Mjesto: Ljubljana (Slovenija), Metelkova Gala Hala
Datum koncerta: 09.11.2004
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 3.300,00SIT
Kasno poslijepodne uljepšali smo svoje snježnobijele zube kavicama, sokovima i pivicama s točenja, a među ostalim, čekajući “važan događaj našeg života”, isprobali smo i ambijent Celice na Metelkovi, koja je stvarno ugodan prostorčić, malo fancy, ali zapadnjačkim i japanskim studentima skrojen po mjeri.
Bilo je deset navečer, lijevalo je kao na sudnji dan, lokve su nam bile suputnice i nakon teške patnje usred pljuska sretno smo se zatekli točno pred kotlom Gala Hale. Koncert je bio rasprodan i po neslužbenim viestima pričalo se da bi se, da su (opet to “da su”) u pretprodaji prodali dovoljno karata, koncert prebacio u VPK kod POP TV-a, ali jebi ga, sudbina je htjela da koncert bude rasprodan na dan D. U rupi je već veselo mirisalo na razne čudotvorne napitke. Pa baš je veselo maglovito bilo, rekao bi patuljak Smuk. 5 minuta smo čekali. Postavljeni uz mikseticu straga, kako god, nedaleko od “Ozrika”, s obzirom na minijaturni prostorčić Gala Hale, koji je bez trunke milosti pokazivao svoje prijeteće zube skučenosti, što je mnoge te večeri otjeralo u klaustrofobičan bijeg.
Od prvog tona, beata, note mene je… hja, čisto odfuckalo. Stvarno kako kompaktno uigrano. Najviše i prije svega čovjek koji me prvi “ubo u uho i oči” bio je nedvojbeno unikatni genijalac gitarist Ed “Ozric” Wynne, što je ovaj sve izvodio. Pa još u potpuno drugoj postavi, bili su kao na postavi s posljednje aktualne studijske ploče “Spirals In Hyperspace” (2004). Među ostalim, mjesto u grupi našla je i simpatična cura, koja se zdušno vrtjela uz onu čudotvornu kutijicu s milijun gumbića, tipki i “faderčića – regulatora”, mislim na onu elektro-sample-trans, bla, bla, čudo tehnike, sekvencer ili što već. Ludo kakva slasna fuzija. Sofisticiran pristup, a na pozornici nabrušen grooove.
Puno je svijeta u Gala Hali bilo takvih koji bi gitaru maknuli i uživali najradije u čistom transu, a neki od nas bili smo i takvi koji bi radije dodali još koju gitaru, a “elektro sample” maknuli. Stvar uskog gledanja u danoj situaciji, u koju je gurnut ja pojedinca.
Ozric Tentacles je bend koji je pronašao sam sebe. Nisu puno pričali, nego su se od prvog trenutka prepustili potpunom uživanju koje je trajalo skoro dva sata. Prvi put mi se dogodilo da sam otišao gledati bend od kojeg prije nisam čuo ni jednu pjesmu, ni jedan beat, ni jednu notu u životu. Ali odlebdjeti si mogao odmah, samo je trebalo zatvoriti oči. Kakvo transcendentalno iskustvo, nekoliko me puta pošteno zanijelo, cijelog. Pa one auralne slikice na platnu, u pozadini, koje su non stop prelijevale svoj boj i formu, kako je lijepo “treperilo” sve skupa, non-stop, kako je umjetnički i ukusno sjelo sve skupa. Ritam sekcija bila je od pravog jazzerskog tijesta i uz dodano sampliranje Ozric Tentacles stvorili su zaista huuud grooove, koji je oslobađao tijela (ako su ona samo htjela) prisutnih kroz cijeli koncert. Masivna zvučna slika, napeto, uz dodanu Edovu gitaru punog pristupa, Ozric Tentacles pristupili su svom snagom, s posebnim rušilačkim vektorom svijetlili u crnoj rupi Gala Hale. Kakav poweeeer, kakav beat, sve mi se u gaćama treslo!!!! Majstori izuzetne atmosfere koja nije popuštala ni na trenutak. Klasični žanrovi glazbe od reggaea do black sabbathovskog betoniranja, ima svega, s. A usto potkrijepljeno cijelo vrijeme elektronskim tipkanjem fantastično upletenih sekvencerskih elektro linija. Ukusno k’o sam vrag. Čovjek koji se zdušno nadimao (flautist) kroz koncert preko plejade najrazličitijih “frulica” bio je priključen na posebne eho efekte, ponekad nisi mogao dobro razaznati što je sintesajzer, a što njegova čarobna svirala, sve je zvučalo čisto svemirski. Astralni putnici, juriš!!!
Ozrics su bend koji je sačuvao svoju dušu po cijenu toga da su postali čisti alter bend kojem paše svirati po ovakvim malim rupama poput Gala Hale, natopljenima mirisima plemenitog bilja, što ni ovaj put nije bila iznimka. “Ozrici” su skromni, dođu svirati “za sitninu” (kusur – sitniš) i ostave dušu na pozornici. Zato su veliki bend, bend velikog srca. Tipovi su isključeni, u potpuno svom svijetu, jedinstveni mediji unikatnog jezika svojih duša, koje su našle lijepu ravnotežu ugođenu na istu frekvenciju unutar tijela Ozric Tentacles.
Fuzija jazz rocka, R&Ba, heavy riffanja, odlično sfuzioniranog s modernim elektro sekvenciranjem, semplanjem ili kako se već zove polaganje tih fascinantnih zvučnih paleta u njihov glazbeni izričaj. Nemam riječi, kapa dolje.
A sad još malo kritike. “Dvorana” (očekivano) Gala Hala prava je grozota. Moj dragi “supatnik” zagušljivih lokaliteta Thomas morao je nakon sat vremena otići jer mu je nestajalo zraka, pa se klaustrofobično osjećao. I nije bio jedini. Smrdjelo je za poludjeti. Pa onda svijet. Čini mi se da ljudi više ne znaju slušati muziku, ili se pak ne znaju isključiti. Ne znam kako je bilo u prvim redovima, znam kako je bilo straga kod miksete. Cijelo vrijeme su se motali, svakih pet minuta isti je lik gurao kroz gužvu ljudi prema vratima i gotovo u istom dahu odmah natrag. I tih je bilo more. Pa svijet se općenito više bavio digitalcima, mobitelima, motanjem cigareta,….čudno, jah no…sam filing je bio čudan. Kao da su se došli pokazati na koncertu, a ne slušati glazbu. Starim, a novih manira ne poznajem baš najbolje.
A sad postava. Tik pred europsku turneju zamijenilo se 3/5 benda. Originalni članovi bili su samo flautist John i naravno capo di banda Ed Wynne, na dvije Ibanez gitare, jednoj s čistim klasičnim sabbathovski naštimanim distorzijom i drugoj crnoj sedamžičanoj naoštrenih šiljaka s otrovno svijetlim magnetima i ružom koja se vije duž hvataljke vrata gitare. Da, riječ je o originalnom “Steve Vai” modelu Ibanez gitare. Majstor drajsanja s flangerom, opsjednut svemirskim zvukovima kojima ga je zatrovao pristup legendarnog Stevea Hillagea, koji je pomogao Ozricima na zadnjoj studijskoj ploči i oko kojeg su curile lažne informacije da će zajedno sa suprugom Miquette biti jedna od atrakcija večeri. Oboje su ostavili pečat kod francuskih progresivaca Gong u sedamdesetima, Hillage danas surađuje u svom tehno projektu System 7, dok je autor nekoliko izvanrednih solo ploča. Ed je bio oboružan i klavijaturama modela Nova i D-50, koje je najzdušnije koristio kad je ostao na pozornici potpuno sam tijekom nove “Spirals In Hipersace” verzije inače starog Ozric Tentacles komada Plasmoid. Nekoliko je puta showu dodao i akustičnu gitaru marke Yamaha. Cijelo vrijeme uživljeno, savršeno, s izuzetnim temperamentom, opušteno, spreman na “štos”, pa glissando “Steve Hillage” gitarske vragolije lijepo su razbile i začinile sve skupa.
Na pozornici je Seaweeda zamijenila Edova žena, inače menadžerica Ozric Tentacles Brendi. Koristila je sekvencere Wavestation i Prophecy i još dva koja nisam razgovjetno vidio. Uskočila je u bend zaista neočekivano, kad se bend našao u velikoj gužvi pred početak euro turneje zbog nedostatka članova. Imala je svega 4 dana prije prvog koncerta u Ateni za uigravanje s grupom i mnogi fanovi bili su razočarani jer njezino sviranje nije bilo na razini Seaweeda. A za ostale, meni slične “laike”, ispalo je ludo, ludnica, lijepo,…
John je bio najnakulirniji, s rastaman gestama i čak rastaman jezikom. Ma nisi znao je li zadet ili tako jednostavno funkcionira: “How Are You doing? Are you feeling good? Oh, you are drunk? Or only not drunk enough?”, bile su jedne od rijetkih rečeničnih fraza koje je izdavio iz usta tijekom koncerta. Zbog malenosti Gala Hale zvuk je bio pogođen. Sve je zvučalo preglasno i to je najviše pogodilo Johnov repertoar puhanja, tako da su puhački dolazili do izražaja samo u mirnim dijelovima, na izlazima/ulazima u komade, nažalost. Gitara je cijelo vrijeme bila preglasna. Kronična premalenost prostora uzela je svoj danak.
Ritam linija također je bila zbubnjana zajedno tik pred zoru. Bubnjar je inače iskusni Greyum, a bas gitaru je “driblao” Matt. Odlični glazbenici, nevjerojatno su se sporazumijevali međusobno i s ostalima, kao da su u bendu cijelu vječnost. Ludi jam session vladao je među njima, cijelo vrijeme s jajima, potpuna sloboda kreativnog duha, neka duša leti. Stvarno fantastika.
Još ovo. Organizatori su obećavali i Hala Watersa, sina slavnog Rogera Watersa (Pink Floyd), koji je pomagao Ozric Tentacles samo na američkom dijelu turneje. Fanovi su pak bili posebno oduševljeni uključivanjem komada Sploosh u bis, umjesto klasičnog bisa nastupa uživo Ozric Tentacles već nekoliko godina zaredom, zvanog Throbbe
Kraj u 0:00. Opasan novim Ozric Tentacles CD-jem krenuo sam s mokrim cipelama veselo kući “drnjohat”. A spavao sam s nevjerojatnim užitkom. Ta glazba ima blagotvoran učinak i ne trebaš se zadovati da bi se lakše isključio, daleko od toga,…., pa do toga ionako svatko sam dođe (ako ikad).
Ozric Tentacles bi sljedeći put morali biti barem u VPK, pa bi i prezentacija normalno došla do izražaja.
Setlista
1.Intro Jam
2.Jurassic Shift
3.O-i
4.”new techno track – if you watch the documentray on the pongmastersball dvd, there’s a bit where Ed is making some lush techno noises on his synth, just before he arrives. That is actually the intro to the new track”
5.Sunscape
6.Plasmoid
7.Oakum
8.Chewier
9.Tidal Convergence
10.White Rhino Tea
11.Snakepit
bis:
12.Sploosh
