Now O`Clock
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Toxine
Izdavač: Blue Tattoo Music
Izdanje: 2015
Trajanje: 59:32
Ocjena: 4.5/5
Toxine, eksperimentalni sastav iz Kopra, odnosno njegove bliže okolice, nakon dvije se godine vraćaju posve novim albumom »Now O’Clock«. U tom je razdoblju u cijelosti zamijenjen ritam sekcija. Glazbena provokacija i na novom albumu ostaje jezgra izražajnog glazbenog zanata sastava, u što ne treba sumnjati već nakon prvih nekoliko taktova funkerski zbadljivog otvaranja zabavnog instrumentala Float Your Signifier. Uvodna skladba poslužuje elementarnu glazbenu instrumentalnu kulisu koja se proteže i kroz ostatak albuma. Album broji čak sat vremena materijala i donosi novu zahtjevnu kost za glodanje, skrojenu po mjeri najzahtjevnijih glazbenih konzumenata.
Ako si na početku dopustim malo proizvoljnog filozofiranja o tome zašto je novi album izašao kod talijanske izdavačke kuće, ključ je i u razlogu zašto je progresivni rock u Italiji sedamdesetih bio mnogo popularniji nego ikad u Jugoslaviji i Sloveniji. Talijani se mogu pohvaliti samoniklom gardom sastava koja je u to vrijeme (u svjetskim razmjerima) utemeljila posebnu granu progresivnog rocka. Neki od tih sastava, poput PFM-a, Le Orme i New Trolls, djeluju i danas. Tijekom godina u kulturi zapadnog susjeda razvio se snažan umjetnički osjećaj i poštovan odnos prema pojavi progresivnog rocka, kao i prema RIO/avant-prog žanru. Pritom su usporedbe sa Slovenijom gotovo neumjesne. Kod nas je simpatiziranje izdavača s progresivnim rockom zapravo bizarno nikakvo, a ako idem još malo dalje, može se naići na anomaliju u kojoj alternativnorockovska struja u krajnostima “intelektualnog polemiziranja” želi posvojiti “za svoje” čak i Buldožer. Zato i ne čudi da su se Toxine radi zaštite svoje art integritete radije snašli sami, povezali s kolegama na talijanskoj strani i izdavačem Blue Tattoo Music, koji se pobrinuo za izdavanje ovog, inače odličnog novog albuma. Još jedna sitnica koja je u inozemstvu inače samorazumljiva, a kod nas prije izuzetak nego pravilo, jest to da »tray card« albuma sadrži i crtični kod, pa ćete taj album, nadajmo se, naći i na inače osiromašenim slovenskim prodajnim policama trgovina s audio nosačima zvuka.
Glazbeni karakter albuma i dalje većinom počiva na spontanom jammu iz kojeg se skladbe oblikuju u konačni lik. Na »Now O’Clock« ipak se osjeća postupna racionalizacija i sažimanje glazbene supstance, što donosi više opipljive motivske kompaktnosti aranžiranja, kao što je naznačeno u skladbama Toxins vs. Toxine i/ili Heyday, koje sadrže lako zapamtljive vrhunce u refrenskim napjevima. Tome se približava i razvučena, ali ležerno zasanjana Skin Cryin For Yin pred kraj albuma, s tipskom muzikalnom formom refrenskog napjeva koja je u svijetu rock glazbe više puta korištena u različitim glazbenim pričama.
Toxine se ni na novom albumu ne opterećuju žanrovskim formatom, nego slobodoljubivo i, da kažem, neopterećeno plove mimo šablona te hrabrim »izazivanjem vlastitih glazbenih egotripova« i dalje učinkovito otkrivaju neotkrivene dimenzije novih glazbenih prostranstava kojima iznenađuju slušatelja, superiorno ga zaposle, ako ga povremeno i ne šokiraju. To je (samo)otkrivanje plod samobitne glazbene percepcije članova sastava,koja je u istinoljubivosti idejnog izraza posve neskrivena i stoga unikatna. Odatle nije teško zaključiti da su Toxine sastav s posve samoniklom i prepoznatljivom glazbenom iskaznicom. I »Now O’Clock« je album samonikla autorskog sadržaja, a traženje paralela u tom je smislu u najboljem slučaju smetnja, ako ne i neukusno.
Sastav je zanimljiv derivat lucidno-mračne mješavine mnogih lica glazbenog ekspresionizma, među kojima se vrti posve spontano i nepredvidljivo, uglavnom i na novom albumu .Što se ekspresivnog iztržka instrumentalnog dijela ekipe tiče, Toxine se može okarakterizirati kao vrstu progresivnog rocka, pa i jazz rock fuzije, u čijim aranžmanima nalaze put i nijanse žanrova bluesa, funka, alternativnog rocka i popa. Teže mu je prišiti oznake avangardnosti i rocka u opoziciji (RIO/Avantagarde), iako dečki neprestano »izazivaju« i »draže«slušatelja svojim nesputanim eksperimentiranjem.
Tomi Toth sa svojim prepoznatljivim i upečatljivim vokalnim prinosom ostaje jezičac na vagi koji odlučuje hoćete li Toxine voljeti ili mrziti. Uz svu »višeslojnu rastresenost« aranžiranja (fragmentiranost), za Toxine bi se naime bez problema mogla izvesti receptura glazbenog karaktera koji ne treba vokal. Impresivno djelo neprestanog istraživanja instrumenata posve zaposljava i najzahtjevnijeg glazbenog gurmana. No Toth je posebnjak s izgrađenim vokalnim karizmom i sam svoja štorija. Zaključena priča. U podavanju poezije teško je zamisliti prikladniji vokal za Toxine. Naporan je, lucidan, zajedljiv, zbadljiv, podrugljiv, prodorno zadrt, može biti i krajnje cinično, a i suptilno zagledan i mekan kad to poruka skladbe od njega traži. Čovjek mnogih lica, dakle. Već je u Rockline recenziji albuma »Ever Wordless« (2013) utvrđeno da bi Tomi s takvim pristupom i bojom glasa najlakše palio kod post-punk sastava poput The Cure i Dexys Midnight Runners, a neću pretjerati ni ako dodam i kojeg predstavnika »2 Tone SKA punka« , recimo Madness.
Skladba Metatune svojevrsno je posvećenje liku i djelu neprolaznog i jedinstvenog genija Franka Zappe. Naklonost prema Zappi niti ne iznenađuje s obzirom na dosadašnju suradnju gitarista Sama Turka sa sastavom Ya Hozna, koji je (izvedbeno više nego kredibilna) slovenska tribute to Frank Zappa postava. Upravo ta skladba, kao i Good News For A Lost Generation u nastavku, s obzirom na posebno proširen i složeno postavljen aranžman, izvedbeno su tvrdi orasi koji od Toxine zahtijevaju posebno produbljenu i filigransku izvedbu punu promišljenosti i konciznosti. Dečki to obavljaju s velikom odlikom izvanredne uigranosti, a odatle se ne može zaključiti da se Toxine obavezno konzumira na koncertnim nastupima. U briljantnoj uigranosti punoj spontanih i nepredvidljivih obrata jednostavno očaraju.
U općem zbroju novog albuma, Toxine i dalje nadasve spretno kolobare supstancom teže opipljivih melodija koje istražuju češće u atonalnim formama, a nikad ne zapadaju u kaotičnost. Zato album »Now O’Clock« zahtijeva više uzastopnih rotacija. I naravno, debelu kožu visoke izdržljivosti prosječnog pužnice uha i bubnjića. Instrumenti stalno slobodno dišu kroz izvrsno međusobno zamjećivanje (simbiozu), u motivima neprestano ostavljaju otvoren prostor za implantaciju duhovitih improvizacija i avantura glazbenog egzibicionizma koje kruni upravo Tothov vokalni eksces. »Now O’Clock« zadržava sjaj eksperimentalno-progresivnog rockerskog unikata, a Toxine i novim albumom zadržavaju pedigre apsolutnog glazbenog posebnjaka na slovenskoj glazbenoj sceni.
Postava
Tomi Toth – vokal, “šundr”
Samo Turk – gitara, prateći vokal
Žiga Fabbro – saksofon, sintesajzeri, prateći vokal (i više)
Erik Čebokli – bas gitara
Aleš Zorec – bubnjevi
Produkcija
Mitja Cerkvenik
Popis skladbi
1. Float Your Signifier
2. Budget Symphonia
3. Toxins vs. Toxine
4. Metatune
5. Heyday
6. Six Ate Each Other
7. Forgive The Weather
8. Sottovento
9. Good News For The Lost Generation
10. Skin Crying For Yin
11. Periods Part 2