Izvođač: GHB (Grega Habič Band)
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2011
Trajanje: 44:16
Ocjena: 4.5/5
Nakon dvije godine od izlaska “Self Destruct Sequence” na glazbenu scenu se sa svježim studijskim uratkom vraća slovenski gitarski mag i “mastermind” Grega Habič. Tko se kreće u glazbeno “neokuženim” krugovima Slovenije, tom mu je ime više nego poznato. Grega naime spada u onaj šaćicu kreativnih genijalaca koji su se zakleli na očuvanje i neprestani razvoj vlastitog umjetničkog slobodarstva. S obzirom na prokletstvo življenja “bilo kojeg genija” u Sloveniji, osuđen si na to da se moraš othrvati svemu osim trženju genija. Osim ako ne kriješ lopovske talente, jer njih se već godinama potiče, od redova političke elite pa niz državnu piramidu. Grega je tip koji bi mogao mlatiti bale šuštavih zelenaša u sklopu pratećih postava slovenskih pop estradnjaka, ali se radije odlučio za trnovit put prkosa. Nemojte me krivo shvatiti. U inozemstvu takve glazbenike i koncertne gladijatore kao što je Grega Habič dočekuju raširenih ruku, zato se nadajmo da će Gregi što prije uspjeti proboj i uspješan bijeg u inozemstvo.
Glazbenik na kojeg mi Slovenci doista moramo biti ponosni! “Open Heart Surgery” produbljuje i proširuje izražajne horizonte koje je Grega otkrio do danas, uključujući album “Self Destruct Sequence”, i predstavlja glazbenika u novom izdanju, u kojem se Grega dodatno profilirao, dodatno izlučio jasnoću glazbenih pogleda u fokusiranju izlaganja glazbenog sadržaja. Album djeluje kao do sada najzreliji, najfokusiraniji i prije svega zvučno najizbrušeniji uradak u karijeri Grege Habiča. Zrelost ilustriraju osobito neke posebno sofisticirane pasaže, na kojima se Grega, više nego ikad dosad, oslanja i na naslijeđe jazz glazbe, što nedvojbeno uspješno produbljuje njegovu istraživačku žicu nezasitnog glazbenog eksperimenta.
Produkcija je življa nego ikad dosad, čak je i programiranje većinom odlično kamuflirano, a majstor Mika Jusilla u završnoj je masterizaciji zvuka optimalno istaknuo kontraste pojedinih zvučnih kolaža tako bravurozno satkane završne (trodimenzionalne) slike spektra zvučne slike.
Grega, koji je opet, uz sviranje svih gitara, programski obradio bubnjeve, dodao neke klavijature i odsvirao glavninu bas gitara (uz iznimku skladbe 2 L8 4 Tears, gdje mu gostuje Matej Sušnik), za novi je album zadržao suradnju s odličnim američkim multidimenzionalnim glazbenikom Jesseom Adamsom. Svu posebnost sprege Habič / Adams najzornije sažima skladba Fighting The Undertow. Mračna skladba u kojoj si u takvoj eksperimentalnoj sprezi odlično pružaju ruku smisao za pogubni teatar, psiho frenetizam ritmičke poetike izricanja stihova Adamsa, kao i razgolićena razgibana figuracija karakterističnih gitarskih frizura Grege Habiča. Album se otvara zlokobnim bjesomučnim riffom skladbe Pig. Djeluje živo, u thrash riffu baš “američki”, moderno razmazano hrumeće i održava Habičev prepoznatljiv potpis, koji inače utjelovljuje funkcioniranje prethodnog albuma. Pig vas podsjeti kako izgleda kad se svinja nađe uz korito, a istodobno može djelovati zavaravajuće, jer svojom izravnom riffovskom izazovnošću i “krkljavom” bukom budi dvojbe da je pred nama album koji se bazira na riffovskom mikastenju. Riječ je o ranom izravnom očitovanju šesterožičane teorije na albumu, koje sažeto, u četiri minute, opisuje od kakva je tijesta zamijesen Grega Habič. Odličan izbor otvaranja albuma, koji vas automatski natjera da naoštrite uške i s užitkom se prepustite daljnjem procesiranju ovog odličnog uratka
Alyx je trenutak u kojem se prvi put na albumu uključuje izdašno koketiranje s elementima jazza, utkano u koketni funk ritam, učvršćen wah-wah rifom u pozadini, opet zatrpan tipičnim gitarskim govorom Grege Habiča, nešto opušta napeti uvodni početak, dok Mirror početni otvarajući bijes albuma posve smiruje. U Mirror se prvi put iskri moć izražajne profinjenosti gitarista u izricanju gitarskog govora, a sigurno utočište taj govor nalazi u strukturama klavijatura njegova kolege Roberta Humara, koje majstorski održavaju kulisu. Posebno milozvučna 2 L8 4 Tears donosi produbljivanje fuzije jazza, s lucidnim začinom Adamsova vokala.
Skladbe Alchemist i odmah iza nje Devil’s Whisper proširuju moć fuzioniranja metala s prijemima jazza, kako je razumije samo eksperimentalni unutarnji ja Grege Habiča. Ako opis u prethodnoj rečenici cilja ponajprije na skladbu Alchemist, Devil’s Whisper je izravnije usmjerena, održava izdašnu vezu s melodijom i uz to i izravnu riffovsku cjelovitost. Zato će biti utoliko više pisana na kožu ljubiteljima tvrde (metalske) erotike.
Tunel Lights i Marionette nova su uskakanja u obilje prelijevanja organskih struktura. Upravo ti trenuci albuma, slično kao u prvom dijelu Mirror i nakon nje 2 L8 F4 Tears, djeluju ušima znatno bliže, osjećaj je kao da sa slušateljem diše skupina. Ako pak tražimo trenutke u kojima se glazba novog albuma osobito dotakne skrivenih kutaka srca, tako nešto nudi pretposljednja skladba albuma Irreversable Damage. U skladbi ne izostaje jedinstveni kontrast gitarske svirke, koja se nakon pravog “mini flamenko akustičnog solističkog napada” preobraća kroz gitarske trikove bezgranične duhovitosti i nadahnuća, kojima se ne vidi kraj. Skladba potresno razbija sve poznate šablone i briše granice žanrovskim žarištima te ih u talioničkom loncu spaja u unikatnu izražajnu mješavinu, koja je personifikacija mnogih atmosferskih zaokreta kroz vodeće motive. Tu posebno iskače moment nepredvidljivosti, a istodobno je u cijelosti sačuvana izvanredna protočna slušljivost skladbe. Mnoge posebne osjećaje u ovoj skladbi suostvaruje i integracija akustične gitare Glenna Snelwara.
Album zaključuje još jedna krajnje navijena skladba, koja zapravo zatvara krug priče novog albuma. Riječ je o naslovnoj skladbi, koja bi po atmosferi bez poteškoća zamijenila skladbu Pig na poziciji otvaranja. Vratolomni gitarski rally, s motivskom impresijom koja u soliranju odskoči i u blagotvorno djelujuću (nekoliko sekundi dugu) ekstravagancu orijentalskog melosa. Odličan završni kroše na albumu, u kojem se vraćaju grabežljiva zametalizirana udarnost i mračna atmosfera skreiranog drama teatra.
“Open Heart Surgery” je album vrijedan toga da slijedite sljedeću uputu prije nego što ga ubacite u CD player: “Opustite um, isključite ratio, ispraznite glavu!” Samo ćete tako biti posve prijemčivi za njegovu poruku. Zahtijeva više pažnje, no zauzvrat vas za iskazanu pažnju i pošteno nagrađuje. Novi vrhunac za slovenski rock i novi dokaz da mi Slovenci imamo odlične glazbenike, koji istodobno posjeduju i dovoljno hrabrosti da ne zatajе i ne zadržavaju svoj genij. “Open Heart Surgery” je album koji u svojoj neomajnoj unikatnoj poruci smješta Grega Habiča u svjetski vrh Zemljana i album uz koji u svakom trenutku nepovratno mogu zastrići ušima i najveći veleumi takvog pregnuća. Od Steve Vaia do Jasona Beckera. Potvrdu glazbenog karizma svoje unikatne propovijedi i vizije morat će Grega Habič potražiti u inozemstvu. U tome nije jedini genij gurnut u nemilost povijesnog odnosa matične države i sado-mazohističke škrte zavisti malouma slovenskog naroda prema genijima njegova kova. “Open Heart Surgery” dakle Gregi Habiču širom otvara vrata za proboj u inozemstvo!
Ono što ovom glazbeniku sada treba jest sljedeće. Prava prateća skupina, s kojom će uz izvedbu scenskih nastupa moći opcijski snimati i buduće studijske albume. Na trenutke je nemoguće preslišati sintetiku kozmetike bubnjarskog programiranja i na novom albumu, koju moderni programi inače odlično kamufliraju, ali za zorni primjer recimo “robotski precizne odzivnosti” hi-hat činele u miksu cjelokupne zvučne strukture, jednostavno je nemoguće ne čuti. Sve će se to dogoditi u budućnosti. Ali lijepo polako. Korak po korak!
Ovaj CD možete kupiti narudžbom preko sljedećeg službenog kontakta menadžmenta Grege Habiča: [email protected]
Postava
Grega Habič – gitara, bas gitara, klavijature, programiranje
SURADNIČKI GLAZBENICI:
Jesse Adams – vokal (skladbe br. 3. i 8.), klavijature (skladbe br. 1., 6. i 8.), ritam gitara (skladba br. 1.)
Glenn Snelwar – akustična gitara (skladba br. 10.)
Manfred Dikkers – udaraljke (skladbe br. 7. i 9.)
Robert Humar – klavijature (skladbe br. 3., 4. i 9.)
Matej Sušnik – bas gitara (skladba br. 4.)
Produkcija
Grega Habič
Popis skladbi
1. Pig
2. Alyx
3. Mirror
4. 2 L8 4 Tears
5. Alchemist
6. Devil’s Whisper
7. Tunnel Lights
8. Fighting The Undertow
9. Marionette
10. Irreversable Damage
11. Open Heart Surgery
