Mjesto: Beč
Datum koncerta: 29.03.2007
Broj posjetitelja: 4200
Cijena karte: 35EUR
Bio je petak. Iz kišne Ljubljane smo se s agencijom Koncerti.net otputili na nekoliko sati dug put prema Beču. U Celju i Mariboru pokupili smo još one nekolicine sretnika naoružanih majicama i lančićima s logotipom NIN-a, koji su si na vrijeme osigurali karte. Dakle, autobus je bio pun. Oduševljenje i iščekivanje velikog događaja doslovno su frcali iz autobusa, koji je veselo poskakivao po rupičastoj austrijskoj autocesti.
Što smo bili bliže cilju, to je vrijeme bilo ljepše. I napokon smo stigli u sunčanu i ugodno toplu austrijsku prijestolnicu.
S Andreom sam napravila kratki obilazak Stephansplatza, što je ionako obavezan ritual svaki put kad sam u Beču.
U sedam sati otvorila su se vrata u to za nas dvije definitivno svetište po imenu Gasometer.
Prvo sam na šalteru podigla karte, začudo bez ikakvih problema, a onda je Andrea morala čuvarici obećati da neće bacati stvari na pozornicu. Naime, imala je neku poklon bočicu likera, koja je očito izgledala malo sporno.
Dakle, Gasometer. Obožavam tu dvoranu. Ugodnog oblika, besprijekorno ozvučenje, simpatična ekipa. Tamo se uvijek osjećam kao kod kuće.
Bilo je nekoliko minuta do 20:00 kad je na pozornicu izašao predgrupa Ladytron. Dvorana je u to vrijeme još bila očajno prazna.
Ladytron dolaze iz Engleske, a jedna članica benda potječe iz Bugarske.
Njihov je nastup izbrušen do u tančine. Uredno odjevene djevojke i vrijedni dečki. Kombinacija pravih instrumenata s elektroničkim sintisajzerima. Uz to je svaku pjesmu pratila drugačija boja svjetala. Dobrih pola sata odličnog elektropopa koji te digne na noge. Pa dobro. Ako nisi Austrijanac. Ispratili su ih prilično mlako. Ali bili su odlični.
Na pozornicu se odjednom nagrnu roadiji. Imaju naime samo dobrih pola sata da pripreme pozornicu za The band, zbog kojeg smo svi tu. Vrijedni su kao mravi. Jedan od njih je na pozornicu čak dovukao veliku kartonsku cijev na kojoj je bilo nacrtano lice. To je bila pomoć pri namještanju prave visine glavnog mikrofona za zvijezdu večeri. Tako nešto još nisam vidjela.
Dakle, vrijeme je još za zadnje obaveze poput skoka po austrijsko pivce.
Dvorana je dupkom puna. I to usprkos činjenici da su tu svirali i dan prije.. Iako sam već nekoliko puta bila u Gasometru, toliko ljudi još nisam doživjela. Sve je već bruјalo od nestrpljenja.
Čuju se teški industrijski zvukovi. I bum. Na pozornicu dojuri Trent Reznor s Nine Inch Nails.
Oduševljenje je beskrajno. Koncert su otvorili pjesmom Pilgrimage.
Treba proći nešto vremena prije nego što shvatiš da si na koncertu takvog mega benda kao što su Nine Inch Nails.
Mr. Self Destruct te konačno probudi. Slijedi lijep dio pjesama s albuma The Downward Spiral – Piggy, Heresy i March Of The Pigs.
Nekako sam očekivala neke bajne svjetlosne efekte, big screene,..konstrukcija pozornice bila je doduše prilično jednostavna, ali ipak vrlo učinkovita. U pozadini dugi svjetlosni reflektori iznad pozornice te viseća svjetla s ručkama da ih se moglo ljuljati. Izmjenjivali su se crveni i bijeli reflektori, a pozornicu je često prekrivala i umjetna magla.
Energija na pozornici bila je božanska. Bend pun adrenalina, savršen zvuk. Dokaz da Trent svoj posao odrađuje dvjesto posto. Vrućina u dvorani rasla je do maksimuma.
Prvi veći val oduševljenja nedvojbeno je donijela Closer. Pomalo delikatan tekst, ali beat kakav treba. Udarno i dirty. Tako se nastavilo i dalje. Do must pjesme koja ne smije izostati ni na jednom koncertu. La Mer je mirna instrumentalna skladba koja lijepo pokaže što je Trent sposoban napraviti. Jedna od ljepših.
Ne treba zaobići ni Hurt. Dobar dio Trent odsvira solo na klavijaturama, u mračnom ambijentu obasjan svjetlom. Prekrasno. Dvorana je pjevala. Uskoro mu se pridruži i ostatak NIN-a i energija je opet tu.
Slijedila je super pjesma The Hand That Feeds, koja te doslovno digne u zrak, a za kraj Head Like A Hole. Za zaključak po pozornici polete još i instrumenti, gitarist Aaron objesi se na zvučnike i jednako brzo kako su na pozornicu došli, tako brzo i odu.
Fenomenalan sat i pol. Eksplozivan performance, savršeno ozvučenje. Skladbe su se slijevale jedna u drugu, između nije bilo nikakvih pauza. Trent nije progovorio ni riječi. Sve što nam je htio reći izrazio je kroz svoju umjetnost – glazbu. Svjedoci smo bili nevjerojatno orgazmičnom nastupu. Teško je opisati – to jednostavno morate sami doživjeti. Ukratko, nezaboravno…
Setlista
1. Pilgrimage
2. Mr. Self Destruct
3. Piggy
4. Heresy
5. March of the Pigs
6. Closer
7. The Becoming
8. Last
9. Wish
10. Gave Up
11. Help Me I’m in Hell
12. Eraser
13. Reptile
14. La Mer
15. Into the Void
16. No, You Don’t
17. Get Down, Make Love
18. Down in It
19. Hurt
20. The Hand That Feeds
21. Head Like A Hole
Galerija slika
