Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Atomic Rooster
Izdavačka kuća: Sanctuary Records
Izlazak: 1973
Trajanje: 42:20
Ocjena: 3/5
Britanske legende udarnog prog rocka Atomic Rooster 1973., kad su izdali svoj peti studijski album »Nice ‘n’ Greasy’ s izuzetno prepoznatljivim orguljaškim i klavirskim finesama kultnog klavijaturista i poglavara benda Vincenta Cranea (1943-1989), ni u čemu više nisu podsjećali na skupinu koja je svoj put započela kao jedan od najglasnijih i ambijentalno najmračnijih mostovnih arhitekata između prog rocka i hard rocka. Crane je svoje supatnike već na prethodnom albumu »Made in England« (1972) poveo u soul i funk zvučni smjer, a pri ‘amerikanizaciji’ zvuka obilato mu je pomogao sjajni pjevač Chris Farlowe (Colosseum).
Unatoč tome što su zbog novog smjera izgubili mnoštvo starih sljedbenika, a željenog komercijalnog uspjeha nije bilo ni od kuda, Crane je i dalje bio odlučan osvojiti britanske i prije svega američke radijske postaje. Stalne promjene u postavi također im nisu išle u prilog. Ovaj ih je put prije snimanja albuma napustio gitarist Steve Upton, kojeg je zamijenio John Goodsall (kasnije Brand X). Kultni prog rock/jazz rock gitarist Goodsall, koji je tehnički nedvojbeno bio najbolji gitarist u povijesti ove legendarne skupine, tada se iz nepoznatih razloga publici predstavljao pod imenom Johnny Mandala.
Atomic Rooster su na »Nice ‘n’ Greasy« još dublje zabrodili u funkerske vode s usputnim blues i tvrdorockerskim bljeskovima, što samo po sebi ne bi bilo loše da su Crane i družina pri pisanju skladbi bili barem malo nadahnutiji. Doduše, nijedna od kompozicija nije loša, ali ni jedna, s eventualnom iznimkom »Can’t Find a Reason«, na slušatelju ne ostavlja dublji emocionalni dojam, osim divljenja virtuoznim vještinama izvanrednih instrumentalista i Farloweovu moćnom i slojevitom ‘soul’ vokalu.
Uvodni »All Across The Country« pomalo je pospani blues rocker usred kojeg se odlično snalazi Farloweov pjevački pristup, dok Goodsall brzopoteznim gitarskim pasažama sretno demonstrira zašto je bio jedan od najnepravednije previđenih gitarskih bisera svih vremena. Crane usput blista ukusnim varijacijama na Hammond orguljama te uz pomoć dinamičnih bubnjeva Rica Parnella uspješno brine za veću ritmičku razgibanost inače posve prosječnog ostvarenja. Na »Save Me«, potpuno rearanžiranoj verziji klasika Atomic Roostera »Friday the 13th«, koji se u izvorniku nalazi na njihovu prvijencu iz 1970., legendarni klavijaturist pomoću ARP sintesajzera oponaša zvuk saksofona. Pritom ga podupiru funkerske gitarske pasaže, razlomljen ritam i dramatičan vokalni nastup. Kad skupina odjednom počne preraďivati samu sebe, to dakako nikad nije dobar znak.
Dobrih sedam minuta dugi hibrid tvrdog rocka i funka »Voodoo in You«, obrada izvornika u režiji Jackieja Averyja, jedno je od zanimljivijih ostvarenja na albumu, gdje ponovno blista Farloweov srceparajući i neobično rastezljiv vokal, dok je tempo skladbe većinu vremena spor. Za kompleksnu i varijabilnu instrumentalnu začinu pobrinuli su se majstorski solistički gitarski, klavirski i orguljaški umeci, koji po Goodsallovoj zaslugi u kompoziciju unose čak i mrvicu jazza. Za odlučne bas linije pobrinula se Craneova sretna uporaba bas pedala. »Goodbye Planet Earth« potpuni je funk rock, u kojem Farlowe ponovno blista u ulozi razdraženog kauboja koji se upravo probudio pred praznom čašom viskija, dok ga u pozadini prate ponavljajući ritmički motivi.
»Take One Toke« pomalo je zanimljivija funkerska zgibanka, jer sadrži inteligentno razrađene gitarske, klavirske i bubnjarske varijacije, koje lijepo svjedoče o veličini sva tri virtuoza. Farlowe očekivano brine za još jednu potpuno emocionalnu demonstraciju svojih izvanrednih vokalnih sposobnosti. »Can’t Find a Reason« lijepa je ljubavna balada s predivnim orkestralnim aranžmanima u Craneovoj režiji i karizmatičnim Farloweom u ulozi glavne ‘zvijezde’. Ovdje se najljepše na cijelom albumu čuje zašto su ga neki tijekom karijere tako rado uspoređivali s Tomom Jonesom. Dinamični instrumental »Ear in the Snow« zbog sretnog stapanja funk, blues i jazz elemenata od svih ostvarenja na albumu najbliži je progresivnom rocku. Uz standardno odličnog orguljaškog velemajstora Cranea, koji briljira solističkim napadima na hammondki, ovdje duhovitim improvizacijama najviše oduševljavaju oba ‘jazzera’, Goodsall i Parnell.
Klasik »Satan’s Wheel«, zaključna skladba na originalnoj, britanskoj verziji albuma, jedino je ostvarenje na njemu s blago okultističkim tekstom, jer se Crane na duhovit način sjeti svog starog ‘rogatog prijatelja’. Ovaj put riječ je o energičnom tvrdom rockeru s brojnim r’n’b finesama i brzim tempom, gdje oduševljavaju kompleksni vremenski prijelazi i dakako Farloweov gromoglasni vokalni nastup. Na možda čak i najboljem ostvarenju na albumu ponovno ne nedostaje duhovitih improvizacija, koje su predivan prikaz bezgraničnog virtuoznog talenta ove kratkotrajne postave.
Na njemačkoj i američkoj verziji albuma (potonja je izašla pod naslovom »Atomic Rooster IV« i s drukčijom naslovnicom) »Goodbye Planet Earth« i »Satan’s Wheel« zamijenjeni su solidnim, na klaviru položenim instrumentalom »Moods«, gdje tek u drugom dijelu nastupa ‘drama’, i posve prosječnim blues rockerom »What You Gonna Do?«.
»Nice ‘n’ Greasy« je, unatoč tome što s tehničke strane nipošto nije loš album, jer je virtuoznost pojedinih instrumentalista cijelo vrijeme na izvanrednoj razini, dok Farlowe kraljuje svojim briljantnim vokalnim nastupom, sve samo ne nadahnuto ostvarenje na kojem se jasno čuje da međusobna kemija među članovima (više) nije uvjerljivo funkcionirala, a Craneu je kronično počelo nedostajati osvježavajućih skladateljskih ideja. Album je s odgodom i pod drugim imenom stigao na američko tržište, a komercijalni odjek bio je toliko mlak da je tadašnja izdavačka kuća Dawn Records raskinula suradnju sa skupinom. Farlowe, Goodsall i Parnell napustili su odmah nakon turneje nesretnog Cranea, koji je još dvije godine pod imenom Vincent Crane’s Atomic Rooster uz pomoć pratećeg blues rock banda Sam Apple Pie pokušavao ‘atomskog pijetla’ umjetnim disanjem održati na životu. Godine 1975. i sam je odustao i službeno raspustio skupinu. U drugoj polovici sedamdesetih surađivao je s Peterom Greenom i starim drugarom Arthurom Brownom. Potom je 1980. uz pomoć povratnika Johna Du Canna i Prestona Heymana nakratko i posve neočekivano u obliku trija ponovno oživio ‘atomskog pijetla’, ali to je već druga priča.
Postava
Vincent Crane – Hammond orgulje, električni klavir, klavir, ARP sintesajzer
Chris Farlowe – vokal
Johnny Mandala – gitara (John Goodsall, pod imenom Johnny Mandala)
Ric Parnell – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Vincent Crane
Popis skladbi
1. All Across the Country
2. Save Me – na novo snimljena verzija “Friday the 13th”
3. Voodoo in You
4. Goodbye Planet Earth
5. Take One Toke
6. Can’t Find a Reason
7. Ear in the Snow
8. Satan’s Wheel
