Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Landmarq
Izdavač: Synergy
Izdanje: 2014
Trajanje: 2:26:07
Ocjena: 3.5/5
Landmarq se danas ne spominje baš često kad se priča o najkvalitetnijim britanskim neoprogrockerskim grupama, pri čemu se obično misli na aktualnu, ‘pojednostavljenu’ verziju benda. Mišljenje se brzo promijeni čim se razgovor skrene na njihovo rano razdoblje, koje je posve druga priča. Tada se u postavi Landmarq nalazio dugogodišnji pjevač Thresholda Damian Wilson, koji je u tom razdoblju bez sumnje bio glavni motor grupe i ključni faktor ranog uspjeha. Tada, početkom devedesetih (nastali su 1990.), Landmarq su bili jedan od najperspektivnijih neo prog bendova i činilo se da će jednom čak zakoračiti u ‘prvu ligu’ najzanimljivijih suvremenih prog grupa. Zbog čudnog spleta okolnosti to se nažalost nije dogodilo.
S Wilsonom u postavi Landmarq su izdali tri kritički dobro primljena studijska albuma, »Solitary Witness« (1992), »Infinity Parade« (1993) i »The Vision Pit« (1995), pa nije bilo razloga da i dalje ne učvršćuju svoje pozicije i ne oduševljavaju dotadašnjim glazbenim pristupom. Za njihov rani stil bilo je karakteristično zaklinjanje u progrockerske korijene te povremeno uvođenje elemenata klasičnog rocka, hard rocka, AOR-a i čak, doduše prilično skromno, tračaka jazza.
Na razočaranje brojnih fanova Wilson se 1995. odlučio posvetiti solo karijeri, a istodobno je ostao vjeran grupi Threshold s kojom je počeo surađivati 1992. Landmarq su zamjenu pronašli u pjevaču Ianu ‘Moonu’ Gouldu, no to je bilo kratkog vijeka jer su se ubrzo odlučili za radikalnu promjenu i u svoje redove doveli Tracy Hitchings, bivšu pjevačicu neoprog grupe Quasar i dugogodišnju prijateljicu benda.
Od tada za Landmarq, koji su potom snimili još dva studijska albuma, »Science Of Coincidence« (1998) i (nakon duge stanke) »Entertaining Angels« (2012), nikad više nije bilo isto jer su postali praktički posve drugi bend. I baza fanova se polarizirala i malo je onih kojima se (jednako) sviđaju oba razdoblja, ‘muško’ i ‘žensko’. Malo ženskih vokala dobro funkcionira u progresivnom rocku ako on ne sadrži snažne folk elemente i prevladavajuće mekane aranžmane ili ako pjevačica ne posjeduje doista posve osebujan šarm u stilu Annie Haslam (Renaissance) ili Sonje Kristine (Curved Air). Vokal Hitchingsove stvar je osobnog ukusa, ali njezin kričav, povremeno jecajući i bahat pristup mnoge zna odbiti od slušanja novijih Landmarq uradaka.
Od izvornih članova u bendu su do danas ostali samo gitarist Uwe D’Rose i basist Steve Gee, jer ih je 2012. napustio i izvorni bubnjar Dave Wagstaffe. Zamijenio ga je Danny Martin. Landmarq, koji su, unatoč izvrsnom gitaristu koji ne štedi na razgranatim solažama, prilično klavijaturistički orijentiran bend, imali su u svojim redovima već tri različita klavijaturista. Izvornog člana Stevea Leigha naslijedio je Gonzalo Carrera (kasnije Karnataka), dok je najnoviji Landmarq klavijaturist Mike Varty.
»Origins: A Landmarq Anthology« na dva CD-a ‘obrađuje’ dva različita razdoblja ove relativno opskurne grupe, koja si, pogotovo što se same energije tiče, ne bi mogla biti dovoljno različita, a obuhvaća razdoblje od 1992. do 2012. Na prvom disku nalaze se novije skladbe s Hitchingsovom u postavi, dok je na drugom zastupljeno puno kvalitetnije i zanimljivije razdoblje s Wilsonom, koji je 1991. zamijenio izvornog Landmarq pjevača Roba Lewisa-Jonesa.
Njihov se stil u instrumentalnom pogledu dolaskom svjetlokose pjevačice nije osjetno promijenio, s tom razlikom da je zvuk klavijatura u produkciji postao viši, pojedini aranžmani mekši uz zamjetno manju količinu hard rockerskih gitarskih rifova, a većina skladbi poprimila je nešto optimističniji ambijentalni ton. Sasvim na kraju prvog diska, koji sadrži i nekoliko skladbi snimljenih uživo koje su do sada izašle na tri koncertna albuma s Hitchingsovom, nalazi se i posve nova skladba »Origins«, po kojoj je ova antologija dobila i svoj naziv. Slaba strana novog dosega upravo su plavuši ‘živčani’, razgolićeni i gotovo bahati vokalni manirizmi, koji pošteno iscrpe svu slušljivost te kompozicije.
Drugi je disk onaj koji će biti puno zanimljiviji većini ljubitelja kvalitetnog (neo) prog rocka s karizmatičnim vokalnim pristupom. Dramatični »Killing Fields« svojom će mračnom prirodom i melankoličnim refrenom još i danas godit svim ljubiteljima Fish era Marillion, grupe Arena, ali i Wilsonovih Threshold. Nešto optimističniji »Forever Young« sadrži podižući refren i klasičan neoprog aranžman u kojem se sintisajzerske teksture skladno prelijevaju s odlučnim gitarskim pasažama.
Orijentalnim središnjim motivom obilježen »Ta Jiang«, 16-minutni superep mogućih dimenzija, dokazuje da su Landmarq s Wilsonom u postavi s lakoćom stvarali i ritmički složena i aranžerski prilično zahtjevna djela na kojima su uspjeli dočarati iznimno intenzivnu atmosferu. S druge strane, već tada su imali sluha za stvaranje emocionalnih power balada, što dokazuje skladba »Embrace« s briljantnim Wilsonovim vokalnim nastupom i ukusnim ženskim pratećim vokalima.
Na melodramatičnom »Narovlya«, još jednom složenom epu, čuje se uspješno spajanje simfoprog aranžmana, hard rockerskih gitarskih fraza i povremeno poigravanje kraćim improvizacijama. I na ostalim ambijentalno bogatim skladbama iz te ere, poput »Bed Of Nails«, nazorno se čuje zašto je bend s Wilsonom u postavi imao neku posve specifičnu energiju, koju kasnija verzija grupe, unatoč nekim ambicioznim pokušajima, nije uspjela obnoviti.
Starije Landmarq ploče danas su na policama trgovina prilično rijetka stvar, pa je »Origins« poprilično pametno ulaganje za sve koji bi se htjeli upoznati s njihovim dosadašnjim opusom. Upozorenje da je na oba CD-a riječ o dva gotovo posve različita benda svakako nije suvišno. Drugi je disk najzanimljiviji ponajprije većini ljubitelja grupe Threshold i Wilsonove solo karijere, dok će prvi disk ove dvostruke antologije godit onima koji nemaju nikakvih zadrški prema bahatim ženskim vokalima u suvremenom prog rocku.
Postava
CD1
Tracy Hitchings – vokal
Uwe D’Rose – gitara
Steve Gee – bas gitara, fretless bas, prateći vokal
Mike Varty – klavijature, gudači, prateći vokal
Dave Wagstaffe – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
CD2:
Damian Wilson – vokal
Uwe D’Rose – gitara
Steve Gee – bas gitara, fretless bas, prateći vokal
Steve Leigh – klavijature
Dave Wagstaffe – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Produkcija
Landmarq
Popis skladbi
CD1 – The Tracy Years (72:45)
1. Science of Coincidence
2. Lighthouse
3. Between Sleeping and Dreaming… (Live)
4. Tailspin (Let Go the Line) (Live)
5. After I Died Somewhere (Live)
6. Heritage (The Tracy Years) (Live)
7. Turbulence (Paradigm Shift)
8. Personal Universe
9. Origins (New Song)
CD2 – The Damian Years (73:22)
1. Killing Fields
2. Forever Young
3. Borders
4. Solitary Witness
5. Ta Jiang
6. Embrace
7. Pinewood Avenue
8. Narovlya
9. Bed of Nails
