Autor: Urban Bolta
Fotografije: Urban Bolta
Mjesto: Z7 / Pratteln / Švicarska
Datum koncerta: 03.10.2011
Broj posjetitelja: 1000
Cijena karte: 31€
Prvi listopadski dan donio je iznimno zanimljivo iskustvo. Pet rokerskih guzica natovarilo se u čelišnog konjića i uputilo prema sjeverozapadu, u zemlju u kojoj se, kako kaže izreka, cijede med i mlijeko. Cjelodnevna vožnja bila je zanimljiva, pogotovo putovanje kroz Švicarsku, koja je doista prekrasna zemlja obdarena prirodnim bogatstvima. Cilj putovanja bio je gradić Pratteln, smješten na sjeveru Švicarske, tik prije Basela.
Poprilično daleko na sjever trebalo je dakle otputovati da bismo uživo uhvatili Pretty Maidse, jednu od pokretačkih snaga danskog heavy metala posljednjih desetljeća. Pod mentorstvom NWOBHM pokreta početkom osamdesetih kroz godine su razvili vlastiti, unikatan stil izrazito melodičnog predznaka i s njim uspješno nastavili i na prošle godine izdanom albumu “Pandemonium” (recenzija ovdje). Pretty Maidse su za svoje posvojili fanovi u Skandinaviji i njemačkogovornim zemljama, zato se za njihove koncerte obično treba osvrtati prema sjeveru. Ni ovaj put nije bilo drukčije.
Klub Z7 jedno je od mjesta u kojem se zaustavlja gotovo svaka turneja bilo kojeg izvođača srednje veličine, pa je već sam po sebi primamljiv da upoznam još jedan opsjedani klub svjetskog glasa. Cijela stvar nalazi se u industrijskom dijelu Prattelna, odmah uz obilaznicu. Unutrašnjost mu je poprilično izdužena i pomalo podsjeća na dvoranu Tonhalle u Münchenu, samo s još nešto većim kapacitetom. Navodno se u Z7 može natrpati i do 1500 posjetitelja. Te je večeri prostor bio lijepo popunjen, ali ipak ne rasprodan. Kako je tek bio zanimljiv pogled na publiku! Ako na našim koncertima prevladava mladež, a ja sam obično negdje na sredini starosne ljestvice, ovaj put zatekao sam se među najmlađima u dvorani. Tradicija na području rock kulture u Švicarskoj je itekako prisutna!
Ovaj put nije bila riječ o običnom koncertu. Pretty Maidsi su obećavali pravi spektakl koji će u budućnosti ovjekovječiti DVD izdanjem. Na svojoj web stranici primali su prijedloge, koje su uzeli u obzir pri oblikovanju repertoara. Iz rodne Danske trebala su stići i dva autobusa najvjernijih fanova, koji zbog masovnih otkazivanja nažalost nisu krenuli na put. Svejedno smo u ugodnom raspoloženju dočekali devet sati navečer, a s njima i izlazak željeznih Danaca na pozornicu.
Kad su se ugasila svjetla, bilo je jasno da je došlo vrijeme za početak predstave. Pretty Maids razletjeli su se po pozornici s dva brza atmosferična rušitelja, Pandemonium i I.N.V.U.. Zatim je prvi put te večeri reflektor uhvatio klavijaturista Mortena Sandagera, skrivenog straga lijevo, koji je otvorio baladu Hell On High Heels. Riječ je o komadu koji Danci nikad ne uvrštavaju u svoje nastupe, ali su ga ovaj put izglasali obožavatelji.
Pretty Maids pravi su pozornički egzekutori, čak bi i slijepac primijetio njihovo prirodno uživanje u nastupanju. Prva violina sastava, frontmen Ronnie Atkins i Ken Hammer, bezbroj su puta mijenjali pozicije i baš s ruba pozornice vokalnim izletima / gitarskim solom nagovarali prve redove. Svoje je dodao i novi basist Rene Shades, koji je ove godine zamijenio legendarnog basista sastava King Diamond, Hala Patina. Simpatični Shades, odjeven u snježnobijelo sako i šešir, dinamično je pratio iskusnije kolege na pozornici, iako će zbog nedostatka karizme trebati poprilično vremena da ga mi obožavatelji prihvatimo kao punopravnog člana. Nad događanjem je straga bdio niskorasli bubnjar Allan Tschicaja, kojeg se jedva moglo vidjeti iznad bubnjeva. Tschicaja njeguje zanimljiv stil bubnjanja jer u svaki udarac ulaže dvostruko više energije nego što je potrebno, pa je kao najvredniji član sastava vrlo brzo osvojio promatrače.
Danci su za svečani koncert složili dopadljiv miks starijeg i mlađeg materijala. Najnoviji album “Pandemonium” bio je zastupljen s čak četiri skladbe, a među njih su ubacili odabrani kolaž osamdesetih i devedesetih. Intenzivan završetak pripao je skladbama s albuma “Red, Hot and Heavy” (1984) i “Future World” (1987), a među njih su Pretty Maids uvrstili i baladu Please Don’t Leave Me s jednostavnim dvostihnim refrenom, koji smo uz pratnju Kenove gitare, a drugi put Sandagerovih klavijatura, bezbroj puta ponovili. Spektaklu primjereno, u bisu nisu izostali ni vizualni dodaci u obliku pirotehničkih ubačaja.
Pretty Maids su sastav kojem u najboljim danima nije uspio dovoljno velik pogodak koji bi mu priuštio status zvijezda. Zato se i danas moraju dokazivati baš kao nekad. Zupčanike njihove pozorničke mašinerije pokretali su osnivači Atkins i Hammer, a vrhunci su u pravilu nastupali na ulascima u refrene, kad bi se Ronu pridružili prateći vokalisti i pobrinuli za grješno pjevne melodije. No jedno je jasno. S godinama se Ronov vokal ustrajno krha, pa je u zahtjevnije linije ulazio s ručnom kočnicom, a tijekom instrumentalnih dijelova preventivno je osvježavao grlo gutljajem ili dvama vode. Ni nakon koncerta nije se zabavljao s ostalim članovima i posjetiteljima, nego je smuknuo u krevet skupljati nove snage za koncert sljedećeg dana u Bochumu, u Njemačkoj. Nevjerojatnih dva sata i petnaest minuta dug repertoar dobro je iscijedio sve prisutne i barem nas na tren vratio u vrijeme kad se glazba još svirala srcem.
Fotografije: Urban Bolta, Jani Mihevc Cah (1,20)
Setlista
1. Pandemonium 2. I.N.V.U. 3. Hell On High Heels 4. Wake Up To The Real World 5. Destination Paradise 6. Another Shot Of Your Love 7. Scream 8. Walk Away 9. Lethal Heroes 10. Nightmare In The Neighbourhood 11. It Comes At Night 12. Queen Of Dreams & drum solo 13. Spooked 14. Savage Heart 15. Clay 16. Yellow Rain 17. Rock The House 18. Back To Back 19. Rodeo 20. Love Games —————- 21. Future World 22. Little Drops Of Heaven 23. Please Don’t Leave Me 24. Red, Hot And Heavy
Galerija slika
