Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum koncerta: 10.01.2013
Broj posjetitelja: 30
Cijena karte: 4,00€
Kadilnica of Death – u ljubaznom prijevodu inkubator iz kojeg bi posjetitelji trebali izaći kao dobro prekaćeni mesni proizvod dimljen po najnovijoj Marlborovoj licenci, što »de facto« nije istina, krenula je u novu godinu s novom žetvom uzbudljivih događanja odjeka teže zarđalog kolesja.
Primorski thrash metal krvnici Woli Wo izdali su svoj drugi dugometražni album naslovljen »Novo upanje« i srdačni pastiri mladih i neafirmiranih nada Slovenije, u vječnoj neustrašivoj navezi dueta Dirty Skunks, pripremili su svu logistiku za predstavljanje Woli Wo dečki na daskama Orto bara.
Sat je već krepko otkucao pola deset navečer. U prostorima dvorane stojimo »već dobro natrigani« kolega Andrej Banko, iza pulta šanka zijevajući Ortobarov konobar i službeni RockLine fotograf, koji je bezglavo dopuhao na poprište u strahu da mu je dobra pozicija za snimanje u krcatom klupskom prostoru već davno izmakla. Uskoro se pridružuju starosjedioci svog zanata širenja dobre glazbe Črt i Gorjanec, nakon čega u prostor nakapaju prva tri člana skupine Woli Wo, koji složno ddozivaju pjevača Benija. U međuvremenu se dokotrlja još nekoliko glava u prostor, među njima i nestali Beni, koji u nekoliko tjelesnih ljuljanja uspije sretno i bez ogrebotina uvući se na pozornicu. Zabava počinje.
Narod susjednih prostorija Orto bara začuje buku i tresak, a poprište doživi pravo biblijsko prosvjetljenje kad se napuni s 30 glava. Woli Wo su u prvom redu primorski alkoholni glazbeni razvrat. Sviraju staroškolski thrash metal koji utjelovljuje ranu priču o Anthrax, u nju je pak umiješana povremena retorika iskonskih rock n’ blues sklonosti, može se reći da imaju primjesu sludgea u sebi,… Popraćeno simpatičnim Benijevim nosnjavo grlenim »graktanjem«. A kao što kaže i samo ime. Riječ je o pravom ludom volovskom jurcanju nizbrdo do.. do… do… potpunog »rasfuka«.
Uzorni rifovi, uzorne kompozicije. O uzornoj izvedbi ovaj put ne bismo predugo raspredali, jer je polovica kvarteta bila vidno alkoholno preplašena. Tako dečki nisu ni sami bili sposobni namjestiti ispravan zvuk instrumentima. Sve im je bilo okej. Sa svime su brzo bili zadovoljni. Gitara je tako brenčala kao pčelica koja je greškom skrenula na cvijet kanabisa, u izvedbu se tijekom koncerta uvuklo poprilično fuševa i nerazgovijetno odsviranih nota u prijelazima rifova. Beni je tijekom koncerta mahao bocom Laškog kao da štuje božanstvo. U početnom dijelu koncerta čovjek silazi s pozornice i odmjerenim korakom poput strijele ispaljuje do šanka, gdje naručuje punokrvnu rundu četiriju Laških piva za kompanjone na pozornici. Dok konobar sprema robu za pozornicu, čuje se mrmljanje Ortobarovog službenog inventara i starine Bobana za miks pultom: »A ni tole že mal preveč?« Nitko to nije čuo. Srećom. Primjereno opterećenom Beniju ovaj je put publika pomogla da se uspješno prevalio na pravu stranu pozornice, gdje je ponovno zauzeo poziciju. Nije nedostajalo pretjeranih pogleda na ljuljanje boce, kao ni trenutaka tuljenja u nju umjesto u mikrofon susjedove ruke.
»Kjri komad je zdej na vrsti mona?« teatralno pita vokalist prisutne. Srdačni ljubitelj glazbe pristupi pozornici i pročita s bendovog šalabahtera: »Serial Killer« Slijedi trenutna osuda: »Ti si gotovo iz Sazasa, tu čemiš, šteješ in si zapisuješ naše komade!« Nema što. Duhovitih dosjetki nije nedostajalo te večeri. Koliko je nastup Woli Wo često djelovao kao farsa razbijene glazbene čete, toliko je više impresionirao svojom lucidnom stranom, začinjenom opaskama strančevog humora (što između ostalog opisuje i autorska skladba Sm šou scat ma sem bruhu). Ponajviše je pak zabavljalo Benijevo spontano »ljuljanje«, u kojem je cijelo vrijeme lebdjela opasnost da će se čovjek svakog trena strmoglavo prevrnuti s pozornice. Bilo je puno pričanja. Barem pola minutaže, namijenjene izvedbi repertoara, što je izazivalo poprilično poklika iz publike: »Špilej, špilej!!!«
Woli Wo su zabavni dečki, sigurno dobri glazbenici koji razumiju magiju gitarske fraze i grabežljive metal kompozicije. No te je večeri stupalo u prvi plan fakat prilično preopterećenih glava s alkoholnim derivatima – dakle burleska koja je graničila sa stand up komedijom. Bend ima velika jaja da svoje koncerte dozira alkoholom tako iskreno i neskriveno. Do određene mjere to je ustaljena praksa rock kulture, koja pri nepažljivom rukovanju može potpuno srušiti javni imidž skupine. Nadam se da se dečki toga zaustavljaju i da će svoju scensku prezenciju ubuduće u tom pogledu razumno uravnotežiti. Uz naše iskrene čestitke na novom izdanju skupine, naravno.
Setlista
1. Vikingi
2. War Believers
3. Divji mesar
4. 6 Pek Bluz
5. Serial Killer
6. Sm šou scat ma sm bruhu
7. Burning Eyes
8. Pokwra
9. Zadnja kugla v čelo
10. Mushroom Attack
11. Broken Nose
12. Crossover
13. Richard Boris
14. S.D.I.
15. Zvij kanu na buči vina
Galerija slika
