Izvođač: Gordi
Izdavač: Jugoton
Izdanje: 1981
Trajanje: 31:27
Ocjena: 4.5/5
Pisala se 1981. godina i u jugoslavenskom prostoru bilo je nemoguće zaustaviti kotač vremena i navalu novih, težih zvukova distorziranih gitara. Toga su bili svjesni i beogradski barjaktari težeg rocka, grupa Gordi, koja danas, zajedno s legendama Divlje Jagode i Pomaranča, postavlja jedan od temelja jugoslavenskog heavy metala. Preko noći napustili su progresivni jazzerski izraz te hipijevsko cvijeće ljubavi i nježnosti, kojima su si krčili put od osnutka 1977. nadalje, i s bizarnim imidžom zakoračili u razdoblje divljih boja, tijesno pripijenih tajica, kože te iskonskog veličanja preznojenih ženskih tijela, brzog života i novog vala iz Britanije, koji je posijao pakleno sjeme teškog metala. Traktat tog novog bića, bržeg srčanog ritma i adrenalinske groznice jest i ploča Pakleni trio, donedavno nepravedno previđeni biser jugoslavenske tvrdozvučne produkcije.
https://www.youtube.com/watch?v=PfH3Q0HElbo
Priča o prelasku na heavy metal u slučaju Gordija bila je postupna. Godine 1977. poletni i zagrijani pjevač, gitarist i tekstopisac Zlatimir Zlatko Manojlović našao se na raskrižju života. Služenje vojnog roka okončalo je razdoblje grupe Dah, a Manojlović je odlučio zadani cilj glazbene penetracije nastaviti u power triju Gordi, što na srpskom znači ponosni. Gordi su usko povezani i sa slovenskim prostorom, jer su svoju prvu ploču Čovek snimili i objavili u ljubljanskoj izdavačkoj kući RTV, a ona je ugledala svjetlo dana samo godinu dana nakon osnutka. Samo godinu poslije slijede čak dvije ploče – Gordi 2 i 3, a kreativna žed tjera ih da posegnu dalje i glasnije. Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća potpisuju ugovor s najvećom i najbogatijom jugoslavenskom izdavačkom kućom, Jugotonom, čime započinje konačan prijelaz na metal. Prva ploča koja predstavlja antologiju razdoblja Gordi metala upravo je izvanredni Pakleni trio. Klavijaturskog zvuka i pomoći Manojlovićeva brata Gorana Gordi se odriču kako bi peklenski posao obavili što dosljednije i moćnije. Dio čara je i izmjena bubnjara: dotadašnjeg člana Stevana Milutinovića zamjenjuje bivši član grupa Siluete i Bicikl, a tvrđe bubnjanje i upotreba dvostrukog bas bubnja, koji u SFRJ nije bio baš čest, a mogli smo ga čuti samo iz ruku (i prije svega nogu) Keitha Moona ili Gingera Bakera, ispunili su sve kriterije zbog kojih je bivša zajednička domovina dobila paralelu NWOBHM-u.
https://www.youtube.com/watch?v=LtC0sJccJK8
Gordi su svojom izvanrednom produkcijom, koja je bila na razini svjetskog glazbenog zbivanja, zacrtali tvrd put prema mnogima tada prokletom, ali uvijek privlačnom glazbenom izrazu. Ploča Pakleni trio s devet skladbi donosi niz zabavnog i prije svega svježeg muziciranja. Međusobna kemija Zlatka Manojlovića s vrlo razigranim i idejama prepunim gitarskim rifovima te dobrim vokalom, čvrsto sviranje basa Slobodana Svrdlana i, kako rekosmo, izvanredan i za Jugu pionirski bubnjarski rad Čedomira Petrovića tvore čeličnu strukturu izvanredne ploče. Napetost ne popušta od prve, otvaračke skladbe Put do pakla nadalje. Glazba je na virtuoznoj razini, a glazbeno Gordi, jer je na samom početku ere metala granica između to dvoje bila vrlo tanka, stalno prelaze s heavy metala na hard rock. Mnogo toga što čujemo priziva sjećanje na Judas Priest na način Rainbowa ili Whitesnakea. Seksi zvuk gitara na komadu Volim odiše kasnim sedamdesetima, da bi se preko erotske vinjete o muško-ženskim isprepletenim tijelima i ljubavnim sokovima prešlo u veću brzinu i okretaje skladbe Tebi ne treba niko. Naivna Venera ponovno veliča ženske obline i razvratno jebanje lokalnih mačota s ljupkom mladenkom, a nakon kratkotrajnog kajanja dočekuje nas najtvrđi metalski projektil na ploči. Strašna riba iz daleka zapravo predstavlja, i glazbeno i lirski, najbolji i najsjajniji uradak na ploči. Nakon nešto sporijeg hardrockerskog standarda skladbe Ona je žena slijedi veliko finale u izvanredno kompliciranoj i razigranoj kompoziciji ultra naoštrenog komada San, a nakon nešto više od pola sata užitka preostaje samo vrijeme za nužno ponavljanje ili posezanje za nečim srodnim i barem približno jednako dobrim.
Slijed događaja nastavio se tako da su Gordi 1982. izdali kultnu ploču Kraljica smrti, a kako je interesa i svjetla pozornice bilo premalo da bi se od toga moglo živjeti, Manojlović je 1984. grupu konačno raspustio i svoj put zacrtao u više solističkim vodama. Svrdlan se zatim integrirao u jugo-kanadsku postavu Warriors ili Ratnici, a Gordi su se konačno, do 2006., kad ploča Pakleni trio ponovno ugleda svjetlo dana u dopunjenom i uljepšanom izdanju, oprostili s lica ovog svijeta. Trag je ipak ostao, a naslijeđe divljeg ritma i novih zvukova nastavile su Divlje Jagode, ljubljanska Pomaranča i cijela paleta imena zahvaljujući kojima se na kartu heavy metala upisala i Jugoslavija.
Postava
Zlatko Manojlović – vokal, gitara
Slobodan Svrdlan – bas, prateći vokal
Čedomir Petrović – bubnjevi, prateći vokal
Produkcija
Branko Rogošić, Željko Savić & Gordi
Popis skladbi
1. Put do pakla
2. Igraj, luduj
3. Volim
4. Ona i ja
5. Tebi ne treba niko
6. Naivna Venera
7. Strašna riba izdaleka
8. Ona je žena
9. San
