Kanadski glazbenik Neil Ellwood Peart, koji nas je prerano napustio 7. siječnja 2020., među ljubiteljima glazbe koji se aktivno bave sviranjem bubnjeva bio je najpoznatiji po svojoj izvanrednoj bubnjarskoj tehnici zbog koje je vrlo rano dobio podosta imitatora, dok ga pristaše legendarnog kanadskog progresivnorockerskog trija Rush ništa manje ne cijene kao izvanrednog pisca tekstova.
Peart je napisao sve tekstove za Rush od njihova drugog albuma “Fly By Night” (1975) do posljednjeg studijskog ostvarenja “Clockwork Angels” (2012). Ovdje je skupljeno deset Peartovih najdubljih i najreprezentativnijih tekstova, koji prema ocjeni mnogog dugogodišnjeg ljubitelja Rush glazbe najslikovitije odražavaju njegovu životnu filozofiju, što znači da ovaj put pri izboru nisu uzeti u obzir njegovi inače prilično složeni fantastični i znanstvenofantastični tekstovi, koji su osobito u sedamdesetima obilježili neke od najpoznatijih Rush skladbi. Izbor deset tekstova nije poredan po kvaliteti, nego kronološki: od najstarijeg do najnovijeg teksta koji najslikovitije odražavaju Peartovu životnu filozofiju, iskustva i osobna uvjerenja.
- Anthem – Fly By Night
Know that your place in life
Is where you want to be
Don’t let them tell you that
You owe it all to me
Keep on looking forward
No use in looking round
Carry your head above the crowd
And they won’t bring you down
Tekst uvodne skladbe albuma “Fly By Night” (1975) bio je jedan od prvih Peartovih doprinosa nakon dolaska u Rush 1974., kad je zamijenio izvornog bubnjara Johna Rutseyja (1952-2008). Naslov i tekst za “Anthem” inspirirani su istoimenom novelom rusko-američke književnice i filozofkinje Ayn Rand. Ta kontroverzna, često sporna osoba svojim je književnim opusom jednako važno utjecala i na Peartove tekstove za slavni konceptualni album “2112” (1976). Peart se u kasnijim, zrelijim godinama posve distancirao od njezine individualističke, liberalne odnosno neoliberalne filozofije. Prije toga dugo je među ljubiteljima glazbe pogrešno važio za konzervativnog glazbenika ili čak pristašu američkih republikanaca. Svoju je zabludu Neil u kasnijim intervjuima pripisao mladenačkom traženju ‘samog sebe’ te opipljivog vrijednosnog i etičkog sustava.
- Closer to the Heart – A Farewell to Kings
And the men who hold high places
Must be the ones to start
To mold a new reality
Closer to the Heart
The Blacksmith and the Artist
Reflect it in their art
Forge their creativity
Closer to the Heart
Philosophers and Plowmen
Each must know his part
To sow a new mentality
Closer to the Heart
You can be the Captain
I will draw the Chart
Sailing into destiny
Closer to the Heart
“Closer to the Heart” bila je prva skladba koju su Rush stvorili za album “A Farewell to Kings” (1977) i do danas je jedna od njihovih najomiljenijih. Neko vrijeme, prije izlaska, bila je odabrana za neslužbeni naslov tog albuma. Peart je više puta naglasio da se većina tekstova na “A Farewell to Kings” bavi različitim problemima ljudskog društva, dok “Closer to te Heart” u svojim stihovima nudi konkretna rješenja za takve nevolje. Dio teksta bio je, prema Peartovim riječima, inspiriran stihom pisca i novinara Petera Talbota, koji je dugogodišnji prijatelj kultne kanadske grupe.
- Losing It – Signals
Some are born to move the world —
To live their fantasies
But most of us just dream about
The things we’d like to be
Sadder still to watch it die
Than never to have known it
For you — the blind who once could see —
The bell tolls for thee
Tekst skladbe “Losing It” s albuma “Signals” (1982) odnosi se na posljednje godine kultnog američkog pisca Ernesta Hemingwaya, njegovu usamljenost, tjeskobu i klizanje u teško psihičko stanje koje je naposljetku dovelo do samoubojstva. Istodobno sadrži moralnu pouku da nije uvijek dobro biti slavan i bogat, odnosno netko tko ‘pokreće svijet’, jer mnogi bogati i slavni zapravo neizmjerno pate, iako bi većina običnih smrtnika željela biti na njihovu mjestu, pogotovo u današnje vrijeme. Rush su tu često previđenu skladbu ‘uživo’ prvi put izveli tek 2015. na turneji R40 Live, kojom su slavili četrdesetu obljetnicu Peartova dolaska u bend 1974.
- Red Sector A – Grace Under Pressure
I hear the sound of gunfire at the prison gate
Are the liberators here, do I hope or do I fear?
For my father and my brother, it’s too late
But I must help my mother stand up straight
Are we the last ones left alive?
Are we the only human beings to survive?
Are we the last ones left alive?
Are we the only human beings to survive?
O Peartovu tekstu za skladbu “Red Sector A” s albuma “Grace Under Pressure” (1983) imao bi puno zanimljiva za reći Peartov suborac, pjevač/basist Geddy Lee, jer je tekst inspiriran životnom pričom njegove bake, koja je preživjela nacistička koncentracijska logore i holokaust. “Red Sector A” se u svojim stihovima doduše ne odnosi samo na nacističke logore i holokaust, nego je riječ o kritici svih političkih logora i rezervata u ljudskoj povijesti te osudi svakog neljudskog represivnog sustava.
- Territories – Power Windows
The whole wide world
An endless universe
Yet we keep looking through
The eyeglass in reverse
Don’t feed the people
But we feed the machines
Can’t really feel
What international means
“Territories” bila je Peartova oštra kritika nacionalizma i izolacionizma, što se poklapalo s većinom tekstova na albumu “Power Windows” (1985), koji su svi redom bili prilično društveno kritični i protkani tematikom Hladnog rata. Godine 1985. Hladni rat još je bio stvarnost i nitko nije ni slutio da će se za četiri godine srušiti Berlinski zid. Taj tekst, jedno od previđenijih djela u povijesti grupe Rush, osobito je aktualan za današnje vrijeme, kad se čini da se povijest na tragičan i prilično ironičan način ponavlja.
- Time Stand Still – Hold Your Fire
Summer’s going fast–
Nights growing colder
Children growing up —
old friends growing older
Experience slips away
“Time Stand Still” bio je Peartov prvi tekst za album “Hold Your Fire” (1987). Ovaj put riječ je o jednom od njegovih najosobnijih tekstova, u kojem se osvrnuo na svoje dotadašnje godine s Rush te na njihove prošle, uglavnom prilično opsežne koncertne turneje i brojne zrakoplovne letove, tijekom kojih su često bili prisiljeni zanemarivati obiteljske i prijateljske veze. Iako je Peart kritizirao takvu otuđenost kao posljedicu dugih turneja i usput se obrušio na stranputice glazbene industrije, jedan od stihova “Time Stand Still” sadrži i poruku da ne smijemo postati zarobljenici prošlosti i pretjerano se opterećivati nostalgijom.
- The Pass – Presto
Someone set a bad example
Made surrender seem all right
The act of a noble warrior
Who lost the will to fight
…
No hero in your tragedy
No daring in your escape
No salutes for your surrender
Nothing noble in your fate
Tekst skladbe “The Pass” s albuma “Presto” (1989) odnosi se na Peartova neimenovanog prijatelja, koji je jednom tijekom zajedničke vožnje motorom na djetinjast način razmišljao o samoubojstvu na autocesti. Skladba je i zbog teksta, i među pristašama i među članovima benda, postala najcjenjenija na albumu “Presto” (1989) i dobila je nastavak na sljedećem albumu grupe Rush.
- Bravado – Roll the Bones
If we burn our wings
Flying too close to the sun
If the moment of glory
Is over before it’s begun
If the dream is won —
Though everything is lost
We will pay the price,
But we will not count the cost
When the dust has cleared
And victory denied
A summit too lofty
River a little too wide
If we keep our pride —
Though paradise is lost
We will pay the price,
But we will not count the cost
And if the music stops
There’s only the sound of the rain
All the hope and glory
All the sacrifice in vain
If love remains
Though everything is lost
We will pay the price,
But we will not count the cost
“Bravado” je bio svojevrsni nastavak skladbe “The Pass” s prethodnog albuma i bio je Peartov najdraži rad na albumu “Roll the Bones” (1991). U njemu se ponovno dotaknuo nepromišljenih samoubilačkih zabluda svojeg motorističkog suputnika, koje su ga očito dugo proganjale. Istodobno je Peart, koji nije mario za organizirane religije, ali se unatoč tome nije bojao smrti, u njemu naglasio da je ljudski život dragocjen i samo jedan, pa se nipošto ne smijemo predati i oduzeti ga sebi.
- Faithless – Snakes & Arrows
I don’t have faith in faith
I don’t believe in belief
You can call me faithless
But I still cling to hope
And I believe in love
And that’s faith enough for me
Tekst za “Faithless” s albuma “Snakes & Arrows” (2007) bio je možda Peartov najizravniji obračun s organiziranim religijama. Zaprisegnuti ateist, kojem je vjera u zagrobni život bila naprosto apsurdna, obrušio se na vjerske dogme organiziranih religija i otkrio da mu je oduvijek posve dostajala njegova vlastita vjera – vjera u ljubav. Vjerojatno ne bi bio nimalo oduševljen brojnim komentarima povodom njegove smrti da ‘sad bubnja u (rockerskom) raju’, jer nikad nije vjerovao u vjerske dogme o zagrobnom životu.
- The Garden – Clockwork Angels
The measure of a life is a measure of love and respect
So hard to earn, so easily burned
In the fullness of time
A garden to nurture and protect
…
The future disappears into memory
With only a moment between
Forever dwells in that moment
Hope is what remains to be seen
Skladba “The Garden” bila je završni čin ambicioznog koncepta na posljednjem albumu grupe Rush, “Clockwork Angels”, koji je u mnogočemu bio inspiriran Voltaireovim književnim klasikom ‘Candide’. Protagonist koncepta “Clockwork Angels” nakon brojnih pustolovina i iskušenja ‘povlači se’ daleko od izopačenog svijeta, pa prestaje s putovanjima i lutanjima kako bi u miru uzgajao vrt, što je metafora za njegovo samoostvarenje, zakletvu ljubavi i poštovanju te kraj jurnjave za materijalnom udobnošću. Mnogi su Rush pristaše u tekstu otkrili i slutnju umirovljenja odnosno prestanka rada slavnog kanadskog trija, što se službeno dogodilo 2018.
Počasne spomene: Something Or Nothing, Cygnus X-1 Book II: Hemispheres, Free Will, Witch Hunt, Subdivisions, Kid Gloves, Manhattan Project, Mission, Everyday Glory, Resist, Ghost Rider.
Autor članka: Peter Podbrežnik
