Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 24.10.2014
Broj posjetitelja: 200
Cijena ulaznice: 18,00€
Prošli petak su se u sklopu organizacije Kino Šiška zaustavili njujorški riff minimalisti Helmet. Koncert je održan u sklopu turneje posvećene dvadesetoj obljetnici izlaska albuma Betty. Spomenuti album izašao je 1994. godine i treći je po redu u diskografiji Helmeta, koja trenutno broji 7 albuma.
Počeci grupe sežu u 1989., 1990. su izdali svoj prvi album, no pravi uspjeh doživio je tek album »Meantime«, koji je inače prethodnik Betty. U početku su postavu činili Page Hamilton, zadužen za gitaru i vokal, gitarist Peter Mergede, basist Herry Bogdan i bubnjar John Stanier. Kasnije su Helmet promijenili puno članova, tako da je danas od originalne postave ostao samo Page Hamilton.
Koncert je počeo dolaskom benda na pozornicu oko 21.30, predgrupe nije bilo, tako da smo već od prvog udarca gitara dobili vibracije koje su nam servirali Helmet, a koji su već kod prve pjesme He feels bad s ploče »Meantime« ostavili gorak okus. Pa nije samo zvuk bio taj koji im je radio medvjeđu uslugu, mirisalo je na izmoždeni motor kojem su zamijenili ¾ vitalnih dijelova, a i sama osnova je već toliko dotrajala da bi je najbolje bilo staviti u muzej. Prilično malobrojna publika nije djelovala izbirljivo, tu i tamo bi se pomaknula poneka glava, čuo se poneki usklik oduševljenja na početku klasika.
Prvi dio setliste sadržavao je mješavinu pjesama s Betty i Meantime, srednji dio bio je posvećen albumu Aftertaste, a završetak je sadržavao mješavinu pjesama s prve ploče Strap it on. Nakon prilično slabog početka atmosfera se podigla za koji stupanj, ali nas je umor Page Hamiltona cijelo vrijeme podsjećao da više energije jednostavno nećemo dobiti. Za vokale je inače bilo tako "riješeno" da su se određene vokalne linije pjevale kroz lo-fi mikrofon, ali usprkos dobroj namjeri one su se i dalje čule prilično neuvjerljivo. Svako toliko oglasio bi se i poneki drugi član postave na back vokalima, no zajedno su stvarali tek nekakvu dugu fušanja.
Ritam sekcija, koju su činili Kyle Stevenson za bubnjevima i Dave Case na bas-gitari, kroz cijeli je koncert nekako plivala sama za sebe, a bubnjevi koji su u originalu napravljeni malo »behind the beat« s ciljem drugačijeg osjećaja groovea pod Kyleovim su rukama u usporedbi s originalom djelovali kao šetnja slona po kuhinji.
Koncert je ponudio slatko-kiselu predstavu nekoć kvalitetnog podžanra glazbe koji na životu drže ostarjele ikone. Sa strane organizatora sve je kao i uvijek izvedeno na vrlo dobroj razini, a možda bi bilo dobro ubuduće za ovakav bend imati i predgrupu.
Galerija slika
