Mjesto: Jamski Dvorec, Postojna
Datum koncerta: 27.03.2008
Broj posjetitelja: 350
Cijena karte: 13,00€
Četvrta sezona postojnskog blues festivala polako prelazi u završnu fazu, pa se posve razumljivo polagano prema vrelištu penje i temperatura uvijek uzbudljivog koncertnog zbivanja ovog prijaznog grada. Razloge naglih temperaturnih promjena, unatoč približavanju proljeća, ipak ne treba tražiti isključivo u atmosferskim metamorfozama. Barem ako govorimo o četvrtkovom nastupu velikog Nathana Williamsa i njegovih Zydeco Cha Chas. Karizmatični Nathan naime spada među najveće inovatore posebne žanrovske izvedenice bluesa koja se zove zydeco. Ta izrazito ekspresivna žanrovska mješavina na sunčanoj zemlji južno od Karavanki sve do četvrtka ostaje manje-više nepoznanica. Kreolska glazbena enigma fantastično je i istodobno potresno zrcalo kulturne raznolikosti juga SAD-a, koje u svoj izričaj besramno miješa najljepše i najgore ljudske osobine. S jednim jedinim ciljem – da navješćuje dobro.
Nathan & The Zydeco Cha Chas jednostavno mora spadati u kategoriju onih glazbenih kolektiva čije strastveno razbacivanje sjemenja radosti i veselja mora barem jednom u životu iskusiti svaki glazbeni entuzijast, pa bio on i najkonzervativnije “konzervativno” orijentiran. Sustav kojim se Nathanovi dečki odvažno koriste za nametljivo škakljanje po higijenski osjetljivijim dijelovima tijela razmjerno je jednostavna kombinacija naizgled nespojivih glazbenih utjecaja, jednoslojno složenih u raznobojni kolaž duševnih propovijedi raspaljenih impulzivnim emocijama. Ukratko, zydeco! A kao što sam imao čast naučiti od svog starog prijatelja Petra Pocka, ta većini slovenskog življa nepoznata glazbena mješavina nikako nije toliko nedužna kako se na prvi pogled čini. Riječ je naime o iznimno dinamičnoj podvrsti bluesa, s jasno ucrtanim karipskim utjecajima, preko kojih se u društvu zanimljivog niza tradicionalnih pomagala za pranje uvijek neumorno javlja razmetljivo navijanje stare dobre harmonike. Upravo ona zydecu daje najveći pečat, zapravo neku vrstu veseljačke ambijentalnosti koja slušatelja neprestano poziva na koordinirano razgibavanje udova.
Nathanova družina iskusnih glazbenih mačaka itekako dobro zna za skrivene potencijale vlastitog izričaja. Posve staloženo, s dobrim pregršt samouvjerene retorike, pa bih čak malo zlobno rekao i naoružani poprilično naivnom računicom o emocionalnoj neopterećenosti
prosječnog slovenskog glazbenog konzumenta, nastup su odradili za najvišu moguću ocjenu. Bez nepotrebnih scenskih kolobocija (kojih smo, nažalost, kod modernih blues glazbenika previše navikli), sve što kod Nathana vrijedi jest dobra volja, kojom je uz izrazitu pomoć vragolastog harmonikaškog driblanja među zbijene redove dupkom punog auditorija predjamskog dvorca dva sata oduševljeno ulijevao nenadmašnu energiju iskrenog oduševljenja životnim radostima. Baš nešto bluesy, zar ne? Ako vam po glavi roje takve sumnje, poštено se varate. Blues ostaje bit Nathanove poruke, samo što je na dugom i uzbudljivom putu žanrovske evolucije, uz pratnju različitih ritmičkih egzota, od jazza i tradicionalne crnačke glazbe pa do na trenutke čak i valcera, mutirao u nešto posve novo, jedinstveno i svježe. Ako tome dodate još i čari stilski ne baš izbrušene koreografije, koju je raspoloženi Nathan zapravo na dječji način nagovještavao u duetu s Markom, večer odmah eruptira do statusa savršenstva.
Večer je tako prebrzo prošla, a Nathanova četa je, takoreći, došla, vidjela i pobijedila na cijeloj liniji. Na svoj je način uspjehu njihova nastupa pridonio i iznimno odaziv ljudi, koji su se u korist posjećivanja takvih koncertnih poslastica očito napokon ipak odlučili masovno uputiti prema meki slovenskog bluesa. Možemo se samo nadati da je to jednom za svagda. Jedinstvena glazbena poslastica za ljubitelje emotivne i plesne glazbe, zapravo za sve, pa i one koji se unatoč izraženom dubokom poštovanju prema tradiciji u glazbi ne ustručavaju otkrivati nove stvari. Ovakvim se koncertima u budućnosti zasigurno možemo samo veseliti.
Tekst i fotografije: Daniel Pavlica
Galerija slika
