Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Pink Floyd
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 1972
Trajanje: 40:30
Ocjena: 4/5
“Obsured by Clouds” jedan je od onih albuma Pink Floyda koji se ne spominju baš često kad se nabrajaju najbolji trenuci u karijeri ove legendarne grupe, što je donekle i opravdano, jer je na kraju krajeva riječ “samo” o filmskoj glazbi, no s druge strane pomalo je i nepravedno, jer je ovo uradak bez ijednog lošeg trenutka, a praktički svaka skladba nudi obilje slušateljskih užitaka. Album je imao tu smolu da je izašao baš u razdoblju nakon prijelomnog remek-djela “Meddle” (1971), na kojem su prvi put pronašli svoj prepoznatljivi zvuk, a prije monumentalnog umjetničkog djela “Dark Side of the Moon” (1973). “Obscured by Clouds” ne dosiže njihovu umjetničku dubinu, a neke skladbe djeluju čak i pomalo nedorađeno, ali to vrijedi samo ako se primijene uobičajeni, visoki Pink Floyd progresivnorockovski standardi.
Na njemu se nalazi glazbena podloga za film “La Vallée“ u režiji priznatog švicarskog redatelja Barbeta Schroedera. Pink Floyd do tada nipošto nisu bili novaci u stvaranju filmske glazbe, jer su sa Schroederom već surađivali na filmu “More” (1969), a među njihove uspješne izlete u svijet filmske industrije spada i stvaranje glazbenih podloga za filmove “The Committee” (1968) te “Zabriskie Point” (1970). Kao i većina filmskih glazbenih podloga, tako i “Obscured by Clouds” (neke rane verzije albuma izašle su pod naslovom “The Valley”, što je engleski prijevod naslova filma) sadrži koncept na koji se nadovezuje većina skladbi na njemu.
Priča ili bolje rečeno scenarij filma pripovijest je o Viviane, ženi francuskog veleposlanika, koja se zaputi u posjet Novoj Gvineji. U tu je zemlju krenula istražiti tamošnje modne butike. U želji za rijetkim vrstama ptičjeg perja kojima bi obogatila svoju modnu kolekciju pridružuje se istraživačkoj ekspediciji koja je krenula u srce džungle kako bi otkrila tajanstvenu, izgubljenu dolinu. Usred putovanja Viviane sve više gubi okove “civilizacije” i postaje oduševljena životom u doticaju s prirodom. S vremenom istraživači otkrivaju još neistraženo područje, gdje ih okruže tajanstveni blatni ljudi, pripadnici još necivilizacije plemena. Članovi odprave se sprijatelje s njima, a Viviane, čije su se duhovne vrijednosti do tada već dodobra promijenile, na kraju odluči da će radije ostati kod njih nego se vratiti u “civilizaciju”.
Pojedine skladbe kroz glazbu uspješno pripovijedaju o Vivianinu putovanju i ključnim događajima, a atmosfera albuma cijelo vrijeme njiše između dječje razigranosti i neizlječive melankolije i nostalgije, kakvu su sposobni dočarati samo Pink Floyd. Većinu tekstova, kao i obično, napisao je basist i pjevač Roger Waters, ali se nijedan od njih ne odnosi izravno na film.
Važno je spomenuti da su pojedini članovi grupe na albumu upotrijebili i neke instrumente koji su tada spadali u inovativnu tehnologiju. Lijep primjer takvog bavljenja za ono vrijeme revolucionarnim klavijaturskim teksturama predstavlja naslovni instrumental. Uvodna skladba ponosi se domišljatom uporabom elektroničkih bubnjeva i EMS VCS3 sintesajzera. Rick Wright na njima izvlači jednoličnu, ponavljajuću teksturu, kojoj se ubrzo pridružuje pratnja na slide gitari u izvedbi Davea Gilmoura. Sve je to poduprto elektronički obojenom ritam linijom u domeni Nicka Masona. Konačni rezultat je tajanstvena, pomalo futuristička atmosfera koja pomalo podsjeća na ostvarenja krautrockerskih grupa onog vremena predvođenih skupinom Can. Tom su skladbom, koja je uz “Childhood’s End” jedina skladba s albuma koju su ikada izvodili uživo, često otvarali koncertne nastupe 1973. godine.
Sljedeći instrumental, “When You’re In”, još je jedno relativno netipično, ali zanimljivo ostvarenje, jer je riječ o tvrdom rockeru na bazi udarnih gitarskih fraza i baršunastog zvuka hammond orgulja. Dobar motiv nažalost pomalo kvari tek nagli, prebrzi završetak skladbe, zbog kojeg izgleda pomalo nedorađeno. Na izvrsnom “Burning Bridges” Pink Floyd stvaraju uspješan most između sanjivog psihodeličnog zvuka svojih ranih godina i art rockovske melankolije, koju su prvi put otkrili na “Meddle”. Wright stvara romantičnu melodiju na hammond orguljama, dok za melankolične uloške brinu Gilmourovi zaštitni “jecajući” gitarski slideovi. Njihova veličanstvena izmjena pjevačkih dionica također je jedan od glavnih čarolija ove izvrsne skladbe. Njezina se melodija kasnije ponavlja na instrumentalu “Mudmen”, samo u malo promijenjenom vremenskom načinu.
Razigrani “The Gold It is In the…”, u kojem ponovno kraljuje Gilmour na slide gitari i vokalu, još je jedan tvrdi rocker na ovaj put više nego očitoj bluesovskoj osnovi. Prelijepa akustična balada “Wot’s…Uh the Deal” sljedeći je Gilmourov “zvjezdani” trenutak, u kojem legendarni gitarist očarava prekrasnom melodijom i izvrsnim pjevanjem. David se na tu skladbu ponovno sjetio tek nakon mnogo godina, kad je 2006. postala dio njegovih koncertnih nastupa (na njima je nastupao zajedno s Rickom Wrightom).
Skladba “Childhood’s End” nadahnuta je istoimenim romanom Arthura C. Clarkea. Njezin tekst pripovijeda o posljednjim danima Jana Rodricksa, posljednjeg čovjeka na Zemlji, i o cijeni koju je čovječanstvo moralo platiti na završnim stranicama knjige. Gilmour ponovno blista kombinatorikom srcedrapajućih slideova i odličnom vokalnom izvedbom, a dobro društvo mu pravi temperamentna uporaba hammond orgulja. Zanimljiv je podatak i taj da je to sve do albuma “A Momentary Lapse of Reason” (1987) bila posljednja Pink Floyd skladba nastala isključivo u solo režiji Davea Gilmoura, što znači da je za nju napisao i glazbu i tekst.
Watersova kreacija “Free Four”, koja je izašla i kao singl, bila je prva Pink Floyd skladba koja je doživjela opsežnije emitiranje na američkim radijskim postajama. Istodobno je to prva skladba u povijesti grupe čiji se tekst izravno odnosi na smrt Erica Fletchera Watersa, Rogerova oca, dakle temu kojoj će se Roger vraćati kroz većinu svoje glazbene karijere. Skladba se temelji na relativno jednostavnom rock’n’roll motivu s usputnim pljeskom ruku i lagahnim gitarskim frazama, koje s vremenom ipak prelaze u nešto tvrđe vode. Gospodin Waters iskazuje se karakterističnom, pomalo cinično obojenom pjevačkom izvedbom i odebljanim bas linijama.
Izvrsna balada “Stay” prilika je da se Rick Wright ponovno iskaže pažljivim sviranjem klavira i melankoličnim pjevanjem, dok ga prate Watersov bas i Gilmourova razuzdana uporaba wah-wah pedale. Završni ambijentalni instrumental “Absolutely Curtains” zahvaljujući Wrightovim čarolijama na VCS3 sintesajzeru, električnom klaviru i hammond orguljama, kao i Masonovoj duhovitoj uporabi činela, prožet je izuzetnom atmosferom. U završnici se može čuti razigrano pjevanje afričkog plemena Magupe, koje nastupa i u filmu.
“Obscured by Clouds” doduše ne spada među najbolja ostvarenja u povijesti legendarne grupe, od kojih je većina zlatnim slovima upisana u povijest rocka, ali je ipak izuzetno zanimljiva, ako već ne i odlična glazbena podloga za film. Pink Floyd kolektiv bio je u tom razdoblju pun izvanrednih ideja, što se najviše osjeti u raznolikosti skladbi, a i njihov prepoznatljivi zvuk tada je već bio rođen. U poplavi remek-djela koja su Pink Floyd sedamdesetih izdavali kao na traci jedini relativno mjerodavni pokazatelj kvalitete ovog albuma jest to da je riječ o osjetno boljem uratku nego što je bio “More” te da je nekoliko skladbi koje se nalaze na njemu poslužilo kao temelj zvučne slike “Dark Side of the Moon”.
Postava
David Gilmour – gitara, vokal, VCS3
Nick Mason – bubnjevi, udaraljke
Roger Waters – bas gitara, vokal, VCS3
Richard Wright – klavijature, vokal, VCS3, hammond orgulje
Produkcija
Pink Floyd
Popis skladbi
1. Obscured By Clouds
2. When You’re In
3. Burning Bridges
4. The Gold It’s In The …
5. Wots … Uh The Deal
6. Mudmen
7. Childhood’s End
8. Free Four
9. Stay
10. Absolutely Curtains
