Izdavač: Relapse Records
Datum izlaska: 13. 7. 2018.
Produkcija: V. Santura
Trajanje albuma: 53:58 min
Žanr: progressive/technical death metal
Za njemački progresivni death metal sastav Obscura prilično je nevjerojatno da je nakon svih uspona i padova ostao na površini. Promjene u postavi kod bendova koji traže stvarno dobre glazbenike lako mogu biti kobne. Srećom, zahvaljujući trendu u ekstremnom metalu, gdje vrvi od sposobnih glazbenika, i Obscura je pronašla sposobnog gitarista i bubnjara, koji su snimili Akróasis, objavljen 2016. godine.
Postava se održala i stabilizirala. Zapravo, novi članovi su se još više uklopili u kreativni proces i nakon dvije godine nastao je već i nasljednik naslova Diluvium. Album je nastao nevjerojatno brzo za bend koji svira prilično kompleksnu glazbu.
Diluvium počinje skladbom Clandestine Stars, u kojoj nema nekog pompoznog uvoda, nego su u prvom planu brzina i tehničnost. Beskompromisna skladba više je zagrijavanje. Već se pokazuju vrline benda, ali još nema nekih progresivnih trenutaka. Za vokalnu dinamiku u refrenu je prisutan sintetizirani vokal, u kojem se vidi utjecaj legendarnih Cynic. No već sa sljedećim skladbama bend se više otvara i pokazuje svoje pravo lice. Kod naslovne skladbe izbor raznolikih rifova doista je šarolik. Isto tako ne manjka virtuoznog soliranja. Razigrana je naravno i ritam sekcija.
Skladba Mortification of the Vulgar Sun daje do znanja da se bend zna i malo usporiti, da zna biti atmosferičan i da za smirivanje zna uvesti poneki nedistorzirani dio. Može djelovati kaotično, a istodobno se osjeća težnja za nekonvencionalnim strukturiranjem. Svakako se sa svakom sljedećom skladbom pokazuje da je bend progresivno usmjeren.
Stil Obscure je dakle prisutan, ima i malo eksperimentiranja, ali nema prevelikih digresija koje bi mogle pokvariti ukupni dojam. Kod skladbe Ethereal Skies zvučna slika se dodatno pojačava uporabom orkestracija i klavijatura, koje su doduše prisutne već i ranije. Ono što na trenutke smeta jest mjestimično pretjerana uporaba sintetiziranih vokala. To se vidi u skladbi Convergence. Atmosfera je svakako prisutna, ali skladba kao cjelina ne zgrabi kao ostale. No brzo se popravlja skladbom Ekpyrosis, na kojoj se bend drži svog stila, a u smirenom dijelu opet se pokazuje virtuoznost sastava.
Još jedna nijansa albuma pokazuje se s snažno distorziranom The Conjuration, u kojoj u prvi plan izlazi nisko ugođena gitara. Pred kraj u prvi plan dolazi i element koji bend rado koristi. Riječ je o melodici. Obscura uporabom melodike razbija monotoniju, a istodobno je sve skupa slušljivije.
Obscura zaključuju album s An Epilogue to Infinity. Opet primjer izuzetno dotjerane skladbe, koja ima i nešto sporosti i morbidnosti. Sve kulminira kaosom i agresivnošću. Riječ je o odličnom preokretu, koji je posljedica promišljenog pisanja skladbi. U ovoj se točki može i potvrditi da je album opravdao sva očekivanja.
Uigranost benda ostaje na vrhuncu snage. Unatoč promjenama u postavi prije nekoliko godina, može se potvrditi da je to još uvijek isti bend. Kvaliteta nije opala. Odsvirano je točno, gitare su snažan faktor, soliranja naprosto ne nestaje. Isto tako je basist Linus Klausenitzer odlično čujan i inovativan sa svojim linijama, kao što i dolikuje takvom stilu glazbe. Bubnjar Sebastian Lanser po drugi put dokazuje da je prava zamjena za Hannesa Grossmanna. Njegovo je sviranje brzo, precizno i dotjerano. Svaki dio odlično dotjera. Može zvučati pretjerano, ali Obscura bez sposobnog bubnjara ne bi došla do trenutačne prepoznatljivosti.
Obscura s svojim petim studijskim albumom ne pokazuju znakove popuštanja. Osjeća se konzistentnost, promišljenost i progresivnost. Ako bend nastavi ovako, još će dugo biti jedno od najprepoznatljivijih imena među progresivnim death metal sastavima.
Ocjena: 9/10
Popis skladbi:
- Clandestine Stars
- Emergent Evolution
- Diluvium
- Mortification of the Vulgar Sun
- Ethereal Skies
- Convergence
- Ekpyrosis
- The Seventh Aeon
- The Conjuration
- An Epilogue to Infinity
- A Last Farewell (Bonus)
Postava:
Steffen Kummerer – vokal & gitara
Rafael Trujillo – gitara
Linus Klausenitzer – bas
Sebastian Lanser – bubnjevi
