Izvođač: Bombaj štampa
Izdavač: Dallas Records
Izdanje: 2010
Ocjena: 3.5/5
I evo trećeg albuma nekoć famoznog sarajevskog sastava Bombaj Štampa. Postava koja je svoju karijeru pokrenula u prvoj polovici osamdesetih, dakle u doba stare dobre pokojne “Juge”, bila je glasnik tadašnjeg vala “novi primitivizam” u Yu-rocku. Nažalost, sudbina je htjela da sastav objavi samo dva albuma, i to istoimeni prvijenac iz 1987. te njegovog nasljednika iz 1990. naslovljenog “Ja bolje letim sam”. Ratna vihor koja je zahvatila Bosnu i Hercegovinu imala je za posljedicu raspad sastava.
Nakon gotovo dvadeset godina dečki se opet nalaze zajedno i počinju nastupati po pozornicama. Tako skupe i dovoljno materijala za novi studijski album. Sveta lucidnost i malo sarkazma, koji su nam previše dobro poznati kad se osvrnemo na retrospektivu rocka Balkanskog poluotoka koji je nekoć gradio Jugoslaviju, prožima i novi studijski album, čemu zapovijeda već sama zafrkantska skovanica naslova “Neka DJ odmah dole CJ”. Naslovnica je oblikovana na istom principu kao i za posljednji album sastava Zabranjeno pušenje (Muzej Revolucije, 2009), što upućuje na autorski dodir istog dizajnera. Bez yugo nostalgije i upotrebe petokrakih zvijezda jednostavno ne ide. Samo što se danas pažljivo izbjegava crvena boja.
Glazbeno gledano, slušatelju ne trebaju zastrašujuće formule Einsteinova autorstva da ne bi brzo odgonetnuo jednostavnu Bombaj štampa rock retoriku. Bez posebne žurbe. Polako se daleko stiže. Uglavnom se skladbe odvijaju u duhu ljenjeg ljuljuškanja, bez ikakvog pompe, bez štosova i nepotrebnog kozmetičkog balasta. Albumu osnovu daje slušanje blues glazbe i iznad svega Rolling Stonesa. Dvanaest skladbi posjeduje organski topao zvuk. Nemoguće je preslišati stari dobri retro zvuk uvijek pouzdanog Telecastera, koji zvecka u pozadini i puni glavninu spektra zvučne slike, a povremeno pobjegne i u prvi plan (ukrasna “slide” vožnja npr. u Ko si ti).
Skladbe su odsvirane u jednodimenzionalnoj špuri glazbeno-izražajne frekvencije, što je osnovno cjedilo koje određuje bazu slušatelja sastava. Osjećaju se utjecaji starog dobrog rock n’ rolla (oblikovanost rifova, jednostavnih gitarskih pasaža) i bluesa, a dečki su, naravno, veliki ljubitelji Rolling Stonesa – glazbe svoje mladosti. U simpatično ljuljuškanje skladbica duhovito upliću dodatke poput upotrebe usnih harmonika (Nedim), baršunastog zvuka orgulja (Nije nas bilo dugo, To nije u džepu), a pozadinu podupiru povezivanjem škakljivih ženskih pratećih vokala (Palim se na guranje). Kroz minutažu nema nekih potresnih stilskih odmaka. Preskok donosi tek posljednja skladba albuma, zapravo bonus skladba naslova Vriska. Tu muškarci naglo prebace u “višu”, kad nanižu sočnu mješavinu retro disko funk erotike, podkrijepljenu upotrebom puhača i ženskih pratećih vokala.
Album je zabavan, silno slušljiv, naravno, ali svoju punu vrijednost i učinak postiže ako ste poznavatelj srpskog i hrvatskog jezika. Sastavu godi žargon minimalizma. Jednostavnih, laganih, jezgrovitih poteza koji izražavaju potpuno ležeran i opušten karakter njegovih tvoraca. Potpuna stvaralačka neopterećenost i samo velika doza užitka provođenja sati u studiju, što je bilo kumom nastanku ovog albuma prepoznatljivo definiranog šarma. Točku na “i” na albumu, naravno, stavlja vokal Branka Đurića s konotacijom cinizma, izrezbaren za potrebe takve rock propovijedi.
Što čuješ, to dobiješ. Bombaj štampa ne odmiču se od provjerenog glazbenog žargona osobne iskaznice, koji novim albumom izražava logično, dostojno nasljedstvo prirodne evolucije sastava. Iako je izgubila svu aktualnost današnjeg vremena, njezina je reliktnost u sadašnjosti na moć ugodna i zapravo poželjna. Podržat će je četa svih yugo rock nostalgičara i pobornika svega što makar malo odiše sastavima poput Zabranjeno pušenje, itd…A takvih je danas ostalo jako puno, tako da se sastavu ne treba bojati ignorancije javnosti odnosno glazbenog neprihvaćanja. Album drži kao cjelina. Koherentno je izrađen, motivski kompaktan i izražajno jasno definiran. U dvadeset godina nakupilo se dovoljno ideja, a sastav je za album pripremio i odabrao, naravno, jače skladbe. Zabave puna mjera yugo rock kulture, dakle, koja topi led u srcu i uljepšava svaki, ma kako turobno obojen, dan svakodnevice.
Postava
Branko Đurić – vokal, gitara (Plaža i Žena koje nema)
Nedim Babović – gitara, prateći vokal (To nije u džepu)
Ernie Mendillo – bas gitara, prateći vokali
Dragan Bajić – bubnjevi, udaraljke
Dženeta Olovčić – prateći vokali
Alena Jusić – prateći vokali
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Vlado Podany – klavijature
Joe Baamil – klavijature
Eldin Bihorac – klavijature
Tarik Karačić – usna harmonika
Saša Lošić – prateći vokali
Tanja Ribič – prateći vokali
Željko Pancho Škarić – prateći vokal
Muharem Vojniković – prateći vokal
Produkcija
Nedim Babović
Popis skladbi
01. Nije nas bilo dugo
02. Nedim
03. Palim se na guranje
04. Heroin
05. Žena koje nema
06. Ma ko si ti
07. Truba
08. To nije u džepu
09. Pregrađe
10. Neka traje
11. Evo jedne što se svira na plaži
12. Vriska
