Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Queensrÿche
Izdavačka kuća: EMI Records
Izlazak: 1988
Ocjena: 5/5
Okosnica albuma “Operation:Mindcrime” je koncept. Vrhunski srhljivac, odnosno konceptualni triler na putu osobnog armagedona. Priča o “džankiju” koji se pridruži podzemnoj organizaciji, gdje pod hipnozom i visokim dozama heroina prima i izvršava naloge za ubojstva korumpiranih ljudi na vodećim položajima u društvu. Taj je koncept podrobnije opisan na dnu recenzije, jer album “Operation:Mindcrime” to, u svoj svojoj sjajnosti i veličini, nedvojbeno zaslužuje.
Više nego očito, album “Rage for Order” (1986.), usprkos mješovitim ocjenama glazbenih kritičara, od kojih se mnogima nije svidjelo što su se Queensryche njime stilski odlučno udaljili od elemenata klasičnog heavy metala, bandu je silno odgovarao. Na njegovu su liku momci gradili dalje. Za novi album odabrali su srhljiv koncept koji je refleksija njihovih vlastitih umova. Glazbeni materijal u cijelosti je podređen konceptu!
Ljudi su se bacili na posao punom parom i brušili sliku koncepta koji je kroz glazbenu realizaciju oživljen tako uspješno da bi bez problema mogli snimiti cijeli film po tom konceptu. Cijelim albumom vlada bezizlazan ledeno-logičan piš. Kako i dolikuje horor-ostvarenju. Otkucavanje posljednjeg sata, iščekivanje užasa, nasilja, kovanje zlih djela, prisutan je osjećaj neprestanog bijega od istine. Sve to doslovno uvuče slušatelja tako duboko u svoj zagrljaj da u toj točki i sam počne gledati kroz oboljeli mozak središnje figure koncepta, Nikkija. Ludilo! Po toj atmosferi je “Operation: Mindcrime” opasno blizu albumu Pink Floyda “The Wall”. Dulji, “puni” pravi rockeri od glave do repa prekinuti su usputnim kraćim točkama. Sve je to majstorski protkano dodavanjem posebnih efekata. Cijelo se vrijeme u pozadini mogu čuti izvještaji s TV-a i radija, tu su zalupljena vrata, pucnji, skandiranje mase, spuštanje električnih prozora u autu, razbijanje prozorskih stakala, kiša, ledeno hladni dijalozi glavnih glumaca,…
Queensryche uspijevaju, na albumu istaknutim atributom nepredvidljivosti i izvrsne dinamike, u tren stvoriti dramatičnu atmosferu kroz Nikkijev unutarnji dijalog sa samim sobom (I Remember Now…), koji se odjednom pretvori u sumornu, a uzvišenu koračnicu Anarchy X. Stigli smo do prvog pravog rockera od glave do repa, Revolution Calling. Himnični refren bez muke usisa slušatelja. Dobro došli u nedra potpune manipulacije! Od tu se album navije i u prvoj polovici teče lagano i glatko, s “metalnim” vrhuncem u skladbi The Mission! Iza nje je postavljen najjači art rock trenutak ploče! Gotovo 11-minutni ep Suite Sister Mary. Najmračniji trenutak ploče, gdje mnogostruke emocije i raspoloženja koje Tate oživljava svojim pjevanjem naprosto kunu. Posebnu draž i nadogradnju, ne samo te skladbe, već koncepta i albuma kao cjeline, donosi vokal Pamele Moore koja oživljava Sestru Mary. Toliko čežnje u duetu Tatea i Moore, nakupljene na jednom jedinom mjestu, tek tako ne nađeš. Srhljivost je dodatno naglašena pjevačkim zborom koji se pojavljuje gotovo kroz cijelu skladbu. Suite Sister Mary je i najjači trenutak ploče, po mjeri nepredvidljivosti koja odlično nadograđuje osjećaj drame! Skladba ima i vrhunsko stupnjevanje te srhljive atmosfere kroz minutažu, s vrhuncem točno pri kraju. Zaleđenu krv u žilama odmrzne u tren najtvrđi rocker ploče, The Needle Lies, s AOR-ovskom uporabom vokalnih harmonija u refrenu, koje stoje u izvrsnom kontrastu spram agresivnog držanja rifa i razjarenog naleta bubnjeva. Nakon šizoidnog Electric Requiem, sumorni dio albuma s vrhuncem u Suite Sister Mary i The Needle Lies najednom se otpusti kroz glam metal beat rockera otvorenog rifa u predrefrenu Breaking The Silence i dalje kroz sličan pristup u I Don’t Believe In Love. Te dvije skladbe, uz završnu Eyes Of A Stranger, u samim refrenima predstavljaju vrhunski AOR materijal s nevjerojatnom egzekucijom melodičnosti, na koju je zalijepljen prvorazredni intenzivni dodir melankolije i drame. To su trenuci najveće melodične perfekcije albuma. Završna Eyes Of A Stranger uvodno dočarava atmosferu znamenitog albuma “The Wall” Pink Floyda i neka je vrsta ekvivalenta pjesmi Comfortably Numb s navedenog albuma Pink Floyda. I po umjetničkoj strani. Skladba je savršenstvo koje se ističe ne samo na ploči, već i u cjelokupnom opusu Queensryche. Izvanredni motivski prijelazi, intenzitet raste s vrhuncem u refrenu, rif je upečatljiv i od njega i sam možeš postati ovisan. Sad se već nemarno ponavljam, ali besprijekorni Tate ističe se i u ovoj skladbi. Magija je potpuna.
Queensryche su povrh svega toga pripremili i album besprijekorne produkcije. Album i po toj strani diše punim plućima i ni po toj strani ne može biti bolji nego što jest. Da ga je tko htio popraviti, samo bi ga pokvario. Bubnjevi su topovski razorni, prijelazi duboko odjekujućih jeka mjestimično podsjećaju na zahvate Neila Pearta (Rush). Svi su instrumenti međusobno jasno odvojeni i veličanstveno složno grade veličanstven i jedinstven zvuk kakav ima samo “Operation: Mindcrime”, album izvanserijskog dodira. Duhovito izrađeni rifovi, u pozadini orkestralni aranžmani koji drže visoko dramatično raspoloženje, još jedna besprijekorna demonstracija Tateova vokala kroz album, koja još jednom dokazuje da je riječ o jednom od najvećih pjevača rocka! Voluminozno parajuća debela bas-linija. Album izvanredne dinamike s uhvaćenom magijom radne kemije momaka koji su zajedno disali za istu stvar u studiju!
Da. To je onaj album koji odgovara na pitanje zašto su neki sastavi (samo) sastavi, a neki veliki sastavi. Veliki sastavi u karijeri posjeduju jedan veliki album, album koji je obično važan u povijesti rocka, neka vrsta preteče, navjestitelj novoga, čimbenik koji mijenja tijek evolucije rock glazbe. Takav album obično ne dolazi odmah na početku, već kroz sazrijevanje sastava. Takav je i “Operation: Mindcrime”, a Queensryche su s njim veliki sastav. To je monument rock glazbe i jedan od najvažnijih glazbenih dokumenata koji su se dogodili na ovom planetu. Bez obzira na to što ovaj album nema veze s riječju progresivni metal, nagovijestio je smjernice razvoja heavy metala u budućnosti. “Operation: Mindcrime” je progresivan u pravom smislu te riječi. Pogotovo po konceptu, po poeziji i po unikatnoj i jedinstvenoj prepoznatljivosti koju su Queensryche uspjeli razviti u toj točki svoje evolucije. Po neusporedivom. Tako ga mogu opet označiti kao art rock album. Ništa drugo se i ne usuđujem reći. Queensryche zvuk i rock koji nađeš samo na njemu! Neponovljiv čar visoke umjetnosti i inteligencije!
“Operation: Mindcrime” dokazao je da i tvrdi rock može posjedovati “intelekt”. Dakle, “metal s intelektom”. Zašto metal? “The Warning” je metal album i metalci su po njemu Queensryche prigrlili kao najsvoje! I kasnije su Queensryche kao od šale unovčavali svoje božanske rifove, koji su ljubitelje teških zvukova uvijek u tren uvjerili. E, a po uzoru na “Operation: Mindcrime” umjetnički se u budućnosti ugledala hrpa sastava, među njima primjerice i Dream Theater ili Shadow Gallery. Riječ je o primjeru idealne kombinacije koncepta i glazbe. Da bi koncept oživio kroz glazbu, moraš mu se znati podrediti. To vrijedi i za potrebu višeslojnog prilagođavanja. A glazba na “Operation: Mindcrime” u cijelosti na bravurozan način prati odabrani koncept. “Operation: Mindcrime” ostavlja slušatelja pod snažnim dojmom stvarnosti, a osjećaji te mogu držati još nekoliko sati nakon slušanja. Naime, riječ je o vječnom umjetničkom djelu u najljepšem mogućem manifestu i albumu koji spada u svaki školski obrazovni program te među obvezan osnovni inventar svakog kućanstva.
PRIČA ALBUMA “OPERATION: MINDCRIME”:
Glavna figura koncepta je Nikki. Priča počinje u bolnici. Momak leži u gotovo katatoničnom stanju, nepomično na krevetu, pamćenje mu ne funkcionira normalno, kroz polje sjećanja s vremena na vrijeme protrče krhotine razbijenih doživljaja iz njegove prošlosti. Nakon što ga posjeti liječnička sestra i za laku noć mu podari još jednu konkretnu dozu smirivača, Nikki najednom doživi “flashback” u kojem se smisleno slaže slika slijeda događaja, djela koja je počinio i koja ga vode u prošlost (I Remember Now, Anarchy X)… U toj “presvijetljenosti” vraća se u vrijeme kad je bio ovisnik o heroinu i kao buntovnik protiv društva pristupio tajnoj organizaciji posvećenoj revoluciji (Revolution Calling). Vođa te klike je vjerski i politički demagog Dr. X, koji manipulira Nikkijem kombinacijom doza heroina i hipnoze te ga iskorištava za potrebe ubijanja. Kad god Dr. X upotrijebi riječ “mindcrime”, Nikki se u tren pretvori u poslušnu marionetu koja slijepo sluša i izvršava doktorove naredbe. Tako Nikki prihvaća svaki nalog za ubojstvo (Operation: Mindcrime, Speak), za ubojstvo bilo kojeg čovjeka koji se nađe nasuprot zlikovca Dr. X-a. Dogodi se da Nikki, preko jednog od Dr. X-ovih saveznika i isto tako člana te tajne organizacije, korumpiranog svećenika Oca Williama, upozna sestru Mary, koja je iz lake cure, koja je nekoć prodavala tijelo na ulici, postala redovnica. Ona Nikkiju pruža usluge. U konceptu nije posve jasno jesu li te usluge seksualne naravi ili je riječ samo o platonskom osjećanju (Spreading The Disease). E, a kroz rastuće prijateljstvo sa Sestrom Mary Nikki se počinje preispitivati o naravi svojeg djelovanja (The Mission). Dr. X, koji je cijelo vrijeme brižno na oprezu, naravno opazi i taj važan detalj, u kojem u Sestri Mary vidi izravnu prijetnju! Zato naloži Nikkiju da počisti Sestru Mary, a s njom zajedno i svećenika. Otac William dobije metak među oči, ali kad se Nikki nađe pred Sestrom Mary da izvrši isto djelo, popusti i ne ispuni nalog Dr. X-a (Suite Sister Mary). Sa sestrom Mary odluči napustiti tajnu organizaciju. Dr. X upozori Nikkija da je ovisnik i da samo Dr. X može Nikkiju osigurati dnevne doze za njegovo normalno funkcioniranje (The Needle Lies). Nakon sukoba s doktorom Nikki se vraća Mary i nalazi je ubijenu (Electric Requiem). Tu spoznaju jednostavno ne može podnijeti, a počinje se i pitati nije li je možda ubio upravo on u hipnotičkom stanju, kad toga nije bio svjestan. Taj šok dovodi ga do stanja ludila (Breaking The Silence, I Don’t Believe In Love). Tako na mjesto zločina stigne i ruka pravde, uhiti Nikkija zbog sumnje u ubojstvo Mary te posljedično svih ubojstava koja je počinio za Dr. X-a (Waiting For 22). Budući da se Nikki mentalno nalazi gotovo u stanju katatonije, smještaju ga u bolnicu, gdje se počinje prisjećati (My Empty Room, Eyes Of A Stranger). Krug je zatvoren.
Postava
Geoff Tate – vokal
Chris DeGarmo – gitara, prateći vokal
Michael Wilton – gitara, prateći vokal
Eddie Jackson – bas gitara, prateći vokal
Scott Rockenfield – bubnjevi, udaraljke, klavijature
ULOGE:
Pamela Moore – Sister Mary
Anthony Valentine – Dr. X
Debbie Wheeler – Nurse
Mike Snyder – Anchorman
Scott Mateer – Preacher
The Moronic Monks of Morin Heights – zbor
Produkcija
Peter Collins
Popis skladbi
1. I Remember Now (1:17)
2. Anarchy-X (1:27)
3. Revolution Calling (4:42)
4. Operation: Mindcrime (4:43)
5. Speak (3:42)
6. Spreading The Disease (4:07)
7. The Mission (5:46)
8. Suite Sister Mary (10:41)
9. The Needle Lies (3:08)
10. Electric Requiem (1:22)
11. Breaking The Silence (4:34)
12. I Don’t Believe In Love (4:23)
13. Waiting For 22 (1:05)
14. My Empty Room (1:28)
15. Eyes Of A Stranger (6:39)
Trajanje albuma: 59:16
BONUS SKLADBE PONOVLJENOG IZDANJA (2003.):
16. The Mission* (6:11)
17. My Empty Room* (2:43)
(*)- koncertne verzije
Ukupno trajanje: 68:10
