Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Barclay James Harvest
Izdavač: Polydor Records
Izdanje: 1976
Ocjena: 4.5/5
“Octoberon” predstavlja jedan od najveličanstvenijih trenutaka u povijesti legendarnih britanskih progresivnih rockera Barclay James Harvest. Naslov albuma plod je duhovite igre riječi sastavljene od imena Oberon (vilinski kralj iz Shakespeareova književnog klasika San ljetne noći, koji je slikovito prikazan na naslovnici ovog albuma) i mjeseca listopada (vrijeme izlaska albuma). Istodobno se simbolično odnosi na činjenicu da je riječ o njihovu osmom albumu (zajedno s koncertnim albumom “Live”). Na “Octoberon” su članovi sastava doista dosegnuli jedan od vrhunaca kad je riječ o tkanju osebujne BJH magije, koja je u njihovim zlatnim danima proizlazila ponajprije iz isprepletanja domišljatih rifova, akustično usmjerenih pastoralnih motiva, veličanstvenih simfonijskih aranžmana te melodičnih i varijabilnih vokalnih harmonija. Svoje je dinamici albuma pridonijela i upotreba pjevačkog zbora.
Iako je klavijaturistički majstor Woolly Wolstenholme na njemu stvorio samo jednu vlastitu kompoziciju (odlični “Ra”), riječ je o jednom od onih BJH albuma na kojima su orkestralni aranžmani posebno istaknuti i lako oduševe većinu ljubitelja kvalitetnog simfonijskog progresivnog rocka, kojem je sastav u svom jedinstvenom glazbenom izrazu obično bio najbliži. Možda je to čak njihov najsimfonijskije usmjereni album, unatoč tome što nije sadržavao orkestar, kao u ranim godinama sastava. Woolly, središnji prog rock motor sastava, na njemu je dosegnuo novu razinu upotrebom veličanstvenih zavjesa melotrona, koje stvaraju dramatičan efekt orkestra. U međuvremenu su basist/pjevač Les Holroyd i gitarist/pjevač John Lees na ovom albumu ostavili nekoliko svojih najboljih djela, koja su prelazila uobičajene granice folk rock balada ili energičnih hard rockera.
Album otvara BJH klasik “The World Goes On”, jedna od onih Lesovih pastoralnih, optimistično intoniranih polubalada koje svojom uzdižućom naravi na slušatelja uvijek ostave dubok dojam. Jednostavnu melodiju na akustičnoj gitari prate veličanstveni orkestralni valovi melotrona i Lesov “anđeoski” falsetto vokal. U drugom dijelu upadne i nekoliko melankoličnih Johnovih pasaža na električnoj gitari. U skladbi se miješaju melankolija i optimizam, koji izražava tekst s Lesovom omiljenom temom o letenju kao načinu bijega od teškoća. Slijedi “May Day”, prožet kontrastima, koji sadrži još jednu od Johnovih brojnih društveno-političkih kritika (ovaj put ponajprije represivnih režima; SSSR je na 1. svibnja uvijek organizirao pompozne vojne parade). I ova skladba sadrži vrlo dobre pastoralne aranžmane te brojne simfonijske finese na melotronu i hammond orguljama kao i mnoge izbrušene pasaže na gitari. Središnji pastoralni motiv, koji čine jednostavni akordi na akustičnoj gitari, djeluje gotovo hipnotički. Pompoznosti ponajviše pridonosi pjevački zbor u završnici kompozicije, koji uz pratnju veličanstvenih orkestralnih aranžmana na melotronu pjeva različite isječke tradicionalnih engleskih domoljubnih djela.
Veličanstveni simfonijski ep “Ra”, koji se odnosi na staroegipatskog boga sunca, jedina je Woollyjeva kompozicija na ovom albumu, ali je zato bez sumnje najbolje djelo na njemu, ako ne i jedno od najboljih ostvarenja u povijesti sastava. Jedan je od onih rijetkih primjera kad su se BJH potpuno približili pojmu klasičnog simfonijskog prog rocka i na divan način u njega utkali neke elemente klasične glazbe. Kompozicija cijelo vrijeme vrvi melankolično-dramatičnim simfonijskim aranžmanima koje spretno stvara valovanje melotrona. Uzdižućem, gotovo keltskom ugođaju svoje pridonose i energične pasaže na hammondici te Woollyjev melankoličan vokal. Osim toga, John ovdje na vrlo lijep način naglašava svoje gitarističke vještine nizom odličnih “plačnih” slide pasaža. “Rock ‘N’ Roll Star” još je jedan BJH klasik i možda čak najpopularnije Lesovo BJH ostvarenje, koje on i danas izvodi u svojoj verziji sastava. Po naslovu i tekstu, koji se odnosi na neulijepšanu istinu o životu rock zvijezde, više je nego očito da upućuje na klasik grupe The Byrds “So You Wanna Be a Rock ‘N’ Roll Star”, iako s njim nema nikakvih glazbenih poveznica. Nakon tajanstvenog simfonijskog uvoda na klavijaturama upadne moćan rif i poskočan ritam na Melovim bubnjevima. Dramatičnoj noti ponajviše pridonosi melodični refren s odličnom Lesovom vokalnom izvedbom, potkrijepljenom dodatnim vokalnim harmonijama. Središnji motiv, u kojem se prepliću zvukovi obiju gitara i valovi klavijatura, gotovo je himničan, dok veličanstveni simfonijski aranžmani znatno proširuju dubinu ove odlične kompozicije, koja bi inače zvučala kao energičan, ali jednostavan rocker.
U takvom je stilu i “Polk Street Rag”, jedan od onih zabavnih Johnovih heavy rockera u BJH-u, koji gotovo predstavlja anomaliju kad je riječ o lirskim sadržajima njihovih skladbi, jer se odnosi na kontroverzni film “Duboko grlo”. Taj je film navodno bio meki pornić o ženi koja je navodno imala spolne organe u grlu (!) i poprilično je uzburkao medijsku scenu onog vremena. Za BJH prilično neobična tematika, koja bi lako ispala vulgarna, ako ne i krajnje neukusna, ali ju je sastav uspio na izniman način pretvoriti u šaljivo i nenametljivo ostvarenje s poskočnim ritmom, energičnim gitarskim pasažama i dobrim vokalnim harmonijama. Lesova ljubavno-pastoralna akustična balada “Believe In Me”, koja ima popriličnu dozu beatlesovskog patosa, ne bi mogla predstavljati veći kontrast. Unatoč uvodnoj, prividnoj jednostavnosti, riječ je o iznimno razgibanom ostvarenju s brojnim odličnim simfonijskim aranžmanima i slikovitim instrumentalnim motivima. Prijelazi između akustične gitare, basa i klavijatura su za polizati prste, dok vokalne harmonije stvaraju iznimno eterično ozračje (na pojedinim prijelazima zvuče izrazito yesovski, za što je “kriva” Lesova vokalna srodnost s Jonom Andersonom).
Za kraj albuma pobrinuo se izvrsni simfonijski ep “Suicide?” kojim BJH još jednom dosežu jedan od svojih simfo prog vrhunaca. Ova sjajna skladba svojim je naslovom i tekstom u vrijeme izlaska izazvala popriličnu kontroverzu, jer se vrti oko samoubojstva odnosno ubojstva skokom sa neboder. Njezini kritičari često zaboravljaju na upitnik u naslovu, koji upućuje na tajnu je li sam skočio ili ga je netko drugi gurnuo preko ruba. Njezini glavni redatelji bili su Woolly, koji je svojim dramatičnim aranžmanima na klavijaturama (ponajprije melotronu) pobrinuo za iznimno eterično ozračje, te John, koji ga je pratio odličnim pasažama na akustičnoj i električnoj gitari, a pobrinuo se i za jedan od najboljih solo u svojoj karijeri. Sanjive zborske vokalne harmonije izvrsno se prelijevaju s orkestralnim valovanjima i središnjom melodijom na akustičnoj gitari te polako stvaraju iznimnu dramatiku, koju začine i brojni opskurni zvučni efekti. Među njima je završno koračanje glavnog aktera, koji se najprije probija kroz promet, zatim prolazi kroz bar i dizalo te naposljetku s vrha nebodera na dramatičan način prekida svoju životnu nit (ili mu ju je netko drugi prekinuo) riječima “just in time”. Teško bi bilo smisliti dramatičniji završetak.
S veličanstvenim orkestralnim aranžmanima uresio je “Octoberon” sastav (ponovno) nakratko približio eliti simfonijskog progresivnog rocka, iako tamo nikad nisu zaista pripadali, jer im je oduvijek bila bliža specifična škola art rocka, koju su personificirale kompozicijske i stilske razlike među pojedinim članovima sastava. Album cijelo vrijeme odlikuje karakteristična BJH pastoralna mistika, koja stvara ezoterično, uglavnom jesensko ozračje te vrijeme Ivanjske noći, kad ožive drevne keltske legende. BJH će u idućim godinama stvoriti još nekoliko sjajnih i komercijalno uspješnijih albuma koji će im donijeti izniman uspjeh u Njemačkoj i srednjoj Europi, ali “Octoberon” predstavlja njihovo posljednje remek-djelo, jer je riječ o jednom od onih albuma koji pripada na glazbenu policu svakog glazbenog sladokusca.
Postava
John Lees – vokal, gitara
Les Holroyd – vokal, bas gitara, akustična gitara
Mel Pritchard – bubnjevi, udaraljke
Woolly Wolstenholme – klavijature, vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
The Capriol Singers – zborski aranžmani
Ritchie Close – orkestralni aranžmani
Produkcija
David Rohl
Popis skladbi
1. The World Goes On (6:27)
2. May Day (7:57)
3. Ra (7:18)
4. Rock’N’Roll Star (5:17)
5. Polk Street Rag (5:37)
6. Believe In Me (4:21)
7. Suicide? (7:56)
Trajanje albuma: 44:53
Bonus skladbe na ponovljenom izdanju (2003):
8. Rock ‘N’ Roll Star (alternative mix)
9. Polk Street Rag (alternative mix)
10. Ra (first Mix)
11. Rock ‘N’ Roll Star (Top Of The Pops recording)
12. Suicide? (alternative mix)
