Mjesto: Villach (Austrija), Stadthalle
Datum koncerta: 28.04.2005
Broj posjetitelja: 800
Cijena karte: 23,00€
Kakvom lijepom uvertirom su počeli prvomajski praznici! Slučajno sam surfao netom i tražio “što se događa” po koncertnim dvoranama blizu naše lijepe domovine Slovenije. Fantastično! Nazareth! Legende koje još uvijek vrlo uvjerljivo šutiraju među živima i to jako, jako blizu Ljubljane. Ovaj put neću morati slušati metalce kako mi pričaju što sam sve propustio na power metal i “kvazitreš” veseljačenju s Brainstorm istoga dana u Ljubljani. Dan je bio idealan za izlet u Villach, pogotovo zato što je bio petak i kad je sat odbio tri popodne, zarađivanje svakodnevnog kruha za taj tjedan bilo je gotovo. A kad si “ispijene krvi”, najbolje je sjesti u auto i odjuriti kojih 120 km od ljubljanskog pakla, recimo prema sjeverozapadu, i to je to. Weissbier je opet ‘rulao’ kao i uvijek! Čak je i parkiranje kod Stadthalle besplatno, pa sam se debelo čudio kad nigdje nije bilo onog proždrljivog “eurodollar” automata i zapornica koje se dižu uz dreku i ograničavaju kretanje svakog slobodnog duha.
Sat 20:15. Uz akademsku četvrt sata kašnjenja počeli su veterani Smokie. Smokie ja nikad nisam slušao, jer moj mozak jednostavno kodira previše šećera u njihovoj glazbi i samom imidžu. No svijet u Stadthalle nije se ni izbliza slagao sa mnom. Nagurilo se ljudi nekih 1500, što je za Austriju više nego zavidno. Naravno, uglađena gospoda, većinom tate i mame, ali nabrijani i spremni za žur, a bilo je i dosta mladeži. U zraku je vladala pozitivna energija. Mogli su se sresti čak i ljudi koji govore mađarski i naravno poneki naš sunarodnjak, koji kao i ja nisu imali bolju ideju kako začiniti prvomajske praznike. Nastup Smokie počeo je gotičkim uvodom, što bih pripisao nekim metalskim sklonostima, i to je za mene bilo veliko iznenađenje. Inače sam totalni neznalica kad je riječ o njihovu repertoaru. Naravno da melodije prepoznajem, jer se njihovi moćni hitovi i danas rado vrte na valovima radijskih postaja. No na uho, ovako uživo, uspio sam se s njima relativno brzo sprijateljiti. Što se nastup više bližio kraju, to su mi se poznatije melodije orile u ušima. Nije prošlo bez Mexican Girl, What Can I Do, For A Few Dollars More, If You Think You Know How To Love Me, Oh Carol, Have You Ever Seen The Rain, Living Next Door To Alice, I’ll Meet You At Midnight, Don’t Play Your Rock’n’Roll To Me, Rose-A-Lee, Something’s Been Making Me Blue, Lay Back In The Arms Of Someone, Needles And Pins, a predstavili su i materijal s nove studijske ploče “On A Wire”, s koje sam zapamtio da su među ostalim svirali Home Is Anywhere You Are, jer ju je jedini originalni – osnivački član u sastavu, basist Terry Uttley, posvetio nazočnoj publici u dvorani.
Narod je uživao, a osobe nježnijeg spola počele su se već prilično opasno vrpoljiti. Ljudi su se prepustili ljuljanju uz lagane valcere. Pritom sam se, pogotovo uz vokal Smokie, sjetio nekih starih jugo rockera Srebrna Krila. Izvedbu svih ubojitih hitova ljudi su pratili bučnim usklicima, razigranim aplauzima i naravno pjevanjem. Bend je bio odlično raspoložen, uigrano i profesionalno odradili su sat i pol dug repertoar, a u apsolutnom središtu bio je pjevač i ritam gitarist Mike Craft, osobito po izvanrednoj energičnoj poskočnosti te silno uživljenom pjevanju i scenskoj igri. Nažalost ne usuđujem se reći išta više, jer su Smokie tog dana ušli u moj život potpuno neočekivano. Odličan nastup, ali grupa mi je nažalost “not my cup of tea”, tako da bih bio sretan da su svirali samo Nazareth, jer sam zbog njih došao na koncert.
Zatim su nas dočekale paklene muke čekanja. Dogodilo se tako da su se ova dva velika benda srela na “Oldies Night”, kako se događaj zvao, pod sjajem istih reflektora, pa im je pripala ista minutaža scenskog nastupa. Roadieji Nazarethâ marljivo su postavljali instrumentarij i ozvučenje. I trajalo je od 21:40 do 22:45, dakle dobar sat, toliko su marljivo postavljali sve zajedno. Bubnjeve je sam sastavio čak i bubnjar Nazarethâ Lee Agnew, inače sin legendarnog originalnog člana grupe Petea Agnewa. Inače vrlo strpljivi Austrijanci dobro su izviždali nesretne roadieje, za koje je doista na trenutke izgledalo kao da su potpuno izgubljeni.
No i onda konačno! Škotski – highlanderski intro odmah je izvanrednom atmosferom postavio stvari na pravo mjesto. U međuvremenu su se legende probijale kroz potpunu scensku tamu i uz baterijske lampe kojima su ih pratili roadieji, svaki je glazbenik uspješno zauzeo svoju sudbinsku poziciju. Udarili su s Hit The Fan. Auditorij, koji se tijekom mučnog čekanja dobro izmiješao, u prvim redovima sada su većinom činili stari rockeri koji su detaljno vladali repertoarom i to su pokazali odmah visokim stupnjem oduševljenja i suradnje s grupom, od prvog do posljednjeg trenutka njihova nastupa. Nazareth su set listu od prije dvije i pol godine, kad su zadnji put svirali blizu Slovenije (Graz), dobro prevrnuli. Naravno, njihova glavna tema je rock’n’ roll, žene i žur. Open Up Women potvrdio je izvanredan vokal – vriskavi zaštitni znak Nazareth, koji je kroz sve te godine ostao praktički neokaljan. Dan McCafferty, po vokalnim akrobacijama u starom dobrom rocku pravi muški ekvivalent Janis Joplin, nije izgubio ni iskru. Kroz prve dvije skladbe Nazareth su se hvatali u ozvučenju, pogotovo je gitara Jimmyja Murrisona nadglasala sve na pozornici, pa su Dan i Pete vrlo ljubaznim gestama pokazivali prema mikseti neka ipak podignu bas gitaru i ostatak zabave. Kroz prvi pravi rock’n’ roll razbijač set liste, Razamanaz, stvari su se nekako posložile i izraz Nazareth na pozornici zvučno je zasjao kako treba. To je osjetila i publika i još intenzivnije odgovorila na novi podražaj okoline.
Nazareth su se predstavili kao grupa s izvanrednim smislom za humor, a među skladbama je Dan na vrlo osoben način zabavljao mnoštvo najluđim šalama. Recimo, Bad Bad Boy predstavio je ovako: “This song is about sex! You know that thing we called in Scotland omph-omph?” i dalje “How you call it in Austria?” I već je sam sebi odgovorio na pitanje: “Bumsen!” Naravno, time je narod doveo do potpunog urnebesa, no iz opreza je ipak još jednom pitao nazočne ne griješi li slučajno. Naravno, dobio je natrag glas mnoštva: “Bumsen!” i uz to samo još zakucao: “Ergh, you crazy boys from Villach!!!”
Nazareth su palili osobito baladnim štiklecima, kao što su bili Dream On i naravno bez dlake na jeziku Hearts Grown Cold, koja je definitivno jedna od najljepših rockerskih balada ikad skomponiranih na planetu Zemlji. Dan joj je pristupio fanatično uživljeno. Svaka čast! Skladbu su počeli prekrasnim, nježnim introm, koji je otvorio Jimmy gitarom, dok su Pete i Dan kao stari dobri prijatelji zajedno pušili čik. Uz njih je na pozornicu dolebdio s tamburinom i “nabildani” bubnjar Lee. Bend je razvio fenomenalnu atmosferu, koja je bila posebno intenzivna uz bombastično grandiozan i rockerski pulsirajući završetak.
Jimmy, koji po imidžu pa i po scenskom ponašanju nekako ne spada u kontekst Nazareth, svirao je inače korektno i na razini te se marljivo trudio popunjavati prijelaze improvizatorskim umetcima, ali pozor, to je daleko od razine nekog Douga Aldricha (ex-Dio, Whitesnake), koji je genijalan tip hard rock gitarista, kad treba maksimalno popuniti zvučni spektar samo jednom gitarom i solažama koje lete iz samo jedne gitare, kako su to svladali najveći iz tog faha (Blackmore, Iommi, Page). Jimmyju malo više mekoće u zahvatu ne bi škodilo. Nazareth nisu zaboravili odsvirati ni svoju vrlo duhovitu obradu pjesme Cocaine.
Naravno, središnja figura na pozornici bio je silno simpatični pjevač Dan, inače uz Petea drugi originalni član Nazareth. On naravno nije zaboravio ni na svoju impozantnu solažu tijekom skladbe Hair Of The Dog sa škotskim gajdama, gdje je narod posebno zdušno pomagao Danu u pratnji stihom “son of a bitch”. Skladba je cijepala i parala u svom sjaju. Teško bubnjarsko torpediranje s dodanim “kravljim zvonom” (ritam u stilu neke We Are An American Bend od Grand Funk Railroad)! Ako ti to ne digne sve dlake na tijelu u uspravno stanje, neka me sam vrag pocijepa. Dan je cijelo vrijeme vrištao kao prije 30 godina. Kao što rekoh, njegov vokal u svim tim godinama nije izgubio ni mrvicu snage. Nazareth su svoj koncert naravno zaključili s Love Hurts (orig. izvedba Everly Bothers). I Nazareth su nas zabavljali sat i pol, ali narod je na kraju bio vidno premoren, osobito zbog preduge stanke između nastupa dviju grupa. Potpuni užitak pokvarilo je nekoliko spaljeno pripitih pijanih beljačkih glava, koje su usred nastupa Nazareth došle guraj se u prve redove i prolijevati pivo. Eto, a mislio sam da je to moguće samo u Sloveniji. Dečki su se vratili na pozornicu, Lee je otvorio bis eksplozivnim ritmom skladbe Night Woman, bend je još jednom zablistao u svoj rockerskoj kompaktnosti. Nazareth su svoj nastup završili još jednom točkom koja apsolutno ne smije izostati na njihovim koncertima. This Flight Tonight, kojoj se narod posebno obradovao.
Nazareth – legende rocka kroz godine se čvrsto drže, pale i sijeku punom parom. Pucalo je u izvanredno kompaktnim ritmovima iskonskog rock’n’ rolla, boogieja, R &Bja i klasično zamišljenih hard rockerskih linija, adrenalinska groznica posvuda, koja je učinkovito slala žmarce niz kralježnicu. Rutina i profesija, mrvica magije i opuštene scenske igre, koja nije skrivala neutješnost, rockersku potenciju, razuzdanost i iskričavost legendi koje nakon svih ovih godina stoje i opstaju usred “pasjeg biznisa” svijeta rock glazbe. Nazareth nakon svih dugih milja svojeg prijeđenog puta ostaju i dalje prokleto živi i “uživo” iskustvo vrijedno svakog grijeha za svakog ljubitelja pravog klasičnog “shakin’ blow the roof of” kratkog i jedrovitog rock’n’rolla.
Setlista
Intro
1.) Hit the Fan
2.) Open Up Woman
3.) Razamanaz
4.) Kentucky Fried Blues
5.) This Month’s Messiah
6.) Dream On
7.) Broken Down Angel
8.) Bad Bad Boy
9.) Love Leads to Madness
10.) My White Bicycle
11.) Hearts Grown Cold
12.) Shanghai’d In Shanghai
13.) Cocaine
14.) Turn On Your Receiver
15.) Hair Of The Dog
16.) Love Hurts
bis:
17.) Night Woman
18.) This Flight Tonight
