Autor: Rok Klemše
Izvođač: Cordura
Izdavač: Samizdat
Izlazak: year_month
Trajanje: 36:00
Ocjena: 4/5
Velenje. Nekoć Titovo, danas Corduрino. Velenje uhvaćeno u olujni oblak tehničkog death metala u duhu bendova poput Death, Pestilence, Obscura, Blotted Science, Watchtower, Cynic i sličnih. Prije dobre četiri godine gitarist Tim Draksler objavio je svoj prvi EP Morbid Desire, koji je bio povod za osnivanje punopravne skupine i tako je nastala Cordura. Prvijenac Astral Projection izašao je prije dobre dvije godine, a Miklavž je ove godine marljivu i radnu skupinu darovao drugim studijskim albumom, Pantheon of Bionic Gods.
Astral Projection je prije dvije godine mučila ponajprije slabašna produkcija, zbog koje bend nije uspio doista eksplodirati, a još više manjak crvene niti i koherentnosti, koja se izgubila u mjestimice pretjerano tehničkim i kompleksnim šetnjama. Da ne bude zabune, Cordura u svojoj osnovi ostaje čvrsto usidrena u žanr tehničkog death metala, no drugi studijski album izrazita je nadogradnja prvog, ovaj put izbrušena do u tančine. Ako je prvijenac samo nagovještavao nešto veličanstveno, tek je Pantheon pravi korak u tom smjeru. Ovaj put Cordura prvi put doista djeluje kao cjelina, na što u prvom redu pazi samo jedan vokal, koji je uz Timove gitarske vragolije pokretačka snaga albuma. Nejc Heine pobrinuo se za snažnu i moćnu vokalnu izvedbu, koja bez problema pred očima oslikava SF priču o izvanzemaljskim tvorcima čovječanstva, stvorenog isključivo za služenje bioničkim bogovima. U nju te uvodi Prime, koji basovskim uvodom glazbeno podsjeća na soundtrackove SF filmova iz osamdesetih, a onda Cordura otvara pakao na zemlji tehničkim death metalom, glazbenim ekvivalentom eksplozije supernove.
Pantheon of Bionic Gods vražje je raznolika ploča, u prvom redu zbog raznolikog vokala, koji zna pošteno zagrmjeti, ali i sigurno vrištati te predstaviti čak i solidne čiste vokale. No iza odlične vokalne izvedbe stoji veličanstven zvučni zid, koji u prvom redu gradi kompleksna i luda Drakslerova rifaža, a uz nju prava baraža solo izleta, koji te jednom podsjete na shred Shrapnel škole, drugi put na jazz atonalnost Allana Holdswortha, treći put na melodiku Chucka Schuldinera ili Craiga Locicera, a četvrti put na matematičku zahtjevnost Rona Jarzombeka (s njim Tim dijeli i izradu vlastitih gitara). Tim na ovom albumu pokazuje doista zapanjujući raspon gitarskih tehnika, koje su do sada vjerojatno jedne od najizbrušenijih na našim prostorima. Unatoč tome, Tim ostavlja dovoljno prostora i drugim instrumentima, ponajprije se rifanje izvrsno prepliće s izvanrednim bubnjanjem Grege Plambergera. Svoj dio u moćan mozaik i ovaj put dodaju gosti, koji se u cjelokupnu sliku Cordure slijevaju mnogo bolje nego na prvijencu. Timovoj gitarskoj pirotehnici i ovaj put se pridružuje još jedan gitarski luđak, Grega Habič, a metalsko divljanje još ljepše poživljavaju klavijature Lucije Hrastnik i violina Ane Novak u najambicioznijoj skladbi albuma Insomnia And Despair.
Cordura je s Pantheon of Bionic Gods posve zasjenila prvijenac i nadogradila se u svakom pogledu. I zvučnom i skladateljskom i aranžerskom. Bend i dalje ostaje nevjerojatno kompleksan, zato je potrebno nekoliko više preslušavanja albuma prije nego što te bionični bogovi doista puste na svoj panteon, no komadi ovaj put dobivaju onaj pravi »flow«, koji im je prije možda nedostajao. 36 minuta albuma možda se ne čini puno, no Cordura te stalnim obstreljivanjem iz svojih soničnih topova u toj minutaži pošteno izmuči, ali te zbog odlična glazbenog iskustva ostavi izmrcvarenog i zadovoljnog.
Postava
Tim Draksler – gitara
Grega Plamberger – bubnjevi
Nejc Heine – vokal
GOSTI:
Uroš Apat – bas (6)
Grega Habič – solo gitara (2, 7)
Mladen Pepič – solo gitara (7)
Gorazd Planko – solo gitara (4)
Ana Novak – violina (7)
Lucija Hrastnik – klavijature (7)
Lara-Rose Sluyter – govor (4)
Produkcija
Tim Draksler i Cordura
Popis skladbi
1. Prime
2. Surrealism of the Divine Element
3. Pantheon of Bionic Gods
4. Slave Machinery
5. The Unnamed
6. Importing Virus
7. Insomnia And Despair
8. Axis Mundi
