Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Magnus, Nick
Izdavač: Esoteric Antenna
Izdanje: 2014
Trajanje: 46:47
Ocjena: 4.5/5
Britanski klavijaturist, skladatelj i producent Nick Magnus većini ljubitelja simfonijskog progresivnog rocka najpoznatiji je kao bivši član solo benda legendarnog gitarista Stevea Hacketta (ex-Genesis) te kao osnivački član grupe The Enid. Magnus je kao član Hackettova benda između 1978. i 1989. imao važnu ulogu u nekim od najboljih skladbi u karijeri bivšeg Genesisova gitarista, iako je sudjelovao i u takvim ‘promašenim hitcima’ kao što je primjerice album »Cured« (1981). Nakon završetka te iznimno plodne suradnje Magnus se odlučio za solo karijeru te je nakon vrlo skromnog početka počeo izdavati sve zanimljivija simfoprogrockovska studijska ostvarenja. Osobito albumi »Hexameron« (2004) i »Children of Another God« (2010) stilski poprilično podsjećaju na najbolja vremena Hackettova solo benda (kraj sedamdesetih).
»N’monix« njegovo je šesto studijsko ostvarenje, a na njemu je uz Hacketta, koji je svoju gitaru dao na tri skladbe (to mu je već treće gostovanje na Nickovu solo albumu), udružio snage sa šest različitih pjevača. Soprano saksofon i flautu dodao je Hackettov dugogodišnji suradnik Rob Townsend. Nick je odsvirao sve klavijature i udaraljke, a na jednoj se skladbi okušao i kao glavni pjevač. »N’monix« ima barem djelomičan konceptualni predznak, jer većina tekstova govori o usponu i propasti stare britanske viktorijanske aristokracije, što je osobito vidljivo u skladbi »Eminent Victorians«, a lijepo se uklapa u melankoličnu atmosferu većine skladbi na albumu i pretežno klasicističke aranžmane u režiji klavijaturističkog majstora, koji je svojim majstorijama uspješno nadomjestio ‘nedostajuće’ gitarske fraze pa čak i izostanak prave ritam linije. Očekivano, među najboljim trenucima »N’monix« spadaju kompozicije na kojima stari drugari, to jest Magnus i Hackett, (opet) udružuju snage i stvaraju onu nostalgičnu ambijentalnu magiju koja je bila toliko karakteristična za Hackettova rana ostvarenja.
»Time«, koji se otvara hrpom neobičnih sintesajzerskih efekata, predstavlja iznimno uzburkan uvod u album. Moćna, središnja klavijaturska fraza, uz pozadinu širokogrudnog melotronskog valovanja, uspješno gradi autentičnu viktorijansku dramu, dok gostujući vokalist Tony Patterson svojim pomalo napuklim pjevačkim pristupom dodatno potiče enigmatičnu i trenutačno gotovo fantazmagoričnu atmosferu, u kojoj nije teško zamisliti ples duhova usred ruševina stare vile. Inteligentni vremenski prijelazi i prepredene sintesajzerske varijacije dokazuju da Magnus nije izgubio osjećaj za eksperimentiranje iz vremena kad je bio među ključnim članovima Hackettova benda. »Memory«, u kojem se u pozadini čuje soprano glas gostujuće vokalistice Kate Faber, sadrži svečane orkestralne aranžmane i trenutačno zvuči poput tužaljke za pokojnicima. Sakralni aranžmani i operetni vokali zvuče kao da dolaze ravno iz nekih davno minulih, viktorijanskih vremena.
»Kombat Kid« je nabijen borbeno raspoloženim simfonijskim aranžmanima i duhovitim vremenskim prijelazima, koje pomaže provesti Pattersonov teatralni vokalni pristup, koji ovdje ‘pripovijeda’ priču o stranputicama suvremenog plemića Richarda Yorka, velikog ovisnika o videoigrama. Nickova melotronska valovanja u pozadini opet dočaravaju tajanstvenu, sakralnu atmosferu ‘iz davnina’. »Headcase« je još jedna vrlo zanimljiva i zabavna stvaritev koja sadrži jazz fusion ritmičke nijanse, dok se na glavnom vokalu našao kar sam Magnus, koji se u toj neobičnoj ulozi snalazi iznenađujuće solidno. Tekst govori o moralnoj degradaciji propale aristokracije, dok su ruševine nekadašnjih posjeda već odavno zauzeli pauci (otuda osati pauk na naslovnici albuma). Nickova ‘duginska’ improvizacija na mini moogu također je pravi užitak za uši.
»Eminent Victorians«, još jedan uspješan povratak u viktorijansko doba, koji sadrži Hackettov gitarski doprinos i starog prijatelja Petea Hicksa u ulozi glavnog pjevača (Hicks je, kao i Magnus, nekoć bio član Hackettova originalnog pratećeg benda), zasigurno je među najboljim trenucima na »N’monix«. Strukturom i raspoloženjem poprilično podsjeća na Hackettova solo ostvarenja između 1978. i 1980., dok će mnogog sljedbenika obradovati i specifični Steveov gitarski solo (zapravo dva soloa) i karakteristične eterične vokalne harmonije.
Izrazito melankolični »Broken«, u kojem svojim gitarskim varijacijama opet oduševljava veliki gitarski maestro Hackett, dok Magnus predano polaže višeslojne, orkestralno začinjene klavijaturske teksture, otvara se kontemplativnim, baladnim uvodom. Dramatično ozračje raste upadom Townsendova soprano saksofona i melotronskog valovanja, dok Nick briljira ponajviše na klaviru. »Shadowland« je kraća balada sa sakralnim, zborskim vokalnim harmonijama i briljantnom Hackettovom gitarskom improvizacijom, kakvu može dočarati samo virtuoz njegova kova. »Entropy«, koji je možda čak i najambicioznija kompozicija na »N’monix«, predstavlja potpuni trijumf epskog, simfonijskog veličanstva s Nickovim suptilnim klavijaturskim varijacijama u prvom planu. Krhki simfonijski ukrasi grade neopisivo lijepu i eteričnu atmosferu, dok gostujući pjevač James Reeves priređuje izniman vokalni nastup te uz pastoralne zvukove flaute raspoloženje skladbe nakratko premješta iz vladavine melankolije u mnogo optimističnije ambijentalne nijanse.
»N’monix« je prava poslastica za sve simfoprogrockovske sladokusce koji obožavaju autentičan zvuk klavijatura iz davno minulih, romantičnih vremena, kad se većina glazbe još radila s dušom i srcem. Nick Magnus je stvorio album kojim na svakom koraku podsjeća zašto je nekoć bio jedan od ključnih ljudi Hackettova solo benda. »N’monix« je stoga obveza za sve ljubitelje klasičnih Hackettovih albuma s Nickovim stvaralačkim pečatom kao što su »Spectral Mornings« (1979) i »Defector« (1980).
Postava
Nick Magnus – klavijature, udaraljke, vokal (4), glas Richarda Yorka (3)
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Steve Hackett – gitara (5, 6, 7)
Rob Townsend soprano saksofon i flauta (6)
Tony Patterson – vokal (1, 3)
Pete Hicks – vokal (5)
Tim Bowness – vokal (6)
James Reeves – vokal (8)
Kate Faber – soprano glas (2)
Andy Neve – prateći vokal (5, 8)
Produkcija
Nick Magnus
Popis skladbi
1. Time (6:23)
2. Memory (5:24)
3. Kombat Kid (6:28)
4. Headcase (3:49)
5. Eminent Victorians (7:01)
6. Broken (8:05)
7. Shadowland (2:51)
8. Entropy (6:46)
