Izvođač: Slamer, Mike
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2006
Ocjena: 3/5
Mike Slamer, gitarist Steelhouse Lanea i Seventh Keya – vruće obrade projekta Kansasova basista Billyja Greera, posljednjih je vremena nevjerojatno aktivan. Tako smo dobili “Nowhere Land”, njegov solo prvijenac.
Mike je poznat kao odličan producent i na ovoj ploči instrumenti međusobno kontrastno dišu, na savršen način koji dokazuje da se može dobiti produkcija vrijedna milijune dolara, a da se pritom ne uloži milijune dolara. Takav je to život kad sam sebi producirаš ploču, a još si i rođeni studijski “regler freak”, kao što je to Mike Slamer. Vokalni zborski AOR aranžmani i odličan vokal Terryja Brocka tvore izvrstan kolaž u svojem preplitanju, a nasuprot njima kroz ploču kontrastno leže ekspresivni gitarski riffovi. Terry Brock zvuči nevjerojatno čisto u produkciji, a njegova karakteristična boja glasa, koja je grublja, jednostavno nedostaje na albumu. To je pravi šok s obzirom na to što unosi svojim vokalom u skupini The Sign i Strangerways. Klavijature lijepo drže sve zajedno u pozadini i brinu se za pompoznost.
Slamer opet donosi zapanjujuće spoznaje o tome koliki je gitarist. Njegova kontrola instrumenta besprijekorna je. Čovjek se u pristupu posvećuje isključivo melodiji. Njegovi solaži nikako nisu pretenciozni, a Mike ne baca note na sve strane. Istodobno upozorava na žanrovsku varijabilnost koja uvjerava kroz klasične pasaže kao i kroz bluesy rockerske primjese pojedinih pjesama. Mike u srednjim instrumentalnim dijelovima polako gradi atmosferu sporadičnim upletanjem gitarskih ukrasa, koji se pretvaraju u artistički vrhunac žarišno smještenog solaža, na spomenutim instrumentalnim mjestima skladbi.
Međutim… Album je pravi “blizanac” Seventh Keya i Steelehouse Lane, što govori o tome koliko stilski važnu integralnu poziciju Slamerova gitara ima u oba spomenuta benda. Zbog toga “Nowhere Land” kao ploča ne iznenađuje ni u čemu. Isto tako živciraju američki preslatki refreni baladnih Strenghth To Carry On ili Come To Me. Na mjestima pojedine pjesme jako podsjećaju na Seventh Key i čovjek dobije osjećaj da je riječ o skladbi koja nije imala sreće da se nađe na albumu spomenute skupine. Kvaliteta doduše nije sporna, ali je sporna originalnost albuma.
Unatoč kvalitetama koje “Nowhere Land” općenito nosi kad je riječ o samoj izvedbi materijala i besprijekornoj produkciji, sva ta sličnost sa spomenutim bendom prečesto izbija u prvi plan. Uz to, pjesme su nanizane u slijedu – brža pjesma, nakon koje slijedi balada. A onda se negdje na sredini ploče nižu čak tri baladeske zaredom, i to Jaded, Beyond the Pale i Runaway, što ubija dinamiku albuma! Uz to, udarna balada Jaded u prijelazu prije refrena ružno vuče na skladbu Missy skupine Seventh Key, a zatim se povrh svega kroz refren pretvori u tipičnu američku šećernu izlijevanje osjećaja.
Početak je silno obećavajući kroz “arenski” orijentiranu pompoznost naslovne skladbe. Odlična produkcija najavljuje velik album, koji se u nastavku dinamički razvodni. Audio Illusion i Higher Ground uz naslovnu su još dvije markantne skladbe, koje resi ultra melodika, udarnost i svježina unutar šablona hard rocka, kakvih bi čovjek poželio više na “Nowhere Land”. Srećom, tu je još odlučan završetak albuma, koji nosi zavidnu dramatiku, a ona raste osobito kroz AOR vokalne višeglasne harmonije u refrenu, a uz to je riječ o skladbi koja nosi višestruko prelijevanje motiva i učinkovite obrate u nizanju atmosfera. Dakle, vrhunski početak i završetak albuma, a između toga ćemo se ovaj put ljuljati uz uspavanije tonove. Ukratko, album “nothing to die for”!
Postava
Terry Brock – vokal, prateći vokal
Mike Slamer – gitara, bas-gitara, klavijature, prateći vokal
Chet Wynd – bubnjevi, vokalna pratnja
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Billy Greer – prateći vokal
Produkcija
Mike Slamer
Popis skladbi
1. Nowhere Land
2. Strength To Carry On
3. Not In Love
4. Come To Me
5. Higher Ground
6. Jaded
7. Beyond The Pale
8. Runaway
9. Audio Illusion
10. Perfect Circle
11. Superstar
Trajanje albuma: 62.12
