Autor: Rok Klemše
Izvođač: Dark Sphere
Izdanje: 2010
Trajanje: 33:00
Ocjena: 3.5/5
Počeci pomurskog black metal sastava Dark Sphere sežu u 2008. godinu, kad je bend kao trio započeo s radom na zgarištu grupe Temačnost. Dark Sphere su u postavi Gothmog (gitara), Jumbo (vokal) i Kain (bas) odsvirali nekoliko koncerata i snimili prvi demo, a onda se zbog različitih pogleda raspali. Gothmog je unutar dvije godine oko sebe okupio novu postavu, koja se brzo učvrstila i snimila pravi studijski prvijenac Ophiuchus.
Dark Sphere se na svom prvijencu hvataju u koštac s kompleksnom, mističnom konceptualnom pričom o zviježđu Ophiuchus, poznatijem kao Zmijonosac ili Serpentarius. Zviježđe Zmijonosca na svoj je popis zviježđa uvrstio već Ptolomej, a danas je zviježđe i službeno na popisu od 88 zviježđa koja priznaje Međunarodna astronomska unija. Zviježđe prikazuje muškarca koji drži zmiju tako da je svojim tijelom dijeli na dva dijela. U astrologiji zviježđe Zmijonosca ne priznaju, jer sunce u tom trinaestom zodijačkom znaku provede samo 19 dana. Za zlokobniji prizvuk zviježđa pobrinuo se Nostradamus, koji ga je povezao s apokalipsom. I taj koncept kroz dobrih pola sata albuma ožive u pravom svjetlu! Esencija Dark Sphere leži u melodičnom black metalu, a cura i dečki ga obogaćuju simfonijskim dijelovima koji na trenutke podsjećaju na stvaralaštvo Dimmu Borgir, melankolična i mistična atmosfera Dark Sphere mjestimice približava gotičkom metalu, dok gitarski dijelovi pobrinu za thrashy trenutke albuma. Mistični koncept 13. nebeskog znaka grupa uspješno prenosi u glazbu, jer ona zvuči bezvremenski i izvanzemaljski, za što se brinu moćne, atmosferične klavijaturske dionice. Upravo klavijature u najvećoj mjeri obogaćuju u osnovi jednostavan black metal, jer u cjelinu unose atmosferu jezovitosti, tamnoće i prije svega tajanstvene eteričnosti. Za sirovost i izravnost pobrinu se gitarske fraze, koje su većinom zasnovane na tremolo trzanju preko rifova, a ipak osiguravaju raznolik spektar gitarskih dionica, a Gothmog oduševljava razrađenim i promišljenim solažama. One uz klavijature stvaraju sjajnu sliku bezvremenosti i zvuče kao soundtrack svemira, kad bi tamo postojao zvuk. Nažalost, za plusevima dolaze minusi, koje možemo prigovoriti ponajprije prilično prosječnoj ritam sekciji i blago jednoličnom vokalu. Gothmog doduše uspješno osigurava agresivnost, sirovost i hladnoću što se tiče vokalnog angažmana, ali mu nedostaje više samosvojnosti, karizmatičnosti i kondicije. U svakom slučaju, album bi zaslužio višu ocjenu da su dečki više pažnje posvetili produkciji. Ovako instrumenti većinom zvuče tupo i prazno, uz iznimku klavijatura i gitarskih solaža.
Ophiuchus je solidan debitantski album koji jasno pokazuje da Dark Sphere imaju ogroman potencijal, samo ga još moraju iskoristiti. Poboljšanja bih poželio ponajprije na produkcijskom polju, u boljoj povezanosti ritam sekcije s jedne, te gitare i klavijatura s druge strane.
Postava
Gothmog – gitara, vokal
Zli – bubnjevi
Crow – klavijature
Butcher – bas
Produkcija
Dark Sphere i Kapela
Popis skladbi
1. Ophiuchus
2. Narrow Gates
3. Temačnost
4. Beyond Horizon
5. Ultimatum Darkness
6. Darkness Enthroned
7. Astral Purification
8. Undead Madness
9. Serpentis
