Oproštaj gospodina Jocota (2010)
Mjesto: Orto bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 15.12.2010
Broj posjetitelja: 50
Cijena karte: 4,00€
Hajdemo svi na Thrashfest u Mediapark! Ah, nema šanse. Preskupo. Idemo radije u Orto bar na malo modernije zvukove. Zašto? Pa da pokažemo podršku slovenskoj sceni i da ga još zadnji put zapalimo s Jocotom, sada već bivšim gitaristom metalcore sastava The Language Of Thought Hypothesis, te s prekmurskim dečkima Before The Murder.
Budući da je koncert počeo prilično rano, a vani je harao zločesti mraz, bili smo prisiljeni ostaviti suvišnu prtljagu (plemenito piće) i uputiti se unutra. Ubrzo nakon ulaska u dvoranu već se čuo intro i Lendavčani su polako izašli na pozornicu. Početak showa bio je posve neinovativan. Poskakivanje, odnosno trčanje na mjestu, prilično je preslikano od kanadskih Despised Icon i još mnogih sastava. No to im ne možemo zamjeriti. Mladi su, puno drže do nastupa i samog trenda. Možemo reći i da je njihov performans fascinantan za gledati. Tko bi u Sloveniji, otvoreno rečeno, uopće imao muda napraviti nešto takvo? Nitko! Svi samo kritiziraju, a ništa ne naprave. Ukratko… dečkima ovdje možemo odati svoje poštovanje. Što je još zanimljivije od samog skakanja i šprinta po pozornici jest glas njihova vokala, kojemu je jedva 15 godina. Mali Gregor, koji više i nije tako malen, davao je sve od sebe. Scream koji ti prodre duboko u uši i probuši bubnjiće čuo se već na dnu stubišta Orto bara. Growl doduše nije bio toliko uvjerljiv, ali je ipak lijepo prihvaćen. Možemo reći da mu je glazbeni idol Scott Lewis, vokalist američkog deathcore sastava Carnifex. Moguće je da se i varamo. Poanta je da se vrlo dobro snašao i pokazao u dobrom svjetlu. Ne smijemo zanemariti ni ostale članove, koji su također dali sve od sebe. Sven i Andi na gitarama stvarali su lijepe zvukove koji se možda nisu najbolje čuli. No to je problem akustike u Ortu. Ništa nije savršeno. Jure je zvijer na basu, kao i na mikrofonu u Vulvathrone. Svaka mu čast! Benjamin nije baš najbolji bubnjar, ali nije ni najgori. A kako je još mlad, ima dosta vremena pred sobom, a tako i za vježbu. Ukratko… dečki su odsvirali sav, odnosno većinu svog materijala i, kako je već postalo uobičajeno, koncert su zaključili obradom pjesme The Bad Touch američkih alternativaca Bloodhound Gang. Dečki! Keep It Brutal!
Tijekom stanke počastili smo se pivom ili dva da napunimo baterije za nadolazeći bend, koji je ujedno bio i zadnji. To su, naravno, bili LOTH.
Kako je vrijeme brzo prolazilo, tako su brzo i LOTH-ovci izašli na pozornicu. Kašnjenje od jedne pjesme nije prevelik grijeh. Ulaskom u glazbeni epicentar ove večeri čuli su se melodični gitarski rifovi Jocota i Coreyja. Kao što je već spomenuto, ovo je bio posljednji koncert Jocota s LOTH-ovcima pa je trebalo uložiti puno dodatnog truda da koncert prođe po planu. Svima poznati Dejan, odnosno Nixon, kako ga neki zovu, bio je najuočljivija točka koncerta. Ali nije ga baš lako previdjeti. Čovjek je visok skoro 2 metra, a možda i bez tog “skoro”. Što je loše u tome? Ništa. Važno je da je dao puno od sebe i da se publika zabavljala. Šale između pjesama/u stankama možda nisu sve nasmijale, ali važni su namjera i nastup. Da Dejan ne bi požnjeo svu slavu, tu je bio uvijek hiperaktivni Corey, koji je uz slavu žeo i većinu ženskih pogleda. Napokon, izgleda kao moderni, odnosno metalcoreovski Mick Mars, gitarist legendarnih glamera Mötley Crüe. Ma koliko Corey bio šarmer, ta večer nije pripadala njemu, nego Jocotu. Kako i dolikuje, negdje usred koncerta dobio je i dar koji će oživljavati sve lijepe uspomene. But show must go on!: rekli bi ljudi. I tako je i bilo. Dečki su ostatak koncerta odsvirali kvalitetno i udarno. Za pohvalu. Kao što BTM imaju običaj, tako ga imaju i LOTH. Koncert su, kao i svaki dosad, zaključili pjesmom G-Unit Crew For Life.
I tako su oba koncerta došla kraju. Vrijedno posjeta. Budući da slovenska core scena nije baš u najboljem razvoju, možemo reći da se pojedini bendovi trude i da bi bilo lijepo da im damo svu podršku koju imamo. Let’s keep it metal, let’s keep it core!
fotografije: Naja Zorko
Galerija slika
















