suglasju s tim Najbolja godina zvuče na svoj način ljuće, oštrije i postavljene na pjevan način popevkarskog pop rocka s Obale na bedeme otpora protiv aktualne politike, ali parole na prvu loptu ovaj put zamjenjuje govor u prošlom vremenu, čime se slušatelja poziva da probudi zaboravljena sjećanja na vrijeme kad je sve bilo ljepše i jednostavnije, a da pritom ne zvuči ogorčeno, pesimistično ili pak, s druge strane, perolako, uspavano i neodazivno, eskapistički.
Marije niso najšli je otvarajući singl koji govori o potresnoj smrti obalske Marije. Život prebrzo prođe i nakon što nestanemo ostane samo prah, možda miris graha i nebo na stropu, a sjećanja blijede, nestaju, odlaze u zaborav. Minimalistički preplet nježnog klavira, tih nekoliko tonova, akustične gitare te Mefova blago hrapavog rockerskog vokala, koji pripovijeda i slika žive slike, podsjeća na neku drugu priču, autohtono zasađenu s onu stranu Mure u mjestu Beltinci, ako znate na što aludiram, što nikako nije loše, samo što je ovogodišnja pripovijest malo manje sentimentalna, oštrojezična, na primorski način robusna i žmohtna te unatoč crnoj tematici živahno pjevna. Gotovo ljubavna serenada Gluh in slep zvuči kao da ju je na blago boogie rockerski način napisao Jani Kovačič dok je slušao posljednje ploče Neila Younga, govori o ovisnosti, nezamjenjivosti. Supstituta za život nije moguće naći, a pun žmoht uspona i padova Mef opisuje snagu verbalizacije ljubavi, povezanosti, narkotične vezanosti (možda čak i za nostalgiju ili za nešto što može biti još više od zgodne mesnate ljubavnice koja, baš kao i sve, uvene i prođe). Tempus fugit, propušteni trenutak ne treba ponovno stvarati i loviti, zato je Grem prava priča o skoku u nepoznato, bez sigurnosnog pojasa, kojom si Mef poručuje da treba riskirati i život zahvaćati s pravom mjerom hrabrosti. Je li pravi muškarac onaj koji se usudi živjeti ili obratno? Mef si na rockerski drzak način dopušta malo samohvale i drskosti, izvanredan splet potentnih akorda na hammondima, gitara i dobrih bubnjeva te dobar tekst prave poetične pripovijesti o tome kako se možemo po cohenovski usuditi svi parirati svim onim Dylanima koji se oko nas usude otvoriti vlastite registre i dopustiti si živjeti. Granice nisu važne, kraj je ionako poznat, sve što vrijedi je onaj divlji trenutak krasne vožnje u trenutnoj točki X.
Naslovna Najboljša leta zvuči izravno kao da su je tonski postavili za Tulja Furlaniča ili za bilo koji primorski sastav koji s radijskih valova klize na sličan, ponekad gotovo identičan način (sjetite se sličnosti Tinkare Kovač i Faraona …). Očito je riječ o stvari lokalnog ukusa i melodičnosti, a jednostavna pripovijest o prošlosti podsjeća na vrijeme mladosti, tek otvoreni disko u Žusterni, nove napjeve lokalnih zvijezda koje su još znale svirati, a Mef kaže da su zapravo sve godine najbolje u svakom pogledu, jer dok smo živi, lijepo je. Ljubezen je v zraku usudi se u priču udahnuti malo razigrane nestašnosti tinjajuće strasti, ljubavi, slatkoće, a samoanalitički diskurs lucidnog racionalista Mefa poigrava se granicama na loopovima postavljene ritmike, gotovo terasnim klavijaturama i minimalističnom električnom gitarom te snagom slovenske riječi s potencijom koja kliže po sferama metafizičke neuhvatljivosti, rime nadvladavaju esenciju, a slatka skladbica pomalo puni svodove inače punog albuma na manje opterećen način. Sarkastičniji Luzer govori o tome da ništa nije dano u kolijevku (ili je u kolijevci već sve određeno, ako se pomirimo s igrom sudbine). Gotovo zmelkoowksa poetika govori o čovjeku koji može biti svatko od nas, a komad nakon polovice lijepo obilježava sanjivi klizeći solo, koji skladbama daje novu, pomalo razigranu sliku, no ipak Mef ostaje u sferama mirnije, sigurnije zone glasnoće. Cinizam kompenzira distorzije i decibele. Znal je bit jezen je ljut samo po naslovu i riječima koje nastavljaju pripovjednu liniju prije opisanog luzera, samo što je jedno kako sami gledamo na sebe, a drugo što nam pripišu drugi. Za sebe možda prosječni možemo u očima drugih dobiti posmrtno priznanje da smo se usudili čak posezati za zvijezdama i s neba skupljati suho zlato. Simpatična skladba ne razvije se do velikog finala, ali to od kantautorskog uratka ionako ne bismo očekivali na prvo slušanje. Jesenska daje do znanja da se krećemo po polju pomalo življe i melodike, dodatnih instrumenata punog polja Tomaža Pengova nego po polju udarnog siktanja atmosfere s pompoznom melodikom, ritmom i posebnim efektima. Izuzetno ukusna orkestracija cjeline razvija se estetski i narativno snažno i dalje. Slow Quick si po bluesersku opuštenu pripovijest o savršenoj večeri, kad su riječi postale meso, a namjera vinskog opijanja činjenica. Po kamenim pločnicima društvo uz zvukove duhovite pozaune prošeta starom gradskom jezgrom, mladac po duši, ako ne i po tijelu, rukom posegne za stražnjicom zgodne pratilje, a zavođenje uz šum mora s uzbuđenja prelazi na spori užitak, znate već … Seksi priča prije kraja uz spori tempo i izlaz orgulja utire put do završnog dijela redovite cjeline. Lahko bi bila knjiga zvuči tako da se dylanovskoj priči na slovenski način ne bi imalo što dodati. Knjiga sjećanja je napisana i zaključena, a publika traži još dodataka, zar ne? Upravo tu Mef dopušta odstupiti od čvrstih rigidnih okvira i udovoljava pozivima za bonusima, popevkarski pjevno Za zmeraj pak nudi nešto više materijala za Popevke morja in sonca, a najduža skladba albuma sadržajem, s dodirom nostalgije i nekadašnjih zakletvi za zauvijek, ne kvari parabolu cijele priče, samo nudi malo više optimizma i lakših kontura. Črni bratje cjelinu začine malo starogradske poetike (kao da slušamo Rane mraza i Đorđa Balaševića na slovenskom) uz zvukove harmonike i gitare dodaju prikrivenu punkerku točku na i. Naslovna skladba istoimenog filma pjeva: »Ne bo nas fašist teptal in tlačil nas krvavo. / Tukaj rod bo naš obstal, naš jezik, naše pravo,« pri zaključku još doda Mef i tu je nada za budućnost.
https://www.youtube.com/watch?v=WV38MftQb2o
Uz Najboljša leta možemo priznati samo da je Mefa vrijedilo opet malo dulje pričekati, jer ploča funkcionira, makar na manje ljutoj i manje osornoj potenciji. Mef ne stvara ponovno prošla dva čina, ali dodaje neku svoju, sebi svojstvenu notu, koja ne daje naslutiti da su ponuđene pjesme napisane za bilo koga drugog osim za njega osobno. Album upozorava da zagledanost u prošlost nije pravi recept za puno življenje, jer, s obzirom na činjenicu da se mnogi tješe da ništa ne mogu učiniti tako da bi stvari obrnuli nabolje, pesimizam i pasivnost koče pomak nabolje. I u osobnom životu i u društvenoj stvarnosti nedostaje potentnosti i jaja, zato su djelovanje i akcija te povratak u sadašnjost nužni, mogla bi se ispod naslaga Mefovih riječi iščitati skrivena poruka. Doista ugodna pločica zaslužuje sve pohvale, a nadamo se da nešto dobre esencije nakon izricanja ovogodišnje glazbene note ostaje i za ubuduće – i s obzirom na činjenicu da se ciklusi života naizgled zatvaraju, a u NOB bend ponovno ulaze dugo odsutni Desti bratje. Nikad nije prekasno za užitak onog punog trenutka ovdje i sada te za još jednu rundu dobre glazbe!
Postava
Drago Mislej Mef – gitara i vokal
Armando Šturman – električne i akustične gitare
Giorgio Biselli – bas
Andjelko Stupar Đele – bubnjevi
Andrea F. – dodatne gitare, sint, semplovi, loopovi i prateći vokali
Jadran Ferjančič – klavijature
Teo Kahlimanovič – klavijature (na skladbi #5)
Matjaž Klaj – pozauna (na skladbi #9)
Steffy – vokal i prateći vokal (#4, 5, 7)
Martina Franca – prateći vokal (#5)
pjevački zbor APZ Univerze na Primorskem (#7)
Produkcija
Andrea F.
Popis skladbi
1. Marije niso našli
2. Gluh in slep
3. Grem
4. Najboljša leta
5. Ljubezen je v zraku
6. Luzer
7. Znal je bit jezen
8. Jesenska
9. Slow Quick
10. Lahko bi bila knjiga
11. Za zmeraj (bonus)
12. Črni bratje (bonus)
