Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Orpheum / Graz / Austrija
Datum koncerta: 10.06.2009
Broj posjetitelja: 50
Tko se uopće še sjeća sastava The Babys i Bad English? Tko pamti hit Missing You, broj jedan u SAD-u sredinom osamdesetih? I naposljetku, tko se sjeća pjevača Johna Waitea? To su jučer pokazali i Austrijanci, koji su jedva trznuli na dolazak ovog odličnog engleskog pjevača, što već dugo živi u SAD-u, gdje gradi svoj glazbeni put. Jedva pedesetak ljudi uputilo se tog dana u grazno kazalište Orpheum, u kojem je, iskreno rečeno, i RockLine nekad bio češći gost. Ali jednostavno. U 2008. je ponuda metal i rock koncerata u ovom prostoru, koji slovi po odličnoj akustici i ugodnom ambijentu, bila posve na psu.
Mladi grazki kvintet Cuvee imao je ovaj put čast nastupiti kao predgrupa. U pola sata nastupa, koji je vodila pjevačica Anni, sastav je predstavio neku vrstu melodične alter rock zagonetke s notom mračnog ambijenta. Jednostavno, uz “groove” riffovsku zavjesu i razmazano moderno hreskanje gitara, a prije svega Anni je ta koja preuzima primat na pozornici i oko koje se vrti sva poanta sastava, jer njezino pjevanje posjeduje lijep talent i aduta koje će se isplatiti brusiti i ubuduće.
Točno u 21.00 iznenadio nas je! John Waite pojavio se na pozornici s pratećom ekipom: Jimmy Leahey (gitara, prateći vokal), Tim Hogan (bas gitara) i Bill Wilkes (bubnjevi). Kvartet, koji je to morao postati tek dva dana prije koncerta, kad su petog člana i gitarista Luisa Carlosa Maldonada morali odvesti na hitnu zbog upale slijepog crijeva, iznenadio je apsolutno sve prisutne prvom skladbom s prvog albuma Bad English, Best Of What I Got. Sastav je od početka imao odličan zvuk, koji je zbog Johnove uživljene igre i izvedbe općenito izazivao salve žmaraca niz kralješnicu. Sastav je očito imao u rukavu pravu rušilačku set listu, jer je nastavio u visokopulzirajućem tempu, kad se bacio na skladbu sastava The Babys Back On My Feet Again s albuma “Union Jacks”.
Zanimljivo je bilo to da klavijature na pojedinim točkama koncerta uopće nisu nedostajale, što je uskoro pokazala i skladba Change sa Waiteova solo albuma “Ignition”. Nabrijana rock pjesma, koja je bila upotrijebljena i kao podloga u filmu The Vision Quest, u zvuku je djelovala izvedbeno puno, a glavni motor te uvjerljivosti sastava bio je naravno vokal Johna Waitea, koji se i u pjevačevim zrelim godinama može pohvaliti izvanrednom očuvanošću, za koju možemo reći da John Waite nije izgubio ni trunku snage. Šaćica prisutnih zagrijala se osobito uz drugu skladbu Bad Englisha, poznati hit When I See You Smile. Tu je Waite prihvatio akustičnu gitaru da naglasi svoje sočno romantično šarmiranje s nekoliko “izgubljenih” cura. Odlična artikulacija vokala, veliko stupnjevanje na prijelazima iz pretpripjeva u pripjev, pa čak i sudjelovanje publike (tko bi rekao?) u pripjevu. Waite se nije zaustavio ni u nastavku, kad je poslužio skladbom In Dreams (album “Temple Bar”), gdje se i dalje pridno držao akustične gitare i najavio ju kao skladbu koju je napisao s filmskom podlogom filma True Romance Quentina Tarantina. Sastav se ponovno razživio uz izvedbu Dylanove All Along The Watchtower, koju su odsvirali u melodično prijemčivijoj rockerskoj brzini, bližoj Hendrixu.
I prateći dio sastava briljirao je u svojoj izvedbi i vrhunskom pristupu! Među trojcem koji je stajao uz Johna Waitea na pozornici valja možda istaknuti gitarista Jimmyja Leaheya, poznatog po suradnji s bivšim pjevačem Styxa Dennisom DeYoungom. Čovjek je u Grazu bio dodatno opterećen dvostrukim poslom, jer je morao pokrivati prostor u zvuku koji se oslobodio zbog oboljelog Maldonada. U sat i 20 minuta pokazao je izvanrednu višeslojnost i suvereno ovladavanje gitarskom igrom, koja je obuhvaćala raspon od jazzy fint do vražje brzo odsviranih klasičnih gitarskih ljestvica.
Waite je u odličan izbor svog repertoara uključio čak i skladbu In God’s Shadow, koju je snimio zajedno s bivšim članom Procul Harum Keithom Reidom za album “The Common Thread” (2008).
Ostatak materijala činila je izvedba klasika sastava The Babys, koji nije zaobišao izvedbu hita Isn’t It Time, zatim Midnight Rendezvous i završni vražje navijeni i rockerski posebno oporo odrezani Head First. Svi smo naravno čekali i vječnozeleni hit Missing You. I dočekali ga. John Waite zapanjio je vokalnom snagom i velikim osjećajem za doziranje grlenosti uz inače čist i eksplozivan melodični vokal. Čovjek bi tome dodao prototip savršenog vokala za žanr melodičnog hard rocka.
Sastav je osjećao nedostatak povratne energije od publike te večeri, pa je John nekoliko puta rukama pokazao publici da se više uključi. Slijedio je naravno bučan odaziv. Sat i petnaest minuta redovnog dijela, s obzirom na malobrojnu posjećenost pravovjernih branitelja hard rockerskih trobojnica, zapravo je ovaj put bilo očekivano. Povratak na pozornicu i jednokratna egzekucija hita Led Zeppelina Rock N’ Roll, uz potvrdu Waiteova fenomenalnog i jedinstvenog vokalnog pristupa, koji je uz izvanrednu artikulaciju djelovao svježe, bez trunke umora i visoko nadahnuto.
John Waite doista nije redoviti posjetitelj europskih pozornica, pa je ovaj posjet za svakog ljubitelja solo albuma ovog pjevača, kao i opusa sastava The Babys i Bad English, bio utoliko veći i važniji događaj. Pitanje je hoće li se takva prilika še ikad ponuditi. Uz to dodajem da je sastav kao cjelina odsvirao svoj materijal punom parom, kao da je u dvorani bilo najmanje 1000, a ne svega 50 ljudi. Odličan koncert, odličnog zvuka i egzekucije, ali s gorkim priokusom da je mogao djelovati još malo magičnije i intenzivnije, da je Johna Waitea ispod pozornice Orpheuma dočekala brojnija publika.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Best Of What I Got 2. Back On My Feet Again 3. Change 4. When I See You Smile 5. In Dreams 6. All Along The Watchtower 7. Bluebird Cafe 8. In God’s Shadow 9. Everytime I Think Of You 10. Missing You 11. Encircled 12. Mr. Wonderful 13. Isn’t It Time 14. Midnight Rendezvous 15. Head First —dodatak— 16. Rock N’ Roll
Galerija slika
