Za one koji baš ne uživaju u silovanju božićnim hitovima, koncert kanadskih veterana Voivod i američkih čudovišta GWAR bio je kao stvoren za predblagdansko vrijeme. Pogotovo ovi posljednji, koji na pozornici nude hrpu neukusnih šala i neotesanog humora, show u golemim maskama svemirskih čudovišta te pravi teatar krvi i crijeva.
Pred glavnim nastupajućima je i ovaj put nažalost bilo nužno zlo u obliku španjolskog predbenda Childrain, koji su se žanrovski i tematski potpuno izdvajali od obje glavne postave. Baskijska petorka nespretna imena izašla je na pozornicu pred gotovo praznu dvoranu, koju je tijekom njihova nastupa ipak popunilo nekoliko glava publike. Childrain sviraju miks melodičnog death metala i metalcorea, a u duhu »pustimo se iznenaditi« prije njihova nastupa nisam provjerio njihove snimke. Čak i da jesam, mišljenje bi ostalo isto; Childrain su predstavili krajnje prosječan pristup žanru, koji se ni po čemu nije odvajao od očitih utjecaja, a povrh svega su si bili komadi slični kao jaje jajetu. Samom nastupu se inače ne može ništa zamjeriti, jer su Baski na pozornici bili nevjerojatno energični i sigurni, a stalnim obraćanjem publici trudio se uglavnom vokalist Iñi Childrain, ali je ostalo samo na tome. Po viđenom bi čovjek rekao da je riječ o novom bendu koji tek mora steći kilometražu, a Childrain postoje još od 2007. i imaju izdana već četiri studijska albuma, što govori dosta.
Okus su srećom odmah i u tren oka popravili kanadski čudaci Voivod, koji su ovaj put drugi put počastili slovensku pozornicu svojom sveprisutnošću. Veterani progresivnog/sf/čudaškog thrash metala prošle su godine izdali već svoj četrnaesti studijski album The Wake, za koji su nagrađeni kanadskom inačicom Grammyja, nagradom Juno, i to posve zasluženo, jer je riječ o jednom od boljih uradaka njihove dugogodišnje karijere. Lijepo je vidjeti da je napokon malo više cijenjen jedan od opskurnijih, ali zato utoliko kvalitetnijih sastava kao što je Voivod, koji nakon preranog odlaska pokretačke snage, gitarista Dennisa »Piggy« D’Amourja, doživljava zasluženi preporod. Voivod su Ljubljanu pozdravili naslovnom pjesmom prije tri godine izdanog EP-a Post Society te na moje iznenađenje lijepo popunjenu dvoranu (govorimo samo o bendu čija je glazba široj publici vjerojatno preteško zalogaj) ispalili u galaktički oblak jednostavnosti punka, Motörheadovskog ritma, thrash sirovosti, progresivne rock čudaštva i pune žlice psihodeličnosti. Unatoč naizgled shizofrenom miksu Voivod djeluje kao cjelovito zvjezdano biće, koje je iznenadilo i oduševilo odličnim izborom klasika poput Psychic Vacuum i Overreaction te čak i The Outer Limits bombončićem Fix My Heart.
Voivod su na pozornici cijelo vrijeme djelovali kao dobro nauljen srebrni stroj, a već izdaleka bili su vidljivo raspoloženi i energični gitarist Chewy i basist Rocky, kojima je (i njihovoj grivastoj kosi) pozornica bila puna cijelo vrijeme. Bubnjar Away je za svojim minimalističkim bubnjarskim setom udarao kao u svom svijetu, ali je opet oduševio time kako uspijeva iz tako malog seta izvući toliko puno. Svu je pozornost na sebe usmjerio karizmatični vokalist Away, koji je na pozornici opet djelovao kao nestašno, vragolasto dijete i nasmijao svojim brojnim grimasama te plesnim koracima, koji prije nalikuju kretanju pijanog tiranosaura. A Snake je uvjerio i s očuvanim vokalom, koji na brzinu doduše zvuči kao atonalno zavijanje pijanca na mjesec, ali je sve prije nego to. Snake je blago bezobrazno zadirkivao govorom da ove godine 30. obljetnicu slavi kultni album Nothingface i dao naslutiti da će s njega odsvirati nešto više od samo jedne pjesme, ali je vrhunski The Unknown Knows bio više nego dovoljno dobar flaster na ranu. Voivod bi s obzirom na bogatu diskografiju mogli svirati satima, pa bi ipak teško ispunili sve želje fanova, zato je završetak himničnim Voivodom bio prebrz.
Voivod setlista: Post Society, Psychic Vacuum, Obsolete Beings, Overreaction, Orb Confusion, Fix My Heart, The End of Dormancy, The Unknown Knows, Fall, Voivod
Prije nego što su na pozornicu stupili nositelji večeri, američki galaktički pirati GWAR, bile su potrebne poprilično dugotrajne pripreme pozornice. Amerikanci naime ne nastupaju samo u golemim i razrađenim kostimima svemirskih čudovišta, nego tijekom nastupa na pozornicu dovlače i hrpu rekvizita te drugih likova iz svog svemira. I prskaju. Puno prskaju. Iz tjelesnih otvora. Puno tjelesnih otvora. Kao što smo već napisali: kultni američki HC/punk/metal bend Gwar nosio je kostime čudovišta davno prije nego što su to na Eurosongu pokazali finski Lordi. Groteskni kostimi u koje su zaogrnuti članovi sastava predstavljaju barbarske međuzvjezdane ratnike, neke vrste svemirske gusare, a njihova se mitologija isprepliće i razvija još od studijskog prvijenca Hell-o! (1988) pa sve do aktualnog albuma The Blood of Gods (2017). Kostimi su izvorno zamišljeni samo kao šala, jer je Dave Brockie poznavao nekoga tko ih je izrađivao za filmove, ali je ideja naišla na tako dobar odjek da Gwar ostaju svemirski pirati sve do danas. Godine 2014. zbog prevelike doze heroina nažalost je umro osnivač Dave Brockie (u Gwaru Oderus Urungus), a od tada Gwar djeluju bez izvornih članova.
U golemim su kostimima dakle na pozornicu umarširali Berserker Blothar, BalSac, the Jaws of Death, Jizmak Da Gusha, Beefcake the Mighty i Pustulus Maximus te Šišku pozdravili pjesmom The Salaminizer, a odvaljeni show zaista počeli s Krak Down. Prije njegova početka je na pozornicu naime doletio svemirski policajac, čija je zadaća bila uhititi GWAR zbog međugalaktičkih zločina. To mu naravno nije uspjelo, prvi put (i ni približno posljednji) te večeri prsnula je krv, a policajca su poput ćevapa nabili na kolac kroz ne baš najudobnije mjesto za to. Iako je za mikrofonom (i za prskanjem iz svojih falusa) većinom stajao Blothar, nekoliko je puta svoje mjesto prepustio i kolegama. Tako je svoju crossover himnu I, Bonesnapper otpjevao, nećete vjerovati, Bonesnapper, a na pozornicu je stupio i veliki neprijatelj GWAR-a Sawborg Destructo. Taj je i publici zaprijetio da će mu morati predati poreznu prijavu, a pred kraj svoje pjesme neukusno dokazao da se on i Blothar još uvijek previše vole.
Prostor ispod pozornice bio je zbog stalnog tuširanja umjetnom krvlju i drugim tekućinama uglavnom poprilično prazan, pa je već ionako nažalost slabo posjećen koncert (publike je bilo za vrijeme GWAR-a čak i manje nego za Voivod) izgledao još praznije. Ali GWAR se nisu dali smesti i nizali su vragolije i gadarije. Među zaraznim pjesmama koje idu brzo u uho, ali iskreno nisu baš vrhunac glazbene umjetnosti (iako je riječ o posve pristojnom heavy/thrash metalu) ugurali su tako hrpu neukusnih gnusoba. Počevši s rođenjem Blotharova izvanbračnog djeteta, popraćenim hektolitrima umjetne krvi, pa zlostavljanjem svemirskog stvor-psa i pedofilije. Ali sve je u redu, jer su lutke djece bile mrtve pa je zapravo riječ bila samo o nekrofiliji. Preko dobro prihvaćenih pjesama Bring Back the Bomb, već spomenutom I, Bonesnapper, Metal Metal Land, Fuck This Place GWAR su nakon dobrog sata skliske zabave stigli do kraja s oproštajnim Sick of You. A i prije toga ga je dobro dobila lutka Donalda Trumpa u prirodnoj veličini. Što naravno uvijek prati odobravanje publike. Jedini minus koncerta (ok, osim Childrain)? Zbog bliskog kraja turneje, opljačkan (prije toga bogato opskrbljen) merchandise štand.
GWAR setlista: The Salaminizer, Krak Down, I’ll Be Your Monster, Bring Back the Bomb, Black and Huge, I, Bonesnapper, Maggots, Have You Seen Me?, Metal Metal Land, Ham on the Bone, The Sordid Soliloquy of Sawborg Destructo, Beat You to Death, Fuck This Place, GWAR Theme, Sick of You
Fotografije: Nina Grad
