Izvođač: Conxious
Izdavač: Samozaložba
Izlazak: 2005
Conxious su austrijski mladci, pravi znanstvenici u komponiranju krajnje neslušljivih stvorenja. Specijalisti za mučenje mehanoreceptornih organa. U godinama recenziranja izdanja još nisam uspio poslušati tako krajnje neslušljiv album, na kojem se svi elementi glazbe krvavo ruju međusobno, tko će koga izbaciti iz boksačkog ringa. Conxious su tipičan primjer skupine koju čine školovani glazbenici, koji sve financiraju sami, sami organiziraju svoje nastupe, gitarist se služi skejtovima s vlastitim potpisom,… ukratko, dečki očito dosta dobro stoje s proračunom. Lijepo samouvjereno se pritom trude izbaciti iz sebe nešto posebno, nešto drugačije, nešto jako avangardno.
Ali kako nije sve u novcu i glazbenim diplomama, rezultat je i ovaj put jedinstven. Mogu zaključiti jednostavno time da dečki ne znaju što hoće. Glazba je mješavina rifova koji se izmjenjuju s jednoglasnim žvrgoljenjem žica, kad god se gitaristu učini da predugo ustraje na rifanju! Dakle, nelogični eksperimentalni prekidi usred minutaže albuma, koji pokušavaju posve disfunkcionalno zalijepiti motive zajedno, što rezultira bezgraničnom fragmentacijom glazbe koja nema ni glave ni repa. Riff krene, slijedi nelogična stanka koja ubije dinamiku i melodično energetski fluks, kao grom iz vedra neba zamijeni ga nekakvo “a cappella” pjevanje, u sljedećem trenutku opet bukne riff, malo dalje sve se skupa pretvori u doomovsko poluтonsko zavijanje, slijedi gitarsko solo koje se nikako ne uklapa nigdje. Zastrašujuće nepovezano.
Vokal je školovan i melodičan, čist i ostaje potpuno neiskorišten. Uz tako prekomjerno eksperimentalno motivsko natezanje gitare i ritam linije djeluje čak i smetajuće. U potrazi za melodijom među melodijom posve je kastriran i zagušen. Ima potencijal, koji se u tako opskurnim zavojima potpunog eksperimentiranja nikako ne snalazi. Dečki se u velikoj mjeri služe i čistim do poluakustičnim zvukovima. Uz zloglasnu motivsku nepovezanost piku na i dodaje slobodarska “free form” manija prebacivanja ritmova, koja bi trebala cijelu stvar do krajnosti progresivno začiniti. Dakle, da! To je progresivno, a istodobno bi se to moglo nazvati i alternativnim, ali ovaj put složenim s tipičnom namjerom da se slušatelju upale bubnjići.
Šetnja kroz opise pojedinih skladbi u ovom je slučaju nepotrebna, ali samo za brzinsku natuknicu. Najluđi eksperiment genijalnih Conxious, čiji je genij razumljiv samo njima samima, definitivno je satkan u skladbi Neurotic Nightmare, u kojoj se metalski riff vozi po nekakvom latino bossa nova ritmu. Ovaj je uradak čista propast, glazbeni pobačaj i fantom skupine samo želim da se u glazbenom izražavanju jednom dogovore među sobom, postave cilj i slijede ga. Pa će i ocjena njihovih albuma možda biti drugačija. Ovaj album može poslužiti kao tipičan školski primjer svim skupinama, kao smjernica kako određeni album nipošto ne smije zvučati! Osim ako ne težiš tome da nitko ne sluša tvoju glazbu.
Postava
Albert Leibel – vokal
Alexander Ghezzo – gitara
Victor Gabriel – bas-gitara
Michael Ghezzo – bubnjevi
Produkcija
Kristian Ignatov
Popis skladbi
1. Do You Feel Free Now (4:26)
2. Never before / Never Again (4:58)
3. Neurotic Nightmare (4:26)
4. Pity You (5:27)
5. Wedding Day (4:33)
6. Nothing Of More Importance (4:26)
7. If It Wasn’t (6:03)
8. The Finest (4:15)
9. The Worst Is Over Yet (4:26)
10. I Want You*
*…bonus skladba (akustična verzija)
Trajanje albuma: 47.04
