Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Klub Jedro, Medvode
Datum koncerta: 27.11.2015
Jebeš lampice i sav božićni kič kojim nas siluju već od sredine studenoga! Na dan/večer kad su u Ljubljani i Mariboru zakoračili u prosinačko potrošačko ludilo, stotinjak se glava radije uputilo u medvoško Jedro, gdje je uvod u blaženo prosinačko doba uspješno oskvrnuo menage-a-trois Skrun, Morost i Dekadent.
Medvode je s polusatnim zakašnjenjem kao prvi oskvrnuo trio iz Zgornjeg Posočja, zvan kako drugačije nego Skrun. Relativni pridošlice domaće scene još od svojeg nastanka marljivo skupljaju koncertne kilometre, što im se na pozornici već i dobro pozna. Skrun sviraju poprilično samosvojnu mješavinu sludge, groove i death metala, u kojoj nije teško prepoznati raznolike utjecaje, od bendova NOLA scene i Panteru pa sve do Morbid Angel. Odlika soške trojke masivan je, težak zvuk i BUKA, koju tri instrumenta i vokal proizvode otprilike koliko američki teksaški seljaci domaćeg šnopca. Možda su pred kraj Skrun postali malo jednolični, ali tome je vjerojatno kumovalo tek zagrijavanje za petkovu večer. Skrun su ipak, bez obzira na to, uvjerili energičnim nastupom i poprilično samosvojim pogledom na glazbeni gušt žanrova. I plus za specifičan zvuk bas gitare, koji najviše podsjeća na Blackyjev (Voivod) »blower bass«. Čekamo da nas oskvrni prvijenac, koji već nastaje!
Ljubljanske morostare uhvatili smo nedavno u ljubljanskom Ortu, a ovaj put bend se prvi put predstavio s novim basistom. Žana je zamijenio Andrej Škof (ex-Eruption), a Morost su u Medvodama u cijelosti, od a do ž, odsvirali svoj prvijenac Solace In Solitude, koji se već lijepo ustoličio u ušima domaće publike. Cura i dečki su nas u slabih sat vremena opet spretno odveli kroz magle ljubljanskog barja, srhtavu atmosferu te šetnje kao i uvijek dosad isplevši odličnom uigranošću i masivnom zvučnom slikom black/death/groove metala. Da stari članovi svoj posao znaju, jasno je k’o dan pa je pod većim povećalom bio Škof, koji je pokazao da se bend više nego dobro uhodao, bas linije sad zvuče uvjerljivije nego prije (mjestimice su linije čak malo izmijenjene), a Škof je u sliku poprilično statičnog benda unio nešto prijeko potrebne dinamike i pozorničke živosti. Human Debris, Thorp Afield i Mitos uvjerili su kao i svaki put dosad, a s još većim zanimanjem pratio sam završnu novitet (odsviranu bez Škofa), koja pokazuje da Morost vuče malo više prema progish vodama i stvarno će biti zanimljivo čuti što će donijeti drugi album, koji polako već nastaje.
Debele četiri godine od izlaska Venera: Trial & Tribulation proletjele su kao od šale, a od tada Dekadent nisu bili baš stalnica ni na pozornicama. Da su jako nedostajali, bilo je jasno već tijekom prvih tonova uvodne himne Dissident Dream, koja je dokazala da dečki pod vodstvom Arturja Felicijana u tako dobroj formi nisu bili već dulje vrijeme. Dekadent su se žestoko bacili u svoj sat vremena dug set u kojem su Medvode zatresli komadima s prvijenca, The Deliverance of the Fall, Venere i novog albuma Veritas, koji je zapravo razlog njihova povratka na pozornice. Obilno smo, dakle, bili počaščeni novitetima Dead Mountain, Pasijon i najizrazitijom epskom poslasticom Valburga, koja oduševljava uvjerljivim tekstom na slovenskom. Artur je ovaj put uvjerio izvrsnim vokalnim nastupom, prvenstveno vrhunski izvedenim krikovima i dubokim growlovima (ne{\*}što manje blago bolnim čistim vokalima), a i inače je bend djelovao kao izrazito uigrana cjelina pod taktirkom fenomenalnog bubnjanja Tinea Horvata. Dekadent sam uživo zadnji put uhvatio prije četiri godine u Kranju i to nije bio baš njihov najsjajniji trenutak. No dečki nisu ostali dužni i ovaj put dokazali su da pripadaju samom vrhu slovenske metal scene, a njihov unikatni pristup black metalu, u kojem se bezizlazno prepleću život i smrt, tama i svjetlo, ljubav i mržnja, opet je zasjao punim sjajem.
Galerija slika
