Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Eternal Idol
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2016
Trajanje: 58:13
Ocjena: 3.5/5
Eternal Idol nova je talijanska simfonijsko-powermetalska postava. Cijela stvar uopće ne bi bila vrijedna pažnje da u njoj ne sudjeluje vokalist Fabio »Zna li netko slučajno je li bend Rhapsody of Fire stvarno napustio?« Lione (također Angra).
Ne znam koliko vas je preživjelih koji u 2017. još uvijek pratite ultra melodičnu napjevnost powermetalskog žanra, temeljito opremljenog operetnim napjevima i ukrašenog elementima simfonijskih orkestracija. Eternal Idol možemo svrstati u falangu sastava kao što su naravno Rhapsody of Fire, Luca Turilli’s Rhapsody, Secret Sphere, finski Stratovarius, zatim (sve suzavije) sunarodnjaci Sonata Arctica, pa onda neki Delain i slične postave u kojima na vodećim vokalima sudjeluje i žena. Da. Vokalne linije podijeljene su između Fabia i Giorgie Colleluori. Potonja nema mezzosopranski vokal, dakle ne treba očekivati još jednu Tarju ili Simone Simons (Epica); u rasponu se češće zadržava u srednjim položajima, gdje može zvučati i blago razvučeno, kao u uvodnoj Evil Tears, gdje sastav odmah razvija ultra zarazan refren. Lione joj se tu pridružuje odmah sa svojim specifičnim i trenutačno prepoznatljivim operetnim vokalom, koji se zadržava u višim položajima refrenskog napjeva uvodne skladbe, a duet uspostavlja izuzetno dopadljivo harmoniziranje vodeće melodije.
Inače, Eternal idol u glazbi ne otkrivaju nikakvu Einsteinovu teoriju relativnosti. Ono što čujete na ovom albumu poznajete već jako dobro i to jako dugo. Ali to je talijanski pristup power metalu, to treba cijelo vrijeme imati na umu. Dakle, barokna ukrašenost sa svom mogućom »kič navlakom«. Orkestralna estetika je cijelo vrijeme garant povremeno već pomalo bizarnog karaktera bombastičnih napjeva, koji se naravno vrlo brzo može usporediti s klasičnim radovima sastava Rhapsody odnosno Rhapsody of Fire. U aranžerskom smislu skladbe stoje zapravo besprijekorno. U vezi prijenosa napjevnosti između strofe (predrefrena) i refrena vrlo je spretno zapakirano i pri slušanju cijelo vrijeme silno zarazno. Uz obavezne mid-eight dionice koje nadograđuju sam dramski teatar bombastične invazivnosti albuma, tu je još hrpa modulacija vodećih melodija, kojima se utječu oba vokala i pritom učinkovito pokazuju svoje vrhunske pjevačke odlike.
S obzirom na to da je power metal u novim vremenima u zalasku, ne smeta ni opća generičnost skladbi, jer se ljubitelji ovog žanra uopće mogu radovati što dobivaju još koji vrlo kvalitetno zapakiran album u novim vremenima, unutar sve više »zapostavljenog« žanra, koji danas može izvući samo kombinacija s razrađenom kostimografijom, šljokicama i kičem (zar ne, Powerwolf, Sabaton, Gloryhammer i još tko) . Skladbe su međusobno vrlo slične, vrhunce je teže izlučiti.
Ukratko, lijep i spretno zapakiran album koji je zbog količine skladbi, barem za dvije, predug i tako mjeri gotovo sat vremena, što je previše. Potencijalno ugodno osvježenje vaše zbirke simfo.power metal CD-ova, ali suma sumarum, iako ugodna i kvalitetna ploča, posve nevažna. Eternal Idol su skupina kamerada koji se dobro poznaju, vrlo dobro se sporazumijevaju u studiju i u svemu su 100% talijanska priča o metalu, u kojoj se od davnina na prvo mjesto stavlja čistokrvna klasična školovanost odnosno naobrazba i u kojoj vrijedi aksiom, »više kiča i pompe, više radosti«. U tome su Eternal Idol doista majstori, a talijanska publika ih s takvim studijskim prvijencem zasigurno neće ostaviti na cjedilu te će im definitivno jesti iz ruke.
Eternal Idol – Evil Tears:
Postava
Fabio Lione – vokal
Giorgia Colleluori – vokal
Nick Savio – gitara, klavijature
Andrea Buratto – bas-gitara
Camillo Colleluori – bubnjevi
Popis skladbi
01. Evil Tears
02. Another Night Comes
03. Awake in Orion
04. Is The Answer Far From God?
05. Blinded
06. Sad Words Unvailed
07. Desidia
08. Hall Of Sins
09. Feels Like I’m Dying
10. A Song In The Wind
11. Stormy Days
12. Beyond
