Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Papir
Izdavač: Celinka
Izdanje: 2010
Trajanje: 44:45
Ocjena: 3/5
Papir je slovenski sastav koji se trudi stvarati glazbu što je ušima općenito prijazna i prihvatljiva većini državljana Republike Slovenije. Riječ je o družini visokoprofiliranih glazbenika koji imaju izgrađen osjećaj za sofisticiranu interpretaciju, kao i za stvaranje dotjeranih kompozicija s jasno istaknutom vezom strofa-refren. Silno pristupačno laičkim ušima i podkožno zajedljivo. Već pri prvom slušanju.
Skladbe se u većini situacija kreću u spoju jazz, latino i blues elemenata. Rezultat je zbirka skladbi kabaretnog šansona, ljubaznog popevkarstva, koje preuzima vrlo malo vlastitog artizma i opipljive supstance vlastitog karaktera. Više-manje, u slučaju sastava Papir riječ je o naučenom skladanju, plodu pohađanja glazbenih škola i sveučilišta te slijeđenja uhodanih notnih crtovlja, koja već jednom vrijede kao učna biblija. Uz iznimku skladbe 2010, koja može pobuditi zanimanje kod ljubitelja glazbe sastava Panda ili Tabu, sve ostale na albumu »Po viharju« vrlo su predvidljive kompozicije, koje opet serviraju do današnjeg dana već desetljećima servirenu jednu te istu glazbenu priču.
Album »Po viharju« posjeduje odličnu zvučnu strukturu. Produkcija je izuzetno sofisticirana i tankoćutna, puna daha, a elementi supostoje u idealnoj ravnoteži zvučnog krajolika i međusobno komuniciraju s šarmom prave dinamike. Album u zvučnim karakteristikama djeluje organski živo, stvarno i nadasve ukusno. Skrivanja iza efekata nema, a osjećaj koji ostaje nakon slušanja skladbi takav je kao da je ekipa svirala koncert u studiju. To još jednom potvrđuje da su Papir uistinu potpuno verzirani glazbeni interpreti. Strukture skladbi su naravno u prvom redu stvorene tako da se vokalne uloge Ane Bezjak i danas već bivše članice sastava Papir, inače famozne Maje Keuc, snalaze što bolje i da je njihov prožimajuće osjećajni R&B soul popovski domet što učinkovitije optimiziran u tako stvorenom ambijentu glazbenog aranžiranja. Ako izdvojim samo jednu skladbu albuma, recimo Lepo mi je s teboj, riječ je o zavodljivom valceru ritmičkog metličanja, uz koji u sobi ugasiš svjetlo, upališ svijeću i zavrtiš se sa svojom curom u plesnom koraku nezaboravnog ljubavnog vrtloga, koji već strastveno kuca na vrata noći bez kraja. Cijeli album možemo proglasiti nadasve zgodnim rekvizitom romantičnog udvaranja.
Vrlo lijep album, koji međutim ima vrlo malo izazivanja kreativnog ja glazbenika. Onog koje mora tinjati u svakom glazbeniku. “Po Viharju…” u većini slučajeva nudi vrlo oprezno stupanje po već dobro uhodanoj stazi generičnih kalupa. Nije đavo da se u ovome što rade Papir neće pronaći ljubitelji Sade, Raya Charlesa ili Tonyja Bennetta. Naravno, u sve je utkan sentiment slovenskog melosa tradicionalne pop kulture, u vremenu kad je popevka u Sloveniji cvjetala u pronicljivosti aranžiranja i ostavila hrpu vječnozelenih kompozicija o kojima Papir može samo sanjati. No ovdje su novi dani, pa u usporedbama ne smijemo postati nepravedni prema inače posve kredibilnom prvijencu sastava Papir.
Še uvijek je ljepše slušati tehnički izbrušene skladbe albuma »Po viharju«, i to u svakom trenutku našeg švrljanja po frekvencijama mnogih slovenskih radijskih postaja. Pa iako Papir ne donose ništa novo na scenu, mnogo je bolje da se na frekvencijama vrti cijeli album »Po viharju« nego da se nedužna uha slovenskih masa draže jeftinoćom glazbenog blefa koji kvari okus slovenskog mainstreama. Kultni vječnozeleni klasici legendarnih Janka Ropreta, Majde Sepe, Elde Viler, Ditke Haberl posve će bezbolno podnositi društvo skladbi albuma “Po viharju…”, svaki put kad se potonje nađu na repertoaru glazbenih DJ-eva radijskih valova.
Što se tiče budućnosti sastava, teško je očekivati da će Papir produbljivati i tražiti vlastiti umjetnički karakter, za što lijepo polazište nudi skladba 2010. Vrlo vjerojatno će se i dalje držati generičnih šablona prvijenca »Po viharju«. Dakle, stvarat će kvalitetno, ali bez art iskoraka. No pustimo vremenu vrijeme.
Postava
Ana Bezjak – vokal
Maja Keuc – vokal
Bruno Domiter – bubnjevi
Sebastijan Duh – klavir
Tadej Kampl – bas
Igor Bezget – gitara
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Boštjan Gombač – vokal, piščal (skladba br. 4)
Tomaž Gajšt – truba (skladba br. 7) i krilnica (skladba br. 2)
Vasko Atanasovski – saksofon (skladba br. 10)
Produkcija
Rok Vilčnik & Sebastijan Duh
