Autor: Jernej Vene
Mjesto: Olympiahalle / München / Njemačka
Datum koncerta: 24.05.2006
Broj posjetitelja: 12
Cijena ulaznice: od 51 do 120 eura
Kao što je poznato, najveća imena popularne glazbe rijetko svrate na slovenske pozornice. Naravno, govorim o onima kojima za rad treba velika pozornica, svjetlosni park i brojna scenska ekipa. Te stvari koštaju hrpu love, a kod nas je organizatori najčešće teško skupe. Posljedica je jednodnevni izlet u veća susjedna mjesta. Ovaj put cilj nam je bio München i koncert kalifornijske grupe Eagles. U organizaciji Concert Freaka dočekala nas je udobna i ne preduga vožnja, a čar takvom putovanju dodaju fanovi, koji su obično pravi autobusni zabavljači. Uz pijančevanje i pjevanje smisle i poneku vragoliju. A i vrijeme je bilo taman za put, malo proljetnog sunca i oblaka da sve skupa ne bude prevruće.
Ulaznice su planule još zimi, no ipak se našlo nešto ljudi koji su ih u zadnji čas nabavili kod preprodavača. U 20:20 je počelo, a mi sretnici koji smo sjedili u parteru od otprilike treće skladbe nadalje mogli smo uživati u prekrasnom zvuku koji su stvarali basist Timothy B. Schmit, bubnjar Don Henley te gitaristi Glenn Frey i Joe Walsh. Ta četvorica gospode danas čine grupu Eagles. Osim što su izvanredni instrumentalisti, kao i obično podijelili su pjevačke uloge. Daleko ih je najviše imao Don Henley, zatim Joe Walsh, koji važi i za klauna u grupi, a najmanje su glavne vokale pjevali Schmit i Frey. Publika je bila šarolika, iako je naravno bilo najviše onih koji prate Eaglese od samih početaka. Neki stariji doveli su sa sobom mlađarije koja bi sama sigurno nabrala nos na ovu glazbu jer odrasta uz drukčiju. Štandovi su nudili majice, kape, košulje pa čak i žensku kupaću haljinu (cijene su išle od 30 do 100 eura). Ali natrag na glazbu. Uvodna Take It Easy bila je taman za početak jer je prilično brza. Zatim su kombinirali novije i starije skladbe s hitovima pojedinih članova kao solista, a pred kraj su opet oduševljavali provjerenim skladbama grupe. Zvuk je u parteru bio fantastičan, kolege koji su bili na tribinama bili su za njega naravno uskraćeni jer su imali poprilično nesretna mjesta. Možda je tu primjedba za organizatore, a ne za grupu, zbog prodaje baš svakog mogućeg kutka olimpijske dvorane. U parteru su naime bile postavljene stolice jer je tako htjela grupa, pa je novac od ulaznica koje bi prodali za parter kao stajanje trebalo namaknuti drugdje. Tako su vrli Nijemci prodali sjedala gotovo već iza pozornice, s kojih jadni ljudi nisu vidjeli ništa više od zavjese i tonskog tehničara na pozornici. U prodaji su bila i stajanja na vrhu tribina (iznad najvišeg reda sjedala), i to za čak 50 eura. To je bila najjeftinija ulaznica, a u parteru su bile po 100 i 120 eura. Za tako besprijekornu produkciju naravno treba platiti. Postavljena su bila dva velika video ekrana te treći, pravokutni iznad pozornice, tako da je bilo pobrinuto za dobar pogled na koncert. Eaglesi i njihovih osam suradnika zajedno sviraju od 2001. i to se čuje. Profesionalna i tehnički savršena izvedba najprije mi je pobudila slutnju da gospoda imaju nešto na hard disku, ali su me ubrzo vratili na zemlju. Walshova gitara bila je u uvodu jedne od skladbi mnogo preglasna u odnosu na ostale instrumente, pa sam smireno uživao dalje. Publika naravno nije oklijevala i uključila se u skladbama koje je poznavala. Oduševljenje je bilo izuzetno. Henleyjev hit Boys of summer digao je ljude u parteru na noge. Nagurali su se u prolaz na sredini dvorane i veselo plesali. Nakon pauze smo se naravno nadali da ćemo moći ostati na nogama i po mogućnosti se pomaknuti bliže pozornici. Glenn Frey je nakon Tequila Sunrise ljubazno upozorio ljude koji su stajali pred pozornicom da zaklanjaju pogled na pozornicu jer ulaznice nisu bile jeftine. Predložio je da mogu zaplesati pred kraj koncerta, kad zabava bude na vrhuncu. Možda je Frey time promašio, jer do kraja gotovo nitko više nije ustao. Briljantni glazbenici, kakvi jesu, svoj su posao obavili s odlikom. Prateći glazbenici su izvanredni, možda najviše izdvajam Steuarta Smitha, koji je zamijenio i nadogradio bivšeg člana Dona Felderja. Don Henley je najavio jednu od novijih skladbi Hole in the world, koja govori o stanju duha nakon 11. rujna 2001. Otvoreno je rekao da je vrijeme da SAD dobije novo državno vodstvo. Glenn Frey mu se pridružio pričom o naljepnici koju je vidio na nekom automobilskom odbojniku u Los Angelesu: “I can’t wait till 2008!” (Jedva čekam da dođe 2008. – a s njom i izbori, op.a.). Ja pak čekam 2007., kad bi nam napokon trebali izdati novi studijski album. Budući da sam Eaglese gledao prije deset godina u istoj dvorani, mogu ustvrditi da se izvedbeno nisu ostarjeli ni za godinu dana, a kamoli za deset!
Setlista
Take it Easy
Witchy Woman
Peaceful Easy Feeling
One of These Nights
New Kid in Town
I Can’t Tell You Why
Lyin’ Eyes
The Boys of Summer
In The City
The Long Run
Pauza (20 minuta)
Tequila Sunrise
Love Will Keep Us Alive
No More Cloudy Days
Hole in the World
Take it to the Limit
Walk Away
Sunset Grill
Predstavljanje sastava
Life’s Been Good
Dirty Laundry
Funk #49
Heartache Tonight
Life in the Fast Lane
Prvi bis
Hotel California
Drugi bis
Rocky Mountain Way
All She Wants to do is Dance
Treći bis
Already Gone
Desperado
Postava:
Bill Armstrong trombon
Scott Crago bubnjevi, udaraljke
Glenn Frey gitara, vokal
Al Garth truba
Don Henley bubnjevi, gitara, vokal, udaraljke
Willie Hollis klavijature, vokal
Christian Mosert truba
Timothy B. Schmit bas-gitara, vokal
Greg “Frosty” Smith truba
Steuart Smith gitara, vokal
Michael Thompson harmonika, klavijature, vokal
Joe Walsh gitara, vokal
Galerija slika
