No Use For A Name zatresli mariborski Štuk! (2008)

 Nakon više od dvije godine konačno smo ih dočekali – kalifornijske velikane skate punka No Use For A Name. Kad su 2005. na Trnfestu ostavili nezaboravan dojam, mnogi su se pitali hoće li biti jednako i ove godine u mariborskom Štuku. Potvrdu smo dobili u subotu, 19. travnja, kad su tamo nastupili zajedno s lokalnim Low Value i Bostoncima Far From Finished, koji ih prate na njihovoj travanjskoj europskoj turneji “The Feel Good Tour Of The Year!”, nazvanoj po njihovu posljednjem studijskom albumu “The Feel Good Record Of The Year”, objavljenom 1. travnja.

Za zagrijavanje pred No Use For A Name (u nastavku NUFAN) prvi su se pobrinuli lokalni punkeri Low Value, a podržati ih došla je prava mala vojska ljudi. Svoj su nastup započeli komadom “Take Control”, koji se može čuti i na debitantskom albumu “The Language Of Stolen Music” iz 2005. (izašao za japansku etiketu CR Japan Iryaface), a svi koji su se nakon njihova nastupa u subotu zatekli iza Štuka mogli su taj album dobiti besplatno, jer su ga dečki podijelili čak pedeset komada. “I`m Sorry”, “You Came Into”, “Love Is a Religion …” u dvoranu su dovukli još nekoliko ljudi i polako, ali sigurno Štuk se punio. Dečki su skakali gore-dolje po pozornici i trudili se uspostaviti kontakt s publikom, koja je isprva bila malo smrknuta, no ta se gorčina nakon još nekoliko odsviranih komada, kao što su “Feces”, “Want You More”, “Where Are You Headed”, pretvorila u derneк i ubrzo se (uglavnom) muški dio publike upetljao u “moshpit”. Ako su se Low Value zbog treme na početku činili malo neuigrani, to se tijekom nastupa vrlo brzo promijenilo. Odsvirali su još “Low Value”, “Paranoia” i “Digging”, jer je publika bila sve više u stvari. Budući da je gitarist Pinky ovih dana slavio rođendan, dečki su mu uz pomoć okupljene raje otpjevali “Happy Birthday”, a tortu je zamijenilo pivo a.k.a. tekuće zlato. Za kraj su još upalili “Hole In His Head” i “Latest Fashion”, a onda su uzde preuzeli mladi Bostonci Far From Finished, koji se svog posla laćaju s primjesom humora i ironije, a sve je to začinjeno još i zrncem sarkazma.

 
Čim su dečki izašli na pozornicu i zabrenkali prve rifove komada “1849” s njihova posljednjeg, ove godine objavljenog albuma “Living In The Fallout”, krenulo je ludilo. Vrućina se pojačavala iz minute u minutu, odnosno bolje rečeno iz sekunde u sekundu, a zajedno s njom i neugodni mirisi. Štuk se već priličito napunio, ali oko tebe je ipak ostalo dovoljno prostora da otvoriš ventile i prepustiš se ritmovima nešto oštrijeg punk rock ‘n’ rolla, a neki i “moshpitu”. No zbog tvoje je vlastite sigurnosti bilo bolje da si ga izbjegao. Dečki su nizali komad za komadom, prednost je naravno imala promocija njihove posljednje ploče. “Just Us Kids (November)”, “Watch Your Back”, “Disaster”. Najhrabriji su vrlo brzo krenuli na “stagediving”, iako je to bilo vrlo riskantno, jer je ispod pozornice ipak bilo premalo ljudi koji bi ti osigurali siguran doskok na svoje ruke i glave. Neki naprosto nisu imali sreće i doskočili su na tvrdo tlo. Ups!

 
Far From Finished osvojili su mariborsku pozornicu kao da im pripada već cijelu vječnost. Pa na kraju krajeva, dečki su navikli svirati s velikim punk rock bendovima kao što su Dropkick Murphy’s, Real McKenzies, Less Than Jake i našlo bi se još poneko ime poznato punk rock supkulturi. Dečki su već nakon nekoliko komada uspješno uspostavili kontakt s publikom i svojim ludorijama na pozornici začinili repertoar. Većinom su svirali novije komade i iako se vidjelo da ih publika (još) ne poznaje tako dobro, ipak se prepustila toku. “Plague”, “Broken”, “Living In The Fallout”, koji je po mom mišljenju jedan od najboljih komada na ploči, odnosno niz novijih komada, prekinuli su hitovima “A Destination Nowhere” i “The Bastard`s Way” s njihova prvijenca “East Side Of Nowhere” (travanj 2005.), kojim su osvojili i američku i europsku glazbenu scenu. No unatoč njihovu uspjehu, njihov subotnji nastup bio je prvi na slovenskom tlu i nadamo se da neće biti zadnji. U dobrom satu odsvirali su, uz već spomenute komade, i “Wanna Be A Catastrophy?”, “Heroes And Ghosts”, “Twenty-one Guns” i “New Tune”. Naravno, nije izostao ni njihov prvi singl s nove ploče “Roses & Razorblades”, za koji na njihovu myspaceu (www.myspace.com/farfromfinished) možete pogledati i videospot. Jedino nisu odsvirali komad “The Imposter” i onima koji Far From Finished malo bolje poznaju bilo je pomalo žao što ga dečki nisu uvrstili u repertoar.

 
Oko pola jedanaest, nakon dobrog sata sviranja, Far From Finished prepustili su preznojenu, pomalo umornu, a ponajprije žednu publiku legendama No Use For A Name. Ona je počela divljati već čim su NUFAN tek stupili na pozornicu. A kad su svoj nastup otvorili uvodnim komadom “Biggest Lie” s njihove posljednje, prvotravanjske ploče “The Feel Good Record Of The Year” (Fat Wreck Chords; etiketu vodi legendarni Fat Mike (NOFX)), izgubila je kontrolu. “Moshpit” i “stagediving” počeli su s prvim komadom i trajali kroz cijeli koncert i nije bilo sigurno stajati u prvom redu, jer si u tren oka mogao pokupiti modrice i čvoruge, budući da se svijet bez milosti penjao na pozornicu i bacao s nje. Dečki su tek završili prvi komad, a već je počeo drugi, “Not Your Savior”, pa treći, “Dumb Reminders”. NUFAN su bez predaha palili dalje i ubrzo je u dvorani bilo tako nepodnošljivo vruće da su svi bili do kože preznojeni, čak i oni koji su stajali skoro mirno i pozorno slušali bend te promatrali podivljalu mladež. Nakon još tri stara hita, “Justified Black Eye”, “Pre-medical Murder” i “Soulmate”, došlo je vrijeme za nešto svježe. Iako je ploča na tržištu tek nekih tri tjedna, odziv na komad “I Want To Be Wrong” bio je poprilično velik, jer zvuči odlično. Važno je ponajprije to da se i nakon devet izdanih ploča još uvijek čuje tradicionalno “nufanovski”. Zatim je slijedio jedan od mojih najdražih komada, “On The Outside”. Da je to jedna od njihovih najprepoznatljivijih pjesama potvrdila je i publika, jer se uz nju razbuktala još za nijansu više. Ako su Far From Finished naglasak stavili na novije komade, kod NUFAN je bilo upravo obratno. Oni su odsvirali stare (vječnozelene) hitove kao što su “Fatal Flu”, “Sidewalk”, “Six Degrees From Misty”, “The Answer Is Still No”. Jesu li se možda bojali da novi komadi ne bi bili dobro prihvaćeni među publikom? Sumnjam da je odgovor potvrdan, jer su se na koncertu okupili ponajprije oni koji bend prate već dosta dugo i znaju da uvijek naprave žurku bez premca, kamo god dođu. Nakon još nekoliko starijih hitova, “Black Box”, “Coming Too Close”, “Straight From The Jacket”, “Any Number Can Play” i “Martian”, ponovno je došlo vrijeme za nešto svježe, za komad “Under The Garden”. Još jedan odličan komad koji čeka da se useli u uši populacije žedne dobrog punk rocka. Nakon više od sat vremena ludovanja i nepodnošljive vrućine, kad je publika već bila poprilično umorna, NUFAN su upalili još nekoliko hitova. “Life Size Mirror”, “Friends Of The Enemy” i “Exit”, a ponašali su se kao da koncert tek počinje – još uvijek su izgledali puni energije. Zanima me kakav tajni recept imaju da su u tako dobroj formi, s obzirom na to da cijeli mjesec koncertiraju uglavnom gotovo svaki dan i svaki put u drugom mjestu odnosno državi. Sljedećim su me komadom dečki posve iznenadili, jer je Tony Sly meni i još jednoj curi iz publike sljedećim riječima posvetio komad “For Fiona” – “This song is dedicated to Asja ane Lea” (ova je pjesma posvećena Asji i Lei). Možda to ne zvuči ništa posebno, ali kad ti pjesmu posvete takve legende kao što su No Use For A Name, to je ipak nešto posebno. Hvala, dečki!

Nakon još jednog udarnog komada, “Invincible”, odsvirali su još dva malo mirnija, “Let Me Down” i “International You Day”. Otprilike sat i pol dug nastup NUFAN su zaključili s “Feeding The Fire”, publici su popustile uzde i napravila je najveći “moshpit” te večeri. Ludo, a ponajprije bolno.

Tijekom koncerta vjerojatno se svima onima koji su ostali izvan “moshpita” i “stagedivinga” nametalo pitanje hoće li NUFAN ponoviti uspješan koncert iz 2005. Tijekom njihova nastupa bili smo sve bliže potvrdnom odgovoru, a ni nekoliko odsviranih komada s njihova posljednjeg studijskog albuma nije razočaralo. Na kraju se velika većina složila da su dečki nadmašili sami sebe.
Slovenskom publikom oduševljeni su bili i članovi Far From Finished. Pa, barem oni s kojima sam nakon koncerta izmijenila nekoliko riječi. Nadam se da im je to bila velika motivacija da se još kad vrate svirati na slovensko tlo. Do tada pak ne zaboravite: keep on rockin`!