Nazareth : Tattooed On My Brain

0 337

Izdavač: Frontiers Records
Datum izlaska: 12.10.2018
Produkcija: Yann Rouiller
Trajanje albuma: 51:51
Ocjena: 9.0 / 10


Čovjek bi rekao da je s Nazareth gotovo, nakon što ih je prije nekog vremena zbog zdravstvenih problema morao napustiti njihov originalni i prvi glas, nezaboravni vokalist i jedinstvena rock sirena Dan McCafferty. No Pete Agnew, vječni basist i jedini originalni član ovog, očito »besmrtnog« banda,,se s ostatkom ekipe, a to su Lee Agnew (bubnjevi) i Jimmy Murrison (gitara), nikako ne slaže. Nakon dosadnog i neproživljenog »Rock’N’Roll Telephone«, McCaffertyjeva labuđeg pjesma, izdanog 2014., Nazareth su nakon četiri godine složili album koji vrijedi kao njihov album povratka. To je bio osnovni cilj benda. Da u umjetničkom smislu opravda svoje djelovanje bez McCaffertyja, što je izgledalo kao misija nemoguća. No »Tattooed On My Brain« »nevjernim Tomama« dostavlja baš sva opravdanja i postavlja Nazareth (na moćno suveren način) natrag na njihove prave rock’n’roll tračnice.

Daj da počnem secirati album. Naslovna skladba Tattooed On My Brain posjeduje ritmičku teksturu koja je zapravo tipična za Nazareth rock’n’roll. Poznavatelji benda brzo će prepoznati onu koketnu mičnost boogie suštine, sadržanu u ritmičkoj teksturi ove skladbe. Upravo je to jedan od onih ritmova koji je Nazareth donio temeljnu pozu podrugljivaca i kicošastih razbojnika. Kad smo već kod razbojništva, jasno je da Nazareth nikad neće odrasti. Slično kao što u svojoj poeziji nikad nisu odrasli Deep Purple, točnije Ian Gillan. Svugdje iznova problemi sa ženskim svijetom, pri čemu Nazareth (Pete ide prema sedamdesetoj), ne oklijevaju izravno nagovarati cure i djevojke na grešne napasti i nakon 50 godina djelovanja (Što li samo jedu?). Smiješni su, ali ni slučajno patetični, dok i dalje zadirkuju tekstovima opremljenima izvrsnim rifovima i prvoklasnom rock’n’roll ritmikom. Komadi grabe. Pogotovo u prvom dijelu ploče, kad se ona otvara mračnom Never Dance With the Devil i prelijeva, preko naslovne skladbe, dalje u šaljivu State oF Emergency. Još više boogieja posjeduje Rubik’s Romance. I ta bi se pjesma mogla roditi još u vrijeme s McCaffertyjem. Tu je nova boogie slast Pole to Pole, pa blues izlet starih pastuha sa skladbom Push.

Želim reći da je album »Tattooed On My Brain« opravdao svoju misiju. Očekivanja su bila niska, zapravo ih uopće nije ni bilo. Općenito nakon ne baš uvjerljivog prethodnika, na kojem se osjećalo da magije više nema i da bend gasne.

Rješenje su Nazareth dakle pronašli u Carlu Sentanceu. Carl Sentance izniman je vokalist. Rock’n’roll mu je pisan po koži i teče mu u krvi. Možemo neskromno reći i da je glas rocka (iako je taj termin rezerviran za Hughesa).. Ako želi, može se izuzetno približiti recimo Ianu Gillanu, što smo doživjeli na albumima Dona Aireya, gdje mu Carl pjeva, a inače Carl kod Nazareth ne djeluje bezuvjetno sirenski, poput McCaffertyja, ali je izuzetno visok u svojim linijama, kao McCafferty u najboljim godinama, i kad svoju vokalnu snagu prenosi kroz položaje pjevanja, vrlo ugodan u svojoj eksplozivnosti i dominantnosti. Boja glasa godi i uspijeva rekreirati ona osjećanja koja su Nazareth budili kad su snimali još kultne albume svoje karijere. Sentance se dakle pokazao kao najbolje moguće rješenje, inače bi Nazareth mogli spakirati kofere i umiroviti se. No to bi, s obzirom na staž i sve komercijalne vrhunce koji su odavno iza njih, mogli učiniti već odavno. Dokazivanje takav bend ne treba. Ali nešto ima. Rock’n’roll je droga i Pete Agnew neće stati. Zato će jednog dana otići s pozornice ravno u grob.

»Tattooed On My Brain« zaslužio bi još višu ocjenu da Nazareth album nisu zamislili toliko širokopotezno da su na njega opet strpali previše komada. Pogotovo u drugom dijelu ima nekoliko točaka koje su mogli izostaviti i tako na album strpati stvarno najbolje od najboljeg.

Stari prdci koji slušamo Nazareth i koji smo nakon McCaffertyjeva odlaska stavili križ na bend, dakle, morali smo progutati vlastite riječi. »Tattooed On My Brain« vraća bendu uspravnu rock’n’roll pozu s pravim erektivnim žarom. Bend se na njemu predstavlja s idejnom svježinom i novopronađenom kemijom. Album je složen onako kako ga slažu samo Nazareth. I to (mirne duše pišem) bez Dana McCaffertyja u postavi. Pete, Jimmy i Lee već su dugo zajedno i više nego odlično se poznaju i sporazumijevaju. Sentance pak donosi napokon u ekipu ono što je nedostajalo nakon McCaffertyjeva odlaska, i više. Drukčiji je vokalist, a istovremeno idealan za Nazareth, koji u zreloj eri djelovanja dakle nikako ne misle odustati. »Tattooed On My Brain« dakle je zaista lijepo iznenađenje, koje se može ponosno priključiti ostalim 23. starijim studijskim braćama škotskih legendi rocka . Jedan je od boljih rock’n’roll albuma pravovjerno starinskog karaktera , koji su izašli ove godine.

autor: Aleš Podbrežnik


popis skladbi:
01. Never Dance With The Devil
02. Tattooed On My Brain
03. State Of Emergency
04. Rubik’s Romance
05. Pole To Pole
06. Push
07. The Secret Is Out
08. Don’t Throw Your Love Away
08. Crazy Molly
09. Silent Symphony
10. What Goes Around
11. Change
12. You Call Me

postava:
Carl Sentance – vokal
Jimmy Murrison – gitara
Pete Agnew – bas gitara, prateći vokal
Lee Agnew – bubnjevi

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići