Panzerballett: Planet Z
Izdavačka kuća: Gentle Art Of Music
Datum izlaska: 18. 9. 2020.
Produkcija: Victor Bullok & Jan Zehrfeld
Trajanje albuma: 51.17 min
Žanr: Jazz/Avantgarde-Metal/Progressive Metal
Ocjena: 10/10
Njemački jazz, funk i prog metal fuzionisti Panzerballett pod vodstvom genijalno ludog gitarista Jana Zehrfelda opet su tu s novim albumom »Planet Z«. Ovaj je još jedna poslastica za sve glazbene sladokusce koji uz izuzetnu tehničku dovršenost cijene i smisao za nesputanu improvizaciju, izbrušene skladateljske vještine te povremeni (ovaj put isključivo instrumentalno obojen) humor.
»Planet Z« je, za razliku od većine albuma Panzerballetta, koji obično sadrže barem minimalan gostujući vokalni doprinos, potpuno instrumentalni uradak na kojem njemački majstori glazbenog eksperimentiranja demonstriraju svoj zavidan smisao za eklektično razvlačenje i nadopunjavanje elemenata progresivnog metala, jazz fusiona i funka, s utjecajima brojnih raznolikih sastava iz spomenutih žanrova, od Mahavishnu Orchestra, Weather Report, Franka Zappe, King Crimson, Gong, Herbieja Hancocka do Planet X, Iron Maiden i Meshuggah. Münchenski kvintet ovaj je put za suradnju privukao brojna prestižna bubnjarska imena poput Virgila Donatija, Marca Minnemanna i Morgana Ågrena, ako spomenemo samo tri najpoznatija bubnjarska čudotvorca, koji su na »Planet Z« svojim zavidnim tehničkim vještinama uskočili u cipele Zehrfeldova redovnog bubnjara Sebastiana Lansera.
Kao i na prethodnim albumima, i ovaj put su neke kompozicije posve originalne tvorevine, dok su ostale obrade poznatih skladbi drugih autora, poput izuzetno duhovite i zabavne obrade Wagnerove klasike »Jahanje valkira«, koju su Panzerballett na lukav i jedinstven način preradili pod izvornim naslovom »Walkürenritt«. To je i daleko najnjemačkije obojena stvar na »Planet Z«. Otvarački »Prime Time«, na kojem se iza bubnjeva ‘razpucava’ Virgil Donati, prava je jazz rock fusion poslastica s mnoštvom izlomljenih ritmova, kameleonskim saksofonskim umetcima i genijalno-ludim gitarskim pasažama, a tek je predjelo za još neobičniji i eklektično začinjen nastavak albuma. Saksofon je često onaj koji u produkciji i izvedbi ispadne najviše ‘racionalno’ i umirujuće te često smiruje uglavnom otrovno odsvirane gitarske pasaže i kataklizmične bubnjarske prijelaze, što je posebno očito u skladbi naslovljenoj »Who the Jack Is Migger«.
»No One Is Flying a Plane«, jedan od vrhunaca »Planez Z«, zvuči kao da je Franka Zappu tijekom njegove jazz fusion faze ubo stršljen pa je usred dirigiranja pratećeg jazz benda i sviranja gitare podivljao u bijesnom improviziranju, dok bi iz budućnosti na suradnju pozvao gitarskog kolegu koji je odrastao slušajući speed metal. »Coconut«, na kojem svojom specifičnom bubnjarskom tehnikom oduševljava Marco Minnemann, sadrži podosta gitarskih i saksofonskih utjecaja nezaboravnih King Crimson, ali na izrazito brutalniji način. Završna stvar »SOS« zvuči kao razjareno seciranje izlomljenih ritmova u koje se zalijeću bjesomučne gitarske pasaže obaju gitarista. Zehrfeld se pritom oslanja na »Morseovu signalizaciju«, a fraziranje je zapravo diktiranje poziva u pomoć: “S-O-S”. Tako ne iznenađuje ni spoznaja da skladba SOS u fraziranju nosi smislene asocijacije sa skladbom Typewritter II s albuma “Breaking Brain” (2015).
»Planet Z« na izrazito zabavan, mjestimice šaljiv i cijelo vrijeme inteligentan način spaja neke od najdivljih improvizacijskih elemenata iz zlatnog doba jazz rock fusiona i progresivnog rocka te suvremenog progresivnog metala, s kojima se Panzerballett poigravaju poput dobro nauljenog stroja, punog nesputanih instrumentalnih ideja. Na području instrumentalnog jazz rock fusiona i progresivnog rocka »Planet Z« je nedvojbeno među glavnim kandidatima za najbolji i prije svega najduhovitiji uradak u 2020. godini.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
01. Prime Time [feat. Virgil Donati]
02. Who The Jack Is Migger? [feat. Marco Minnemann]
03. Mind Your Head [feat. Morgan Ågren]
04. No One Is Flying The Plane [feat. Gergo Borlai]
05. Walkürenritt [feat. Hannes Grossmann]
06. Urchin vs. Octopus [feat. Gergo Borlai]
07. Alle meine Ändchen [feat. Andy Lind]
08. Coconut [feat. Marco Minnemann]
09. SOS [feat. Gergo Borlai]
Glazbenici:
Jan Zehrfeld – gitara, bas gitara (osim skladbi br. 1 i 4)
bubnjari:
Virgil Donati
Marco Minnemann
Morgan Ågren
Gergo Borlai
Hannes Grossmann
Andy Lind
saksofonisti:
Florian Fennes (1, 3, 5, 7)
Sam Greenfield (2, 8)
Georg Gratzer (9)
Anton Davidyants – bas gitara na skladbama br. 1 i br. 4.
Joe Doblhofer – gitarska solaža na skladbama br. 1 i br. 2
Jan Eschke – klavir na skladbi br. 4 i solo na sintesajzeru (skladba br. 7)
Michael Lutzeier – solo na bariton saksofonu (skladba br. 4)
Wolf Wolff – govorena riječ na skladbi br. 4
puhačka sekcija na skladbi br. 4:
Larry Muñoz – saksofoni
Mark Oates – trube
