Nedjeljna meditacija sa Soen! (2015)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad

Mjesto: Channel Zero, Metelkova, Ljubljana
Datum koncerta: 22.03.2015

Nedjeljni koncerti su (meni) otprilike jednako sitni kao, no, ponedjeljkovi koncerti. Nismo više najmlađi i ponekad se u nedjeljnu večer baš teško odlijepiti iz udobnosti domaćeg kauča. No ovaj put to nije bilo tako teško, Channel Zero je naime prošle nedjelje sa svojom prvom headlinerskom turnejom posjetio švedski Soen, koji nisu stranci na našim pozornicama (prvi put su kod nas nastupili kao predbend Paradise Lost, drugi put na prošlogodišnjem Metaldaysu), ali su donedavno bili poznati ponajprije kao bend bivšeg Opeth bubnjara Martina Lopeza. No, Soen se upravo te slave sigurno otresaju i grade vlastiti identitet, što su dokazali na aktualnom nasljedniku prvijenca Cognitive, Tellurian. Unatoč nedjeljnom terminu, ovaj put je iznenadio ponajprije odličan posjet, jer je publika (i iz inozemstva) već tijekom predbenda Lizzard Channel Zero napunila gotovo do krajnjih granica.

Prvi su na pozornicu stupili francuski kušćari, koji nisu neka francuska kulinarska specijalitet, nego Lizzard, progresivni art rock/metal trio iz francuskog grada Limogesa. Trio djeluje od 2006., a ovaj put se prvi put predstavio i slovenskoj publici i time si učinio golemu uslugu. Francuska trojka je naime nabijeno puni Channel Zero oduševila i uvjerila svojom jednostavnom glasnoćom, koja uživo predstavlja konkretnu nadogradnju studijske. Zahvaljujući odličnom, kristalno čistom, a istodobno dovoljno glasnom zvuku (tako da su bas žice tresle i trbušne opne) bez problema su na vidjelo isplivale sve odlike ovog benda. A one se kriju ponajprije u relativno jednostavnom gitarskom rifovanju, koje je jednom melodično, drugi put potresno udarno, a treći put psihodelično zavodljivo, a još više u lomljenoj poliritmici izvrsno potkovane ritam sekcije, kojom vlada bubnjarica Katy Elwell. Središnji fokus je većinom bio upravo na njoj, jer nije dokazala samo da vlada svojim instrumentom, nego ponajprije to da i ženska ruka zna pošteno udariti po opnama. Katy očito, sudeći prema viđenom, još jače nego mnogi muški bubnjar. Mathieu Ricou je svojim vokalom u sjećanje dozvao ponajprije Maynarda Jamesa Keenana (uostalom, Lizzard se očito, ali ipak bez pretjeranog oponašanja, ugledaju na Tool), ali je pred kraj ispao možda malenkost jednolično, dok je za svojevrsnu predstavu ppobrinuo basist William Knox, koji je inače svirao izrazito nagruvanu i masivnu podlogu, ali je prije koncerta pojeo bogznašto i na pozornici je cijelo vrijeme paranoično gledao amo-tamo kao da je na stvarno lošem tripu, hehe. Lizzard su zasluženo dobili odličan odziv publike i na kraju gromoglasan pljesak i huronsko oduševljenje, koje su cura i dečki primili s očitim iznenađenjem i iskrenom zahvalom.

Lizzard su Soen postavili prilično težak zadatak opravdati status headlinera i u tom su ih pogledu ovaj put čak malo nadigrali. Soen je naime, barem u prvoj polovici njihovog tričetvrt sata dugog seta, mučio ponajprije izrazito lošiji zvuk. Prvih nekoliko komada ozvučenje je bilo čak toliko slabašno da se vokalista Joela Ekelöfa gotovo nije čulo, jer ga je posve pokopala rušilačka ritam sekcija, najuvjerljiviji dio njihovog ovogodišnjeg koncerta. Zvuk se nakon nekoliko komada ipak popravio, iako je još uvijek bio daleko od razine zvuka Lizzard, ali su Soen unatoč tome uspjeli opravdati status nositelja turneje, premda ih je njihova melankolična atmosfera sve više uspavljivala i tako su daleko najviše uspjeli i uvjerili ubrzani i udarni »metalski« trenuci kako komada s Cognitive tako i Tellurian. Dobro su se snašla i dva nova člana, koja su popunila prazninu nakon odlaska gitarista Kima Platbarzdisa – veteranski gitarist Marcus Jidell (trenutno u Avatarium i solo, a u prošlosti je djelovao i s Evergrey, Royal Hunt, Candlemass i Pain) svoje je dijelove odsvirao bez većih problema, a još više je uvjerio multiinstrumentalist Lars Ahlund, koji je u pozadini brinuo i za prateće vokale, kao i za klavijature te različite udaraljke, a mjestimice je oko vrata prebacio i gitaru i pridružio se Jidellu. Definitivno je ovaj put svu pozornost ukrala pouzdana i nepogrešiva ritam navezа basista Stefana Stenberga i izvrsnog Lopeza, koji je razotkrio čitavu paletu raznolikih bubnjarskih zahvata. Instrumentalisti su tako spašavali ovogodišnju lošiju Joelovu predstavu, koji među komadima nema ni približno takvu karizmu kao među njima, a možda je i nedjelja (ili uvjerljiviji predbend) bila kriva što su Soen ispali još pospanije nego inače. Izbor komada je inače bio dobar, ali ipak meni osobno Soen mnogo više odgovaraju u kraćim dozama.