Nektar: The Other Side
Datum izlaska: 24.01.2020.
Izdavač: Esoteric Antenna Records
Produkcija: Nektar
Trajanje: 66:10
Žanr: progressive rock/space rock
Ocjena: 9/10
»The Other Side« prvi je album američke frakcije kultne engleske progrock grupe Nektar. 26. srpnja 2016. zbog posljedica bolesti preminuo je osnivač, gitarist i pjevač Roye Albrighton, koji je bio član gotovo svih inkarnacija Nektar. Gotovo svi sljedbenici engleskih legendi progresivnog rocka mislili su da njegova smrt znači kraj Nektar, no osnivač i bubnjar Ron Howden i njemački klavijaturist Klaus Henatsch odlučili su ‘vući kola dalje’, unatoč brojnim zadrškama ljubitelja njihove glazbe. Uskoro su među njima nastale kreativne razlike i Howden se odlučio otići u SAD, gdje je, zajedno s nekim bivšim članovima, počeo graditi vlastitu verziju Nektar. Njemačka frakcija, kojoj su se pridružili Albrightonov sin Che na bubnjevima i njemački gitarist/pjevač Alexander Hoffmeister, 2018. je pod imenom New Nektar izdala album »Megalomania«. Potonji je većinu sljedbenika, kojima je nedostajao prije svega veći naglasak na klasičnom Nektar zvuku i bolji pjevački pristup, ostavio s pomiješanim osjećajima, pa su sa zanimanjem čekali što će stvoriti američka Nektar frakcija pod Howdenovim vodstvom.
Osnivač i bubnjar već je prije snimanja »The Other Side« cijelu stvar zamislio puno razmašnije, jer je uspio privući osnivača i basista/klavijaturista/pjevača Dereka ‘Mo’ Moorea te osnivača i majstora specijalnih efekata Micka Brocketta, što je oduševilo brojne nostalgičare. Howdenovoj postavi pridružila su se još dva bivša člana, gitarist/pjevač Ryche Chlanda, koji je u bendu kratko bio 1978., te basist Randy Dembo, koji je bio član progrock ikona između 2006. i 2008. Postavu je dopunio novi klavijaturist Kendall Scott. Rezultat je iznenađujuće simpatičan album »The Other Side«, koji je u svakom pogledu puno bliži klasičnom Nektar zvuku nego »Megalomania«, što je očito već od uvodne skladbe. Chlanda i Moore uspješno su nadomjestili Albrightonov vokal, a pritom se ne trude zvučati previše slično pokojnom gitaristu/pjevaču, nego njeguju vlastiti vokalni pristup.
Većina skladbi na albumu snimljena je u ’embrionalnom’ obliku 1978., dakle u vrijeme kad su na vokalu i gitari bili Chlanda, što se primjećuje već od uvodnog broja »I’m On Fire«, koji uz pomoć ‘retro’ produkcije i ‘staroškolskih klavijatura’ doista zvuči kao uradak s kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nešto mračnija i izrazito melankolična skladba »Drifting« sa svojim naglaskom na simfonijske aranžmane i krhke gitarske pasaže s lakoćom bi se mogla naći na albumu »Magic Is a Child (1977), koji je u mnogočemu bio posljednji ‘klasični’ Nektar album.
Odlična epska suita »Love Is/The Other Side« jedan je od vrhunaca albuma »The Other Side«, koji nazorno odražava prekrasnu stilsku eklektičnost ove kultne grupe. Prvi dio, »Love Is«, zvuči kao pravi art pop rock s kraja sedamdesetih, dok je »The Other Side« kompleksnija prog pustolovina s elementima space rocka i brojnim fantastičnim gitarskim solažama. I u nastavku »The Other Side« priprema brojna pozitivna iznenađenja i čuva kreativnu svježinu, dok svaka skladba odražava novostečeni elan nove inkarnacije, kojeg se nedostajalo na »Time Machine« (2013), posljednjem studijskom albumu s Albrightonom.
»The Other Side« savršen je flaster na rane za sve Nektar nostalgičare koji se nisu mogli pomiriti s Albrightonovom prerano smrću i koje njemačka verzija Nektar nije uspjela uvjeriti, jer je riječ o njihovu najboljem albumu nakon kraja sedamdesetih. Istodobno predstavlja ugodno iznenađenje i šok za sve one ‘nevjerne Tome’ koji tvrde da pionirski progrock bendovi ‘više ne mogu pokazati ništa zanimljivo’. Jedino što se albumu »The Other Side« može zamjeriti jest to da većina radova na njemu potječe iz ‘zlatnih’ sedamdesetih, kad su Nektar bili u najboljoj formi, pa se članovi američkih Nektar nisu trebali previše ‘naprezati’ pri pisanju novih skladbi. Legendarna grupa tako živi dalje u dvije različite inkarnacije, od kojih je uspješnija i ‘autentičnija’ svakako američka, odnosno Howdenova verzija, i to ne samo zato što u svojim redovima ima tri originalna člana.
Autor recenzije: Peter Podbrežnik
Skladbe:
1. I’m on Fire
2. SkyWriter
3. Love Is / The Other Side
4. Drifting
5. Devil’s Door
6. The Light Beyond
7. Look Through Me
8. Y Can’t I B More Like U
Nektar:
Ron Howden – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Derek “Mo” Moore – bas gitara, klavijature, vokal i tekstovi
Mick Brockett – specijalni efekti
Ryche Chlanda – gitara, vokal
Randy Dembo – bas gitara, bas pedale, 12-žičana gitara, prateći vokal
Kendall Scott – klavijature
